Otkrili superzemlju - udaljena je samo 6 svjetlosnih godina
Na njegovoj površini temperature se spuštaju do -170°C, što je nešto hladnije od Saturna, i do njene površine s matične zvijezde stiže samo 2 posto energije što je Zemlja prima od Sunca. To je svijet leda, pa ipak, planet što su ga astronomi otkrili oko Barnardove zvijezde, udaljen je od nas šest svjetlosnih godina, točnije 5,98, a to onda znači da je to drugi najbliži planet što ga je čovječanstvo otkrilo. I to je onda vraška vijest.
Podaci koji su zasad poznati ukazuju na to da je riječ o "super-Zemlji", o planetu bitno većem od našeg, procjenjuje se oko 3,2 puta većem. Grupa astronoma iz Velike Britanije i Španjolske otkriće su predstavili u Natureu, te u članku objašnjavaju da je Barnardova zvijezda jedna od glavnih meta za potragu za egzoplanetima već time što je riječ o crvenom patuljku koji je najbliža pojedinačna zvijezda našem Sunčevom sustavu.
Bliže od nje su samo zvijezde iz trostrukog sustava Alfa Centaura. Barnardova zvijezda je crveni patuljak, od poznatih nam zvijezda ona je magnetski najslabije aktivna, mase je samo 15 posto Sunčeve, te se procjenjuje da oslobađa samo 0,4 posto sve energije što je oslobađa Sunce. Bitno je starija od našeg sustava, smatra se više od osam milijardi godina, odnosno dvostruko, a možda čak do 12 milijardi, što je čini i najstarijom poznatom zvijezdom u našoj galaksiji.
Ledeni egzoplanet što su ga astronomi otkrili na orbiti oko nje, pronađen je nakon što su znanstvenici iskombinirali podatke prikupljene tijekom 20 godina osmatranja sa sedam instrumenata, uključujući tu i 771 individualna osmatranja. Jedna godina, odnosno vrijeme potrebno ovom planetu da prijeđe jednu punu orbitu oko svoje matične zvijezde, iznosi 233 dana.
Astronomi su godinama računali da je Barnardova zvijezda jako dobro mjesto za promatranja, zato što sićušni disk te zvijezde, ili kako se nama čini točka, s površine našeg planeta obuhvaća kut od 220 kutnih milisekundi, što je za astronomska promatranja vrlo pristojno. No, astronomima do sada nije uspijevalo uhvatiti nekakav planet oko Barnardove zvijezde na djelu. Pri otkrivanju njenog zaleđenog planeta astronomi su se poslužili Dopplerovim efektom.
Kako planet kruži oko svoje matične zvijezde, gravitacijski je stalno odvlači za jedan mali djelić njihove međusobne udaljenosti na tu stranu, praktično čini da se zvijezda pravilno njiše. Znanstvenici su zato tražili crveni pomak njene vidljive svjetlosti, za onaj dio ciklusa kad bi se odmicala od nas, odnosno plavi pomak, za onaj dio ciklusa kad bi nam se približavala.
Pritom su koristili spektrografe HARPS i UVES, takve dragulje tehnologije pomoću kojih su u stanju detektirati i tako male promjene u brzini zvijezde sve do 3,5 kilometara na sat, što je otprilike brzina prosječnog pješaka. Znanstveni svijet velike nade pri budućim istraživanjima polaže u projekt WFIRST, orbitalni teleskop za hvatanje infracrvenih zračenja, ekstremnih sposobnosti, a kojim bi se trebalo još bolje istražiti fenomene tamne energije i povijesti kozmičkog ubrzanja.