Fenomen je poznat odvajkad; osoba doživi traumu, uslijed toga naprosto odustane od života i za nekoliko dana umre. Nekada je to posljedica jednog od supružnika u poznijoj dobi kada mu umre cjeloživotni bračni partner, nekada je to, primjerice, slučaj s ratnim zarobljenicima, kad zarobljeni vojnik prestaje razgovarati, prestaje jesti i ubrzo umire.

Hermine Braunsteiner Nacistica: Djecu bi zgrabila za kosu i vitlala ih zrakom

Tijekom Korejskog rata, upravo zbog iskustva s ratnim zarobljenicima, Amerikanci su skovali termin sindroma "give-up-itis", slobodno prevedeno "odustajitis", prema odustajanju. Stručnjak za psihologiju John Leach sa Sveučilišta Portsmouth prvi je potpuno znanstveno obradio ovaj fenomen i u svom znanstvenom radu opisao je mehanizam ovakvog načina umiranja, opisujući pet koraka unutar kojih se umire od pukog odustajanja od života.

Nazvao je to "psihogenom smrti" i objasnio da tu nije riječ o samoubojstvu, niti je riječ o poremećaju povezanim s depresijom. On navodi da se, zasad tek opravdano sumnja, da je riječ o posljedici promjena koje se događaju u prednjem cingularnom korteksu, dijelu mozga koji kontrolira motivaciju i ciljno djelovanje osobe. Pet koraka koje je dr. Leach uočio da vode do psihogene smrti su sljedeći:

Društveno povlačenje – Obično slijedi nakon psihičke traume. Inače se može smatrati i načinom za suočavanje s traumom. Osoba se povlači iz društva, pojavljuje se manjak emocija, indiferentnost, zadubljenost u svoj svijet. Nerijetko su ratni zarobljenici nakon oslobađanja pronađeni upravo u ovom stanju.

Apatija – Osoba u ovoj fazi pokazuje ozbiljne znakove melankolije i manjak energije, kao da više ne želi očuvati svoj opstanak. Ispoljava manjak volje za bilo što, jedan od najočitijih pokazatelja je manjak volje za održavanje osobne higijene.

Abulija – U ovom koraku osoba odlazi korak dalje u manjku bilo kakve emocionalne reakcije. Odbija razgovarati, ili za to nije više sposobna, ekstremno je povučena u sebe.

Psihička akinezija – Ovaj stupanj očituje se u tome da je osoba i dalje svjesna, ali više ne govori, zapala je u tako duboku apatiju da više nije u stanju niti pokušati spriječiti da se njoj ili drugome nanosi bol, nego bez ikakve reakcije prima udarce.

Psihogena smrt – Osoba je već na rubu umiranja, odnosno, fizička smrt je naredni korak jer više ne reagira na apsolutno ništa. Samo leži, u stanju je potpune dezintegracije i do nje se više ne može doprijeti.

Gljive kao lijekovi Depresija ubija, protiv nje se bore i britanski prinčevi

U koncentracijskim logorima, posebno u Drugom svjetskom ratu, primjećivali su se slučajevi u kojima su logoraši posezali za cigaretom, što je bio potpuno neracionalan postupak. U ekstremnoj nestašici svega, cigarete su se mogle mijenjati za znatnu količinu hrane.

Odlučiti se na to da se ipak nabavi cigareta, praktično je značilo odustajanje od života i smrt je nastupala u roku od nekoliko dana. Jedna od znanstvenih hipoteza polazi od toga da je organski uzrok ovakvoj smrti teški poremećaj razina i metabolizma dopamina u odgovarajućem dijelu mozga.