Koraljni grebeni nisu samo lijepi, već su neki od najkompliciranijih eko sistema na planeti koji ujedno, na više, načina doprinose životu ljudi. Od turizma, preko poslova koja se u tome sektoru radi koralja stvaraju, do zaštite od oluja i poplava, koralji godišnje "zarade" 30 milijardi dolara. No njihov opstanak sve brže ugrožavaju rastuće temperature oceana kao i povećanje razine kiselosti (acidifikacija).

Kako bi spasili koralje znanstvenici su osmislili niz taktika koje žele upogoniti - od stvaranja umjetnog "hlada" kako bi se koralji ohladili, preko pumpanja hladnije vode iz dubljih djelova oceana, pa sve do genetskog inženjeringa kojim se pokušava selektivno kreirati vrste koralja koje bi bile otpornije na tople oceane i pojačanu kiselost. Neki stručnjaci kažu kako bi te nove, poboljšane, vrste koralja vrlo vjerojatno imale neke druge mane, poput neotpornosti na viruse, no svi se slažu u jednome - da se koraljima ubrzano mora pomoći.

Koralji nisu, kako mnogi misle, biljka ili stijena koja krasi morsko dno. Koralji su životinje koje se mogu pronaći na dubinama do 6.000 metara, a sastoje se od više tisuća (kolonija) polipa koji mogu biti veličine nekoliko milimetara, do nekoliko centimetara. Petina koralja na planeti umrla je u proteklih nekoliko godina. Sjeverni dio australskog Velikog koraljnog grebena izgubio je trećinu koralja. 

Uz rast temperatura i kiselosti veliki je problem zagađenje - od onog nevidljivog pa do komada koji plutaju po oceanu. Plastika, pluto, vrećice i drvo blokiraju sunce. Kada "okrznu" koralje fizički ih oštećuju, prenose bakterije, a uništavaju i riblji fond što pak onda znači da podivljaju alge koje prerastu koralje. 

Te se alge hrane ostacima gnojiva koja se ispiru u mora, amonijakom i dušićnim kiselinama iz otpadnih voda - a uništavaju i planulu (larvu) koralja koja pluta oceanom u potrazi za mjestom gdje će se "usidriti".

Porast temperature oceana koralje čini manje otpornima na viruse, a uništava simbiozu između koralja i njegovog glavnog izvora hrane - mikroalgi koje žive na tijelu koralja, a koji pri toplijim temperaturama pojačano proizvode šećere i toksine.

Koralji ih tada "ispljunu", a vrlo skoro, radi nedostatka hrane, pobijele - pojava koja se naziva izbjeljivanje koralja.Sve veća koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi također pojačava kiselost morske vode, a to otežava koraljima da stvaraju kalcijev karbonat koji im je prijeko potreban za izgradnju njihovog kostura.

Dobre su vijesti da izgleda kako neke populacije koralja već imaju gene prilagidljive toplijim vodama, a nasljeđuju ih i njihovi potomci, što znanstvenicima daje nadu da se "ručno" može miješati manje i više tolerantne vrste kako bi se te karakteristike proširile.