Voditelj dražbe rekao je: "Prvi put, drugi put..." i lupio malim drvenim batom. Hrpu od devet kvrgavih kamenja ukupne težine 5,5 kilograma proglasio je da je prodana ponuditelju iz Vijetnama za 612.000 dolara. Ako se zna da kilogram zlata danas košta nešto manje od 40.000 dolara, to znači da je kilogram kamenja pronađenog prošle godine u pustopoljinama sjeverozapadne Sahare, točnije u Mauritaniji, dosegnuo skoro tri puta višu cijenu od zlata.

Kvaka je bila u tome da je riječ o ostacima najvećeg poznatog Mjesečevog meteorita na svijetu, nazvanog zbog razlomljenosti na komade "The Moon Puzzle". Takvi meteoriti na Zemlju dospijevaju odnosno dospijevali su tijekom duge geološke povijesti Mjeseca i Zemlje, tako što bi nekakav asteroid udario u Mjesečevu površinu takvom silinom da bi u svemir izbacio krhotine Mjesečevih stijena.

Čudesno otkriće Dokazali: 'Na Mjesecu ima vode, znamo i gdje!'

Pa ako se neka od tih stijena, jureći katapultirana s našeg prirodnog satelita, zaputila prema Zemlji, nakon puta od oko 380.000 kilometara završila bi kao meteorit kod nas. Za razliku od kojekakvog kamenja iz svemira drugog porijekla koje baš i nije na takvoj cijeni, Mjesečevi meteoriti predstavljaju vrijednost. Oni s Marsa još i veću.

U ovom slučaju vrijednost je posebno narasla zato što je riječ o najvećem danas poznatom Mjesečevom meteoritu. Ilustracije radi, NASA na svojim stranicama ima listu svih Mjesečevih meteorita pronađenih do 2012. godine i njihova zajednička masa iznosi tek 65 kilograma. "The Moon Puzzle", značilo bi to, sam predstavlja čak osam posto od ukupne mase.

NASA-in popis, istina, nije Bog zna što ažuriran, pa za pravo stanje ipak valja zaviriti u neki od popisa kao što je onaj Washingtonovog sveučilišta u St. Louisu čiji je Odjel za Zemlju i planetarne znanosti pobrojao, doduše neslužbeno, 386 do danas pronađenih Mjesečevih meteorita na Zemlji, ukupne mase oko 200 kilograma. Govoriti, zapravo, da takve stijene jure od Mjeseca prema Zemlji, baš i nije precizno.

Puno je točnije reći da nakon udara nekog asteroid u površinu Mjeseca takve krhotine stijena bivaju izbačene i završavaju u orbiti Mjeseca, češće Zemlje, još češće Sunca, da bi se nakon kraćeg ili puno češće neopisivo duljeg vremena srušili prema površini Zemlje. A ako je gromada dovoljno velika da istrpi izgaranje uslijed trenja svemirskim brzinama kroz atmosferu, onda se na kraju Mjesečev meteorit zabije u Zemljinu koru.

Koliko to kruženje oko Sunca može potrajati dok Mjesečev kamen ne naleti na Zemlju pokazuje slučaj "Sayh al Uhaymir 169". Znanstvenici su utvrdili da ga je asteroidsko bombardiranje otrgnulo s Mjeseca još prije 340.000 godina, da bi se na Zemlju srušio tek 330.000 godina poslije na prostor današnjeg Omana.

Zanimljivo je da su svi do danas pronađeni meteoriti s Mjeseca na našem planetu završili tijekom posljednjih 20 milijuna godina, što u odnosu na 4,5 milijardi godina povijesti Zemlje baš i nije neka vremenska udaljenost. A od njih najveći broj ih se srušio na Zemlju u posljednjih 100.000 godina. Znanstvenicima su oni izrazito zanimljivi jer, kao prvo, predstavljaju komad kore Mjeseca kakav je on bio prije milijardi godina, čak do 3,9 milijardi godina starosti.

A danas? Stigli dokazi: Na Mjesecu je netko živio

Tijekom tolikih razdoblja na Zemlji se nebrojeno puta promijenilo baš sve zbog niza okolnosti; vruća jezgra, atmosfera, oceani... Stoga Mjesečevo kamenje svjedoči o stanju u našem sustavu iz tih najranijih doba Sunčevog sustava.

Logično je za pretpostaviti, ako je već određeni broj Mjesečevih meteorita završio na Zemlji, da je i određeni broj Zemljinih meteorita tijekom ogromne geološke povijesti završio na Mjesecu. Tek to bi bio briljantni pronalazak, jer bi se time moglo direktno vidjeti kakvo je stanje bilo na Zemlji unazad milijardi godina s obzirom na to da se Mjesec jedva mijenjao tijekom svog tog vremena.