Ruski su znanstvenici u Arktičkom oceanu zabilježili najsnažniji izboj metana koja je kreirala "fontanu" tog plina, piše Telegraph. Istaknuli su opasnost ovog plina koji kao staklenički plin ubrzava klimatske promjene ili prouzrokuje izlijevanje nafte ili plina dok izbija iz odmrznutog permafrosta.

Istraživačka ekspedicija sa Sveučilišta Tomsk do tog je otkrića dola istočno od otoka Bennet u Istočnom Sibirskom moru, gdje se činilo da zbog silnih mjehurića voda "ključa" na površini od 5 kvadratnih metara, piše Newsweek.

 

Zapanjujući prizor uzrokovali su mjehurići metana koji se uzdižu s morskog dna. Istraživači su rekli da je koncentracija metana u Istočnom Sibirskom moru između šest i sedam puta veća od svjetskog prosjeka.

Ne vidi nikoga Desetljećima živi izolirana i samo se moli Bogu

"Ovo je najmoćnija plinska fontana koju sam ikad vidio", rekao je Igor Semiletor, vodeći istraživač sa Sveučilišta Tomsk. "Nikada još nitko nije snimio nešto slično."

Projekt je pokrenut nakon što su istraživači primijetili kako se razina metana povećava u cijeloj regiji. Znanstveni tim smatra da je porast metana posljedica odmrzavanja permafrosta koji je pogodio dijelove Sibira dok su se temperature u regiji povećavale.

U 2017. godini, ruski znanstvenici istraživali su ogromne kratere u arktičkim regijama Sibira, uzrokovane stvaranjem ogromnih metanskih mjehurića ispod zemlje. Mjehurići bi se zapalili ili eksplodirali, stvarajući ogromne kratere.

U jezeru Alberta u Kanadi, voda je toliko bogata metanom da se zrak iznad površine jezera može zapaliti, dok se ispod plin smrznuo u čvrste mjehuriće zarobljene u vodi.

Istraživači su povezali višak metana s klimatskim promjenama, rekavši da bi globalno povećanje temperature od 1 ° C povećalo emisiju metana za 20 posto.

Više metana u atmosferi moglo bi ubrzati klimatske promjene jer plin "zarobljava" 23 posto više topline od ugljičnog dioksida.

Metan - česti ubojica rudara

Metan je bezbojni plin, spoj ugljika i vodika s kemijskom formulom CH4. Spojevi ugljika i vodika nazivaju se ugljikovodici, a metan je najjednostavniji iz te porodice kemijskih spojeva. Razvija se u barama gdje trunu organske tvari pa su ga zvali i močvarni plin. Nalazi se još i u rudnicima ugljena gdje miješanjem sa zrakom znaju nastati razorne eksplozije koje su uzrok mnogih rudarskih tragedija.

Metan je prvi otkrio i izdvojio Alessandro Volta između 1776. i 1778., kada je proučavao močvarni plin u jezeru Maggiore, u Italiji.

Santa Cruz Njihov otok tone, prenapučen je, ali nitko ne želi otići

Metan je vrlo snažan staklenički plin. U usporedbi s CO2 na 20 godina, metan je 72 puta snažniji staklenički plin, a na 100 godina je 25 puta jači.U atmosferi traje oko 10 godina, a nakon toga se razlaže na CO2 i vodu. Metan isto utječe na razlaganje ozonskog omotača.

Koncentracija metana u Zemljinoj atmosferi je 1998. godine bila 0,0001745 %, dok je 1750. bila 0,0000700 %. 2008. je koncentracija bila 0,0001800 %, dok je 2010. iznad Arktika izmjereno 0,0001850 %. Znanstvenici su utvrdili da je to najveća koncentracija u zadnjih 400 000 godina. Povijesno, u vrijeme ledenih doba je bila između 0,0000300 % i 0,0000400 %, dok je između ledenih doba normalna vrijednost bila između 0,0000600 % i 0,0000700 %.

Osim toga, postoji velika količina metana u obliku metanskog klatrata ili metanski led, na dnu oceana ispod sedimenata. Prije se vjerovalo da metanski klatrat postoji samo u vanjskim dijelovima Sunčevog sustava. Metanski klatrat je zapravo zaleđena voda koja sadrži u svojoj kristalnoj strukturi veliku količinu metana.