Pretražuju jezero zbog mitske nemani iz mračnih dubina

Flickr
Znanstvenici će tako moći više saznati i o prirodnim stanovnicima i invazivnim vrstama koje žive u jezeru
Vidi originalni članak

Ideja čudovišta koje živi u mračnim dubinama škotskog jezera Loch Ness fascinira ljude već desetljećima. Dozu misterije pojačavaju i rijetki slučajevi u kojima je netko to čudovište uopće vidio, pa tako i dalje ne postoje konkretni dokazi njegovog postojanja. 

Ovom legendom koja se prebacuje s koljena na koljeno i kojom se plaši djecu prije spavanja, pozabavit će se tim stručnjaka sa sveučilišta Otago iz Novog Zelanda. Znanstvenici će istraživanje započeti sljedećeg mjeseca. Uzet će uzorak vode kako bi pronašli malene ostatke genetičkog materijala živih bića u jezeru. Ova tehnika omogućit će im sastavljanje detaljne liste svih organizama koji žive u jezeru kako bi mogli vidjeti ima li tu nečega neobičnog, i da li to veliko morsko čudovište živi u ovim vodama. 

Voditelj istraživanja Neil Gemmell kaže je vjerojatnost da se takva životinja pronađe malena, no i dalje ga posebno zanima što skrivaju mračne vode i što bi njegov tim mogao otkriti.

"Velike ribe, poput soma i jesetre, mogu zapravo biti ta mistična životinja iz dubina, i mi sad možemo testirati tu ideju, ali i sve ostale", naglašava. No potraga za ovim mističnim stvorenjem, čudovištem, nije jedini cilj ovog istraživanja. 

"Nadamo se da ćemo dobiti veliku količinu znanja o organizmima koji žive u jezeru Loch Ness, britanskom najvećem slatkovodnom području", objašnjava. Znanstvenici će tako moći više saznati i o prirodnim stanovnicima i invazivnim vrstama koje žive u jezeru, kao što je pacifički rozi losos. Predviđa se kako će se otkriti i niz nikada prije dokumentiranih vrsta, posebno bakterija, piše Newsweek.

Znanstvenici su na sličan način, DNK analizom otkrili niz morskih vrsta i upotrijebili su metodu kao izvrstan način monitoringa morskih pasa, kitova i riba, između ostalih životinja. 

"Kad god se neko biće kreće svojim okolišem, iz sebe ostavlja minijaturni trag svog DNK s kože, perja, ljusaka, urina i izmeta. Ovaj DNK se može uhvatiti, promatrati i upotrijebiti kako bi se identificirala bića, tj. pokušala identificirati bića u bazi stotina tisuća različitih organizama. U slučaju da se ne može pronaći odgovarajuća podudarnost, može se barem detektirati njihovo porijeklo", naglašava. 

Posjeti Express