Na kraju je ispalo da je izgledao kao kakav dobroćudni učitelj, recimo, zemljopisa, susjed u kvartu koji svako toliko smisli neki način za iskamčiti od grada ogradu oko lokalnog dječjeg igrališta, nove klupe, još koje stablo... Zapravo je riječ o rekonstrukciji lica čovjeka umrlog prije sedam stoljeća na osnovu lubanje kojom su se pozabavili na Cambridgeu. Pretpostavlja se da je muškarac u trenutku smrti čak bio beskućnik.

Njegov kostur pronašli su kod Bolnice Sv. Ivana krstitelja, u to vrijeme dobrotvorne ustanove koja je pružala sklonište onima koji nisu imali doma, koji su bili bolesni ili onemoćali dotle da nisu mogli brinuti o sebi. Kostur napaćenog čovjeka svjedoči da je imao izrazito težak život i da je umro otprilike sredinom svojih četrdesetih.

Povijesno otkriće Belu IV je od Mongola spasila smrt kana, ali i loše vrijeme

"Imao je vrlo robustan kostur s mnogo oštećenja nastalih od života ispunjenog vrlo teškim fizičkim radom", kazao je za sveučilišnu stranicu u Cambridgeu profesor John Robb koji je na rekonstrukciji radio s kolegama sa Sveučilišta Dundee. Znanstvenici nisu uspjeli odgonetnuti kojim se točno poslom bavio, mada, takve stvari danas više nisu nemoguće, ukoliko se uspije primijetiti obrazac kojem bi udovoljavale specifične ozljede i trošenje na kostima.

"Zanimljivo je to što je očito imao prehranu bogatu ribom ili mesom, što sugerira da je radio na poslovima u trgovini ili nekim sličnima na kojima je imao pristup količinama hrane, i to kvalitetne, većima nego što bi to inače imala siromašna osoba", kazao je profesor Robb. Muškarac je preminuo naprosto izmučen životnim nedaćama, vjerojatno uslijed kakve bolesti koja ga je onemogućila da dalje nastavi raditi ili uslijed toga što nije imao obitelj koja bi ga spašavala od posljedica siromaštva.

Stanje njegovih zuba, konkretno cakline, pokazuje da je u mladosti dva puta bio ili vrlo ozbiljno bolestan ili je praktično bio pred umiranjem od gladi. Na stražnjoj strani lubanje primjećuje se i trag teške ozljede koja je zacijelila prije nego što je umro. "Kod njega se može primijetiti nekoliko neobičnih stvari. Primjerice to što je sahranjen licem prema dolje, što je pomalo neobično za srednjovjekovni pokop", kazao je profesor Robb.

Ovaj skelet znanstvenicima je zabnimljiv upravo zbog tih nekoliko neobičnih detalja, pomoću kojih mogu doznati puno o ljudima iz Srednjeg vijeka o kojima se danas ne zna previše, a još donedavno znalo se praktično ništa; o siromašnima koji su činili veliku većinu stanovništva.

"Većina povijesnih zapisa odnose se na dobrostojeće ljude, i to najviše o njihovim financijskim i pravnim poslovima. Što ste imali manje novca i imovine, manje je bilo vjerojatno da će itko išta o vama napisati. Zato su ovakvi kosturi doista dobra prilika za naučiti nešto o običnim, siromašnim ljudima tog doba", objasnio je. Muškarac je, inače, zaveden na Sveučilištu Cabridge kao "958" i jedan je od oko 400 skeleta koji su na groblju ekshumirani između 2010. i 2012.