Gradske vlasti Capetowna u Južnoafričkoj Republici uvode drastičnu redukciju potrošnje vode; na pukih 50 litara po stanovniku dnevno u sljedećih 150 dana. Razlog je suša kakva se na jugu Afrike ne pamti nekoliko stoljeća, te to što se veći dio stanovništva nije dao krstiti, pa su trošili više od 87 litara dnevno koliko je bilo ranije ograničenje. A ako suša ne prestane, 21. travnja grad će potrošiti sve svoje rezerve vode, gradski vodovod će se isključiti i vodu će na 200 mjesta po gradu dijeliti – vojska i policija.

Uzrok ovako ekstremnoj, razornoj suši su, naravno, klimatske promjene, a jeziva perspektiva života u Južnoafričkoj Republici danas uvelike je isto ono što čeka Hrvatsku sutra. Prema najnovijim podacima Climate Change Posta za Hrvatsku, bogomdano bogatstvo naše zemlje vodom koje će nas spasiti od mračne klimatske prijetnje svijetu, zapravo je običan mit.

Već tijekom sljedećih 25 godina Hrvatsku očekuje 10 posto manje vode u Slavoniji i čak 20 posto manje vode u cijelom dinarskom području. Hrvatski problem s vodom zapravo je jeziv. Tako se navodi da je sustav iskorištavanja vodenih resursa organiziran tako da se očekuje da će i ubuduće u Hrvatskoj vladati prilike kakve su bile u posljednjih između 30 i 50 godina.

Sada je očito da to apsolutno neće biti slučaj. Katastrofalnu nebrigu oko vode već danas, kamoli za desetljeće ili dva, Climate Change Post, pozivajući se na hrvatske i međunarodne podatke, vidi i u tome što su vodovodi po Hrvatskoj u takvom stanju da iz njih godišnje iscuri putem do potrošača vode u vrijednosti od 286 milijuna eura.

Takav iznos jednak je 0,9 posto nacionalnog BDP-a i ne jedan hrvatski premijer, u trenutku kad ga je javnost razapinjala zbog nesposobnosti, za 0,9 posto veći BDP bio bi spreman ne baš prodati dušu, ali... Već nekoliko godina sve europske agencije redom čiji je to posao, upozoravaju da se Europi uslijed klimatskih promjena događa zaoštravanje podjele na vlažni sjever i sušni jug. Hrvatska u svakom pogledu spada na sušni jug i to da je taj europski jug sve sušniji, osjeća se na svakom koraku i u Hrvatskoj.

Katastrofa Propast: Pola stupnja više i Hrvatsku guta pustinja

U posljednjih stotinjak godina količina vode u našim krajevima već se smanjila za kakvu petinu. U posljednjih pak 15-ak godina kod Zagreba, posebno na desnoj obali Save, primijećeno je da su jako opale podzemne vode. Pritom klimatske promjene nisu jedini uzrok tome nego i sva sila vodno regulacijskih radova, betoniranje obala vodotoka, kojima se uništava "najveće nacionalno bogatstvo", na što godinama upozoravaju ekološke udruge.

Ne jednom u posljednjih 10-ak godina moglo se čuti da je agresivno betoniranje svakog jarka kroz koji prolazi neki potok često posljedica interesa građevinske mafije. A s čime se i u kakvo vrijeme najčešće gradske, nekad i nacionalne vlasti po Hrvatskoj igraju, pokazuje i primjer rijeke Save čiji je minimalni vodostaj u 30 godina pao za – 200 centimetara. Nije tipfeler, riječ je o dva metra. Posljednji podaci govore da se u odnosu na predindustrijsko doba atmosfera na planetu zagrijala već za 1,2°C.

Prema Pariškom klimatskom sporazumu, cilj je ograničenje zagrijavanja na 1,5°C kako bi se spriječile svjetski razorne katastrofe, kako bi se tragedija ograničila samo na lokalne razine. To bi značilo da je svijetu ostalo još samo 0,3°C manevarskog prostora, a taj isti svijet još uvijek se pogoni najvećim dijelom na ugljen, naftu i plin, krči šume, koliko god da se sve više koriste obnovljivi izvori energije.

Jedno od rijetkih utješnih mjesta je to što se čini da se u svijetu otvara pravi front protiv klimatskih zagađivača, pa je tako u SAD-u nastao pravo front aktivista, znanstvenika i nekih velikih korporacija kako bi se ta zemlja obranila od protuklimatske politike Donalda Trumpa koji je obećao istupanje SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma. A što ako se prijeđe 1,5°C? U tom slučaju pojedine nacije poput Tuvalua, Malediva, velikih dijelova Bangladeša, nestat će pod morem.

Uragani će divljati sve snažnije, štete će trpjeti svaka nacija, posebno one uz more poput Hrvatske. Ali će čovječanstvu barem ostati cilj od 2°C, do kojega bi, procjenjuje se, klimatske promjene mogle biti još i popravljive. Problem je što će i u tom slučaju diljem svijeta harati valovi jezivih vrućina, suša, oluja, naglih prodora ekstremnih hladnoća.

Što se tiče vode i što se tiče Hrvatske kao zemlje koja je svoju vodnu strategiju, ako se to tako može nazvati, složila tako kao da se narednih pola stoljeća neće ništa promijeniti, ono što joj predstoji jako je vjerojatno da bi moglo biti na tragu Capetowna danas. Do 2055. godine, procjenjuje se, čak 5,6 milijardi ljudi živjet će u područjima s nedovoljno vode.

Klimatske promjene More će rasti do 10 metara, pogledajte Jadran 2100.

Za takva područja "odlični kandidati" su i jadranska obala u Hrvatskoj, kao dio Mediterana koji je na putu da se pretvori u polupustinju i Slavonija, kao dio Panonske nizine kojoj također prijeti sve manje oborina, što znači da su četiri milijuna Hrvata ozbiljni kandidati da uđu u statistiku onih 5,6 milijardi ljudi ostavljenih poput riba na suhom.