Spektakularno otkriće čak sedam planeta vrlo nalik Zemlji u sustavu Trappist-1 otvorilo je mnoštvo novih istraživačkih mogućnosti na čijem se izvoru nalazi duboka čovjekova želja za otkrićem života i drugdje u svemiru. Ono što je u vezi najnovijeg otkrića izvjesno ili moguće, sljedeće su stvari:

NASA Otkrili sedam planeta poput Zemlje, moguće s životom

Život u vodi?

Od sedam planeta za čak šest je izvjesno da su sazdani od stijena. Usto, tri se nalaze u zoni koju se smatra naseljivom, u kojoj je moguća tekuća voda na površini. Problem je u tome što zvijezda oko koje planeti kruže, zrači vrlo snažno UV-zračenje sposobno pobiti svaku živu stanicu koja ne bi bila zaštićena. Život bi, dakle, na tim planetima bio moguć ili ako bi bio zaštićen debelim slojem ozona u atmosferi, kao što je bio slučaj s prethistorijskom Zemljom, ili u oceanima, morima, jezerima.

Život koji skače s planeta na planet

Ako bi život postojao samo na jednom od njih, izvjesno je da bi se vrlo jednostavno mogao proširiti i na druge. Sustav je, naime, jako zgusnut. Najudaljeniji planet od matične zvijezde udaljen je nevjerojatno sićušnih tek petinu razdaljine između naših Sunca i Merkura. A ako danas smatramo da je moguće da se život seli možda čak i između planetarnih sustava, kamoli između planeta, u ovako zgusnutoj priči to znači da pojava života na jednom planetu znači pravo bombardiranje životom svih ostalih.

Zasad samo... bakterije?

Nije za očekivati da bi se na planetima trenutno mogao nalaziti posebno razvijen život. Sustav Trappist-1 nastao je prije samo 500 milijuna godina, dok je naša Zemlja, primjerice, stara čak 4,5 milijardi godina. Punih 400 milijuna godina trebalo joj je da razvije tek najjednostavnije oblike života, jedna milijarda trebala joj je za nastanak fotosinteze i kisik, čak tri milijarde godina za pojavu prvih višestaničnih organizama.

Fantastične slike Ovako bi nebo izgledalo kad bi vidjeli sve planete

Sunčanje na plaži četvrtog planeta u nizu

Vrlo je nezahvalno procjenjivati kolika bi temperatura mogla biti na površini planeta, ali su neke stvari ipak poznate. Temperatura površine zvijezde je samo 2500°C. To znači da četvrti planet prima toplinu koliko prima Zemlja od Sunca, peti koliko Mars, šesti koliko npr Ceres u Sunčevom ateroidnom pojasu. To lako može značiti i slične temperature na površini, ali i ne mora. U slučaju Sunčevog sustava, primjerice, u pojasu naseljivosti nalaze se, osim Zemlje, i Venera i Mars. A opet, Venera je nenaseljiva jer je prevruća zbog prevruće atmosfere, Marsova površina je praktično sterilizirana zbog gubitka atmosfere.

Hubbleovo pecanje atmosfere udaljene 39 svjetlosnih godina

Što je sljedeće? Još i prije objave otkrića, astronomi su moćno oko teleskopa Hubble u Zemljinoj orbiti usmjerili prema sustavu Trappist-1. Pokušavaju uhvatiti svjetlo, makar nevidljivo slabašan tračak svjetla koji se odbija od atmosfere svakog pojedinog planeta. Hubble to zasad nije uspio, što nipošto ne znači da neće uspjeti. Jednom kad uspije, to svjetlo će znanstvenici propustiti kroz prizmu i vidjeti od kojih se komponenti, poput duge, to svjetlo sastoji i u kolikoj mjeri. Iz toga se onda vrlo jednostavno vidi koji su kemijski spojevi prisutni u atmosferi. A onog trenutka kad doznamo kakva je atmosfera svake pojedine "Zemlje" udaljene 39 svjetlosnih godina, imat ćemo širom otvorena vrata za rekonstrukciju uvjeta koji vladaju na tim planetima.