Jedna od najpoznatijih teorija o tome kako je počeo život na Zemlji poznata je kao panspermija. Ona govori o tome kako je prvi život, mikrobe, na planet donio asteroid s Marsa ili nekog daljeg zvjezdanog sustava pitanje koje danas znanstvenici postavljaju je li moguća i obratna situacija?

Možemo li mi poslati sjeme života na druge udaljene planete kako bi “zasijali” nov život. Znanstvenici kažu da je moguće. 

U razgovoru za časopis Smithsonian, Adam Seltzner, inženjer u NASA-i govorio je o istraživanju svemirskih prostranstava.Osim tradicionalnih načina istraživanja uz pomoć teleskopa i svemirskih sondi, spomenuo je i manje poznatu metodu, slanje ljudskog genoma na udaljene planete na kojima je moguć život. 

Iako je taj način pomalo radikalan, znanstvenici vjeruju kako ćemo uskoro u svemir poslati uređaje koji će “isprintati” bakterije još nepoznatim metodama.

"Naša najbolja šansa za istraživanje svemira je “printanje” ljudi na nastanjivim planetima. Najvjerojatnije nećemo kolonizirati svemir uz pomoć astronauta nego baš bakterijama", rekao je Seltzner. 

Takve ideje je ocijenio fantastičnima. O tom načinu kolonizacije prvi su razmišljali Gary Ruvukun i George Church, biolozi sa Sveučilišta Harvard.

Oni su predložili da ljudski genom pošaljemo u svemir u nekoj bakteriji. Nakon njenog dolaska, njen bi se biološki okvir pretvorio u ljudski genom te bi se nastavio razvijati.

O tome su pisali i japanski znanstvenici sa Sveučilišta Kyoto Sangyo 2012. Oni su razmišljali o obratnoj panspermiji te da smo nju već pokrenuli, ali slučajno. 

Prijašnji udari meteora u Zemlju mogli su ponijeti i genetski kod u panspermija kaže da je život stigao iz svemira bakterije će u svemir ponijeti ljudski genom Svemir i tako zaraziti ostale planete. 

Jedan takav primjer je i meteor koji je napravio krater Chicxulub. Za njega se vjeruje da je istrijebio dinosaure. Njegovi djelovi mogli su lako napustiti Zemlju s bakterijama i tako zaraziti svemir izvan Sunčeva sustava.

"Ako su oblici života uspjeli napustiti atmosferu, to bi nam mogao biti dobar dokaz da je kolonizacija drugih planeta i danas moguća", napisali su Japanci u svom radu.

Jedno od glavnih pitanja je, ako se to i uspije napraviti, kako će se genom u bakteriji razviti u čovjeka. Kao jedan od načina spominje se evolucija uz pomoć koje se razvio sadašnji život na Zemlji. 

Pošto ona traje predugo, znanstvenici pokušavaju projektirati samostalan stroj koji bi mogao stvoriti život, jednom kad sleti na nastanjiv planet. Iako će mu za dolazak do njega trebati oko 1000 godina, to vrijeme je ipak kraće od cijele evolucije. 

Nakon dolaska, stroj bi započeo s “printanjem ljudi”.Ta tehnologija je danas samo u idejama i ostavljaju je za razvoj ljudima za stotinjak, ako ne i za tisuću godina, kad bi takva tehnologija mogla postojati.

Osim toga, veliko pitanje je i međuzvjezdano putovanje.

Čovjek prekratko živi da bi u jednom životu uopće mogao doći do druge zvijezde ako ne vara. S današnjim znanjem fizike još ne možemo stvarati crvotočine koje povezuju dva udaljena dijela svemira. Zato je zasad najbolji način kolonizacije jednostavno slanje sastojaka iz koji se može razviti višestanični život i pustiti ‘Majku prirodu’ da odradi ostatak. 

Prvi korak napravila je Europska agencija za tehnologiju i razvoj (EUTEF) koja je poslala bakteriju od Zemlje do Marsa. Pokaže li se taj test uspješnim, imat ćemo dobar početak za slanje života u svemir. Iako će taj proces biti poprilično dugotrajan, s njime ne treba žuriti. Još nismo otkrili život u svemiru, ali zato je moguće da ga sami pokrenemo.