Slijepo vjerovanje: Zašto 'pušimo' lažna istraživanja?

Thinkstock
Nakon što je autor jednog istraživanja objavio da je krivotvorio podatke, zapitali smo se koliko smo spremni vjerovati svemu što nam 'nadređeni' kažu
Vidi originalni članak

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, istraživanja iz svijeta društvenih, kognitivnih i političkih znanosti pokazala su stalno iznova da je iskrena, trajna promjena o nekim kontroverznim stavovima, izuzetno teška stvar.

Tema istraživanja svakako pruža pesimističnu sliku. Od klimatskih promjena do cjepiva i evolucije, ali i bilo koje druge teme, djeluje gotovo nemoguće promijeniti ičije mišljenje o bilo čemu osobnom ili političkom.

Nedavno je u New Yorkeru objavljen tekst prema kojem je najbolja stvar koja vam se može dogoditi dok pokušavate nekog uvjeriti da nije u pravu tek to da potrošite vrijeme, dok je najgora da ga samo još više učvrstite u njegovim uvjerenjima i vjerovanjima.

To je svojevrsan jednorog u društvenoj psihologiji - pokušaj lova prave ideološke promjene u laboratoriju ili na terenu. Ostao bi to nedosanjani san da prošle zime Michael LaCour i Donald Green nisu pokazali da jednostavan 20-minutnim razgovorom s osobom koja se zalaže za homoseksualna prava može trajno utjecati na nečiju potporu prema gay braku.

Ova otkrića, objavljena u znanstvenom časopisu 'Science', automatski su, potpuno razumljivo, dobila svu medijsku pozornost. Ali problem je u tome što ovaj jednorog, kao i svi drugi, ne postoji u stvarnosti. Green, stariji autor istraživanja javno je objavio pismo u kojem je zamolio 'Science' da povuče objavu, tvrdeći da je glavni autor istraživanja, student LaCour, lažirao podatke kako bi dobio posao na Princetonu. 

Kad zvuči predobro, šansa je da nije istina

Gledajući unazad, otkrića zaista jesu djelovala previše dobro da bi bila istinita. Mnogi su ovakva otkrića prozvali čudesnima i nisu mogli vjerovati da je na stavove tako lako utjecati, pogotovo jer to nije dokazano niti jednom prije ovog slučaja. 

Inače, stvarno postoje skupine koje se bave promicanjem LGBT zajednica, ali iz njihovih iskustava nikad ne dolazi do značajnih promjena mišljenja ljudi s kojima komuniciraju. Dvoje studenata - David Broockman sa Stanforda i Joshua Kalla s Berkleyja, ponukani objavljenim rezultatima LaCoura i Greena, odlučili su i sami pokušati utjecati na ljude. No primijetili su veliku diskrepanciju između svojih rezultata i onoga što je prethodno objavljeno.

Njihov izvještaj, kojeg su pripremili uz pomoć profesora s Yalea, Petera Aronowa, fascinantan je dokument koji pruža iznenađujući uvid u to kako je istraživanje koje je prethodilo njihovom očit akademski primjer prevare. 

LaCourovo i Greenovo istraživanje prvo je koje je pokazalo koliko je teško promijeniti nečije mišljenje. Naime, prvo su tvrdili da je moguće utjecati na tuđi stav, da bi se to pokazalo lažnim. No ono što je zanimljivo u cijeloj priči je da smo ipak svi spremno povjerovali tom istraživanju kad je objavljeno, koliko god nevjerojatno zvučalo.

Više istraživanja pokazalo je da kad smo na neki način i sami investirani u ono o čemu se priča, tj. kad nam se nude dokazi za koje već posjedujemo ideološke temelje (recimo, nudi nam ih političar kojem vjerujemo, ili ih podržava skupina koju uvažavamo), lakše ćemo povjerovati u to što nam se govori. 

S druge strane, ako nas netko kome ne vjerujemo ili tko nam nije bitan krene uvjeravati u mišljenje suprotno od našega, može nas samo još više udaljiti. Tako su osobama koje su protiv cijepljenja ponuđeni materijali u kojima su pokazane sve štete koje sa sobom nosi odbijanje cjepiva, od kojih su neke bile jako odbojne i gotovo 'nasilne', a ne da nisu ništa postigli nego su ih samo još više učvrstili u mišljenju da nipošto ne cijepe djecu, piše Daily Beast.

Ipak, svi znamo da se mišljenja mijenjaju, samo ne znamo kako. Posljednjih godina se recimo izuzetno povećala otvorenost prema istospolnim brakovima, iako nitko ne zna točno zašto. Dok ne otkrijemo, želimo da bude što više pozitivnih pomaka, makar ona i ostala neobjašnjena. 

Posjeti Express