Velika kolonija kraljevskih pingvina na otoku Île aux Cochons ili otoku svinja, na pola puta između JAR-a i Antarktike srozala se na samo 10 posto svoje nekadašnje populacije. 

Na tom francuskom teritoriju u arhipelagu Crozet u Indijskom oceanu prije tri desetljeća izbrojano je 500.000 parova, a današnje procjene, napravljene na temelju snimki iz helikoptera koji je nadlijetao otok 2016. te snimljenih satelitom, kažu da tamo jedva ima 60.000 parova.

 Znanstvenici su otok posljednji puta posjetili 1982. godine, kada su brojali pingvine na otoku.

"Ova vijest je jako loša, i strašno nas deprimira", kaže Henri Weimerskirch, jedan od autora istraživanja koje je objavljeno u Antarctic Science. On je bio član ekipe i 1982. i 2016. godine. 

Nije, pri tome, niti do kraja jasno zašto je došlo do pada u brojkama, iako je jedan od spomenutih krivaca svakako globalno zatopljenje koje je odigralo ulogu, piše The New York Times, i kod drugih kolonija iste vrste. 

Istraživači kažu kako planiraju otići tamo te prebrojati pingvine, no to neće biti moguće do kasne jeseni 2019. godine, radi cijene i vremena. Otoku, koji je svojevrsni rezervat, nije lako pristupiti, a životinje se ne može vidjeti iz mora jer je kolonija u unutrašnjosti.

"Donedavno nismo mislili da su ugroženi, ali čini se da smo bili u krivu. Danas parova onda ima između 1.5 i 1.7 milijuna", kaže Weimerskirch, šef Chizé centra za biološka istraživanja.

Kraljevski su pingvini drugi na planeti po veličini populacije, iza carskih pingvina. Ne grade gnijezda, nego izlegnu jedno jaje nad kojim brigu izmjenjuju oba roditelja koja ga drže u abdominalnom džepu puna dva mjeseca. Kraljevski pingvini napuštaju svoje mlade i plivaju na jug kako bi tražili ribu i lignje na području gdje se toplije vode spajaju s frontama s Antarktika. Ukoliko ne pronađu hranu, i ne vrate se na vrijeme, njihovi će potomci umrijeti od gladi.

Upravo su tu i krenuli problemi, i to 1997. godine kada je El Niño povisio temperature i "gurnuo" njihove izvore hrane dodatno na jug tako da su svi pomrli prije no što su se pingvini vratili potomcima s hranom.

Kraljevski su pingvini generalno te godine desetkovani, no čini se da su se populacije na obližnjim otocima, poput one na Possesion otoku, vrlo brzo oporavile. Radi toga su znanstvenici pretpostavili da se oporavila i ova kolonija na otoku veličine Manhattana.

Weimerskirch nagađa da su u pitanju, možda, bolesti, paraziti ili pak doseljavanje neke životinje koja im je prirodni neprijatelj. Možda je tako malo hrane u okolici da svaki puta zaista prežive samo najjači pilići. Postoji i mogućnost da se dio pingvina naprosto odselio.

Weimerskirch kaže kako su na obližnjem otoku, koji je bio nenaseljen, primijetili novu koloniju no pingvina nema dovoljno da objasni ili nadoknadi takav pad. Osim toga, pingvini se nevoljko sele, jako su vezani uz teritorij na kojem odrastaju.

Evolucijski biolog Emiliano Trucchi sa sveučilišta Ferrara ove je godine objavio rad u kojem prognozira kako će pingvini na tom području do 2100. godine u potpunosti izgubiti staništa te biti prisiljeni na relokaciju. U to doba nisu računali na ovu vrstu "lokalnog problema", što će zasigurno uvelike odmoći u cijeloj priči.