Sve je počelo tako što je neki od vlasnika ili privatnog akvarija ili, kako se puno ozbiljnije sumnja, akvarija za životinje za prodaju, pomislio da mu je pun kufer te beštije i da je najbolje da je baci u kakvu rijeku. Bilo je to u Njemačkoj 1995. godine. 23 godine poslije posebna mutirana podvrsta mramornog raka proširila se kao invazivna vrsta od Švedske do Madagaskara i od Njemačke do Japana, ždere sve po redu, a usto je još i prijenosnik smrtonosne račje kuge.

Skupina njemačkih znanstvenika u članku u znanstvenom časopisu Nature konačno je objasnila fenomen munjevitog širenja ove vrste raka. Oni su dokazali ono u što se sumnjalo odranije, da je riječ o rakovima koji se razmnožavaju bespolno, odnosno iz neoplođene stanice, u ovom slučaju jajne. Na ovaj način svi su potomci ženke i svi su potomci klonovi svog roditelja, pa tako i praroditelja. Nature je objasnio da je DNK analiza pokazala što se točno dogodilo.

Riječ je bila o mramornim rakovima koji inače sasvim normalno žive u miru na Floridi, sve dok ljudi nisu uočili da su ovi riječni rakovi vrlo jednostavni za uzgajanje u zatočeništvu, bilo da ih se želi držati kao kućne ljubimce, bilo za potrebe laboratorijskih istraživanja. U jednom trenutku, u nekom od akvarija u Njemačkoj, kod nekog od tih rakova došlo je do udvostručavanja genoma u stanici spermija, ukoliko je bila riječ o mužjaku, ili genoma jajne stanice, ukoliko je bila riječ o ženki.

Najvjerojatniji uzrok za to, smatraju znanstvenici, bila je nagla promjena temperature vode u kojoj se taj rak nalazio. A kad se povrh toga taj rak reproduktivno uspješno uspio spariti s drugim pripadnikom ili pripadnicom svoje vrste, njihov je potomak bio s donekle izmijenjenim genomom, što znači poput posebne vrste. Ta nova jedinka bila je sposobna razmnožavati se bespolno, što je očito nastavila činiti vrlo agresivno.

Invazivne vrste EK odlučila - ove tri vrste četveronožaca sad su zabranjene u EU

Mramorni rak izvorno je vrsta Procambarus fallax, a ova nova vrsta je Procambarus fallax f. Virginalis. Novi mramorni rak raste vrlo brzo, do 13 centimetara i do pune spolne zrelosti već za četiri mjeseca.

Podiže potomstvo stopom većom od 400 jaja, jede sve, pronašli su ga u svim vrstama slatkih voda; u rijekama, jezerima, barama, kanalima za navodnjavanje, ribnjacima i već godinama je označen kao vrsta koja, zahvaljujući tome što jede sve pred sobom, iznenađujuće brzo potiskuje prirodne, autohtone vrste slatkovodnih rakova. Da je riječ o prvoj poznatoj vrsti raka koja se razmnožava bespolno, postalo je jasno 2003. godine.

Istog trena ovu vrstu mramornog raka znanstvenici su smjestili vrlo visoko na popis invazivnih vrsta. No, šteta je već bila učinjena. Do danas je mramorni rak zabilježen u prirodi u Njemačkoj, Slovačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Mađarskoj i Švedskoj, kao i u Hrvatskoj, točnije, u jezeru Šoderica kod Koprivnice. Toliko što se tiče Europe. U svijetu je ovaj rak uočen sve do Madagaskara i do Japana. Na Madagaskaru je 2007. zauzimao vrlo malo područje, možda promjera od samo nekoliko kilometara.

Danas se smatra da se proširio na čak petinu teritorija ove zemlje i očita je direktna prijetnja opstanku najmanje sedam autohtonih madagaskarskih vrsta slatkovodnih rakova. "To je vrlo agresivna vrsta. Ako se ovako eksplozivnom stopom nastavi širiti, ona će vjerojatno potisnuti sve endemske vrste", kazao je za Nature biolog Frank Lyko iz Njemačkog centa za istraživanje raka u Heidelbergu, koji je sudjelovao u istraživanju.

Oni su u svom istraživanju analizirali DNK rakova koje su uhvatili u njemačkim jezerima, za koje je bilo jasno da potječu od onih rakova koji su pobjegli (ili bili pušteni) iz akvarija, te jednog raka što su ga kupili na tržnici na Madagaskaru. Usporedili su DNK i ostali zaprepašteni. Kako bi bili sigurni, diljem Madagaskara pohvatali su još 49 rakova i DNK rakova iz Njemačke usporedili s njihovim DNK. Ispalo je da su svi oni genetski skoro identični, bez obzira što su jedni iz srednje Europe, a drugi s juga Afrike.

Na Madagaskaru je ionako eksplozivno širenje dodatno ubrzano time što su tamošnji stanovnici, a Madagaskar je siromašna zemlja, vrlo brzo otkrili da su ovi rakovi vrlo hranjivi i ukusni, pa su ih počeli puštati u priručne ribnjake i na rižina polja. U takvoj situaciji objasniti im da je to vrlo štetno, da im na tko zna kakav način može uništiti okoliš, izazvati tko zna kakvo izumiranje vrsta, a onda možda i tko zna kakav kolaps u poljoprivredi ili ekonomiji, vrlo je teško.

Zaštita prirode Zbog prevelikog broja: Rade kobasice od žaba

Lyko i kolege koji su vodili istraživanje, isključivo iz znanstvenih razloga, kako bi shvatili Madagaskarce, ne iz gurmanskih pobuda, nekoliko uhvaćenih rakova su ispekli.

"Smazali smo ih s vrlo dobrim apetitom", rekao je. Što se tiče početnog uzroka u Njemačkoj, vlasnici osumnjičenog akvarija u trgovini za prodaju kućnih ljubimaca, kad su ga ispitivali odakle je nabavljao rakove koje je držao i prodavao, davao je nelogične i vrlo neuvjerljive odgovore koji su apsolutno odudarali od rezultata svih DNK istraživanja znanstvenika.