Otkako čovječanstvo pamti još nikada se nije dogodilo da more uz sjevernu obalu Grenlanda ne bude zamrznuto. Sve do kolovoza 2018.

"Zastrašujuće", napisao je u komentaru na Twitteru Thomas Lavergne iz Norveškog meteorološkog instituta, podijelivši objavu s animacijom koja pokazuje iz dana u dan kako je posljednjih dana more prodiralo uz stotine kilometara obale na sjeveru Grenlanda.

Razlog zgroženosti znanstvenika je to što se do sada ovaj dio arktičkog ledenog pokrova smatrao posljednjom oazom leda. Na tom mjestu led je uobičajeno bio debeo četiri metra uz područja debljine i do 20 metara kao posljedice transpolarne zračne struje koja puše iz Sibira i na tom mjestu gomila led. Sjever Grenlanda zato se nazivao "posljednjim ledenim područjem". Sve do sada kad kulminiraju posljedice katastrofalno tople zime na Arktiku o čemu je Express pisao u ožujku.

U veljači se dogodilo da je Arktik tijekom punih 24 sata imao temperature iznad 0°C, da su dijelovi Kanade i Grenlanda imali mjestimično i iznad 15°C od 16. do 20. veljače, sve zbog toplih vjetrova s juga brzine oko 20 kilometara na sat. Sve to usred polarne noći, dok se Hrvatska, tako i Dalmacija, smrzavala uslijed prodora polarnog zraka. Bilo je samo pitanje trenutka tijekom ljeta kad će oslabljeni led popustiti.

"Skoro sav led uz sjever Grenlanda uzdrman je i slomljen i stoga pokretniji nego inače", kazala je za Guardian Ruth Mottram s Danskog meteorološkog instituta.

"Otvoreno more uz sjevernu obalu Grenlanda neuobičajen je. To područje nazivao se 'posljednjom ledenom zonom', čime se htjelo reći da se ovdje očekivalo da će višegodišnji led najdulje ostati otporan (na klimatske promjene). Događaji iz prošlog tjedna pokazuju, međutim, da će to područje biti negdje zapadnije", kazala je.

Klimatske promjene Sjeverni pol gori na 30°C - buknuli i požari

Na tom području u veljači su inače prosječne temperature -20°C, a ove veljače u nekim trenucima bile su i debelo preko 30°C više. Sada, uz temperature sve do 17°C i uz nove vjetrove, led se počeo raspadati i potom plutati prema Kanadi. Samo naizgled, gledano čisto statistički, ljeto 2018., što se Arktika tiče, neće biti rekordno najgore po površini pod ledom. Kako zasad stvari stoje, samo od 2010. zabilježena su najmanje tri ljeta s nešto manjom površinom pod ledom.

Problem je u tome što je sav onaj dugogodišnji led, čak i drevni, s ovog mjesta otpuhan daleko na zapad, na mjesto gdje će se led debeo metre i metre otopiti puno brže nego tu gdje je bio do sada. Bilježi se to i drugdje, primjerice oko otočja Svalbard, gdje je ovog ljeta 40 posto manja površina pod ledom od prosječne za razdoblje od 1981. do danas.

Sve manje leda na Arktiku znači i to da je albedo planeta Zemlje, odnosno njena sposobnost da odbija zračenje Sunca, sve manji, što je logično jer ogromna površina pod ledom svojom bjelinom odbija zračenje Sunca, dok ogromna površina tamnog mora na tom istom mjestu danas veliki dio tog zračena upija i tako pridonosi još bržem globalnom zagrijavanju, pa tako i još gorim klimatskim promjenama.

Express je do sada uglavnom citirao manje katastrofične prognoze znanstvenika o Arktiku bez leda do nekog od ljeta između 2040. i 2050. godine. Sada se, međutim, znanstvena zajednica sve više okreće goroj varijanti, o do kraja upropaštenom Arktiku već do ljeta 2030. i vrlo ozbiljnoj bojazni da Zemlja, uslijed industrijskog ispuštanja CO2 u atmosferu, klizi u vrtlog klimatskih promjena iz kojega se u nekom trenutku više neće biti u stanju izvući čak niti da čovječanstvo prestane zagađivati atmosferu.

Čovječanstvo zasad još uvijek ima nekoliko godina hitno prijeći s energije iz ugljena, nafte i plina, odnosno sječe šuma, na energiju iz obnovljivih izvora energije. Ali ako se prijeđe posljednja granica, čovječanstvo će morati pronaći način da povrh obnovljivih izvora energije, što je tehnologija koju već godinama posjeduje, mora hitno početi crpiti i uklanjati CO2 iz atmosfere, što je tehnologija koju svijet ili još nema ili iziskuje takav globalni politički konsenzus koji je zasad apsolutno nedostižan.

Još jedna od krajnje opasnih situacija je i to što sve veće količine leda koje se otapaju na Arktiku i potom otječu u Atlantski ocean u vidu hladne vode, usporavaju toplu Golfsku struju koja iz Meksičkog zaljeva teče uz obale Europe i tako održava naš kontinent ovakvim kakav poznajemo.

Klimatske promjene More će rasti do 10 metara, pogledajte Jadran 2100.

Uslijed otapanja tolikog leda i tolikih masa hladne vode, Golfska struja danas je sporija i slabija nego ikada u posljednjih čak 1600 godina, što sa sobom donosi mnoštvo sve gorih lančanih nepovoljnih klimatskih reakcija, sve do opasnosti od povremenih oluja i zahlađivanja mnogih područja na našem kontinentu.

Istodobno, potpuno klimatsko urušavanje ravnoteže na Arktiku dovodi do suludih situacija da Sibir, Skandinavija i Kanada bilježe temperature više od 30°C i kataklizmičke šumske požare, dok se zimi zrak koji bi inače ostao oko Sjevernog pola, spušta sve do Mediterana i naših krajeva.