Sovjetski projekt M71, M kao Mars i 71 kao oznaka 1971. godine, mogao je proširiti ljudsko shvaćanje sunčeva sustava. Usprkos gotovo potpunom neuspjehu misije, povijest će pamtiti da je Sovjetski savez spustio prvu ljudsku letjelicu na Mars.

Znanstvenici razbacani po institutima u Sovjetskom savezu frenetično su radili kako bi ispunili rokove za lansiranje rakete. Naime, zbog različite brzine kretanja Zemlje i Marsa oko Sunca, svake dvije godine prava je prilike za lansiranje rakete prema Marsu jer su tada dva planeta najbliža.

1971. godine bila je upravo jedna takva prigoda.

Dvije godine ranije Amerikanci su sletjeli na Mjesec i Sovjeti su bili odlučni da ih neće opet netko prestići u pokoravanju svemira. Sigurnosni protokoli su zanemarivani, rokovi su bili gotovo nedostižni, ali Sovjeti su čistom upornošću uspjeli lansirati tri rakete u svibnju '71. godine prema Marsu. Toliki pritisak je bio da nisu testirali letjelice koje šalju prema crvenom susjedu u svemiru. 

Sovjetski znanstvenici planirali su da će Mars 1 postići orbitu oko Marsa i otamo slati podatke o planetu. Između ostaloga, prva sonda trebala je pomoći u navođenju druge dvije letjelice. Mars 2 i 3 bi slijedili upute predvodnika te spustili sonde i robote koji će istraživati samu površinu planeta. Stvari su krenule po zlu kada je Mars 1 eksplodirao prilikom lansiranja. Dvije preživjele sonde uspješno su krenule prema crvenom planetu. Krajem studenog '71., Mars 2 je pomalo nespretno i nesretno srušio se na Mars zato što su Sovjeti krivo proračunali udaljenost i potrebnu brzinu za postizanje orbite.

Desetljećima kasnije, Vladimir Genadijevič Perminov, jedan od vodećih znanstvenika na sovjetskim projektima istraživanja Marsa, rekao je da žali što prvu razmjenu podataka o svemiru nisu odradili ranije. Naime, iste te godine su Amerikanci dali detaljne podatke o Marsovoj orbiti u razmjenu za iste sovjetske podatke o Veneri. Perminov je 1999. godine za NASA-u napisao da su mogli izbjeći katastrofalne posljedice krivih izračuna da su imali te podatke prije lansiranja sondi prema Marsu.

Nekoliko dana kasnije, 2. prosinca 1971. godine, Mars 3 uspješno je sletio na crveni planet i ušao u povijest kao prvo uspješno slijetanje ljudske letjelice na Mars. Nakon godina truda, besanih noći i stalnih prijetnji sovjetskih vlasti, znanstvenici su bili presretni. Uspjeli su u svom naumu. "Svi upleteni u projekt bili smo presretni nakon što smo potvrdili da je letjelica uspješno sletjela", ispričao je za Ozy Arnold Selivanov, jedan od posljednjih preživjelih zaposlenih na misiji.

Njihova sreća trajala je 14,5 sekundi, koliko je trajalo prvo javljanje s Marsa. U tom kratkom vremenu, s Marsa je poslano 70 linija slike s jedne od kamera, a Sovjetska akademija znanosti ustvrdila je da je nemoguće identificirati išta na spomenutoj fotografiji.

U tom kratkom javljanju, prenio je i neke podatke o atmosferi i sastavu tla, ali Mars 3 nikad više nije se javio s površine zemljinog susjeda. Pretpostavlja se da su nezabilježeno snažne pješčane oluje teško oštetile sondu koja je preživjela samo tih nekoliko sekundi.

Selivanov, sada osamdesetogodišnjak, ispričao je da su ipak uspjeli iskoristiti i taj relativni neuspjeh misije. Dospjele podatke su iskoristili kasnije kako bi postali prva država koja je spustila sondu na Veneru i otamo poslali prve fotografije.

Primat u istraživanju Marsa preuzeli su četiri godine kasnije Amerikanci. 1973. godine su Sovjeti poslali još četiri neuspješne sonde, a dvije godine kasnije su Sjedinjene Američke Države poslale dvije sonde Viking koje su uspješno sletjele na Mars i otamo slale podatke. Otada su Amerikanci poslali još pet misija koje su uspješno sletjele na Mars.

Europska svemirska agencija (ESA), u suradnji s ruskim Roskosmosom, sada želi pokazati da istraživanje Marsa nije američki monopol. Za nešto više od mjesec dana očekuje se uspješno slijetanje sonde Schiaparelli koja bi trebala pokazati učinkovitost trenutačne tehnologije i mogućnosti europske organizacije za slijetanje na Mars. Nazvan prema talijanskom astronomu iz 19. stoljeća, Giovanniju Schiaparelliju, sonda bi trebala slati podatke o površini i atmosferi Marsa oko 4 dana.

Don McCoy, šef programa ExoMars u sklopu ESA-e, kaže da i danas sovjetski uspjeh ostavlja trag na njihovom radu. On je jednom prilikom izjavio da kojim slučajem dizajneri sonde Mars 3 mogu vidjeti kako izgleda Schiaparelli, odmah bi uočili točne razloge za svaki dio sonde. Možda i najbitnija odluka je da modernizirana sonda može preživjeti snažne pješčane oluje.