Venki Ramakrishnan je nobelovac, čovjek koji je plemićku titulu od Buckinghamske palače dobio nakon što je zašao u atomsku strukturu ribosoma i razriješio neke od temeljnih tajni molekularne biologije. Pa kada takav čovjek za BBC napiše esej o tome "kako bi ljudi iz 1900. godine ostali zatečeni da ih se transportira u današnje doba", onda je to svjetska vijest.

"Prije samo nešto malo više od 100 godina ljudi nisu imali nikakvu ideju o tome kako nasljeđujemo i prenosimo osobine ili kako jedna jedina stanica uspijeva izrasti u kompleksan organizam", piše Ramakrishan.

"Nisu znali niti da atomi sami u sebi imaju određenu strukturu, ta riječ sama po sebi ulkazivala je na nešto što je nedjeljivo. Nisu znali niti da materija posjeduje vrlo čudne osobine koje prkose zdravom razumu. Ili u čemu leži gravitacija. I nisu imali ideju kako je uopće sve počelo, je li bila riječ o nastanku života na Zemlji ili u samom univerzumu. U ovim danima fundamentalnih otkrića u stanju smo odgovoriti ili barem počinjati davati odgovore na te tajne.

To je promijenilo način na koji vidimo svijet, a često i svakodnevni život. Puno stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo posljedica je međuigre znanosti i tehnologije, od kojih svako područje gura naprijed ono drugo. Skoro svaki novi izum u sebi ima jedno, često i mnoga fundamentalna otkrića koja su ga omogoućila. A ponekad su neka od tih fundamentalnih otkrića stara i stotinama godina.

Tako niti mlazni motori niti rakete ne bi bili mogući bez Newtonovih spoznaja o zakonima kretanja. Neki veliki trenuci znanosti mijenjaju naš pogled na svijet, poput otkrića strukture DNK. Ali ni to ne bi bilo moguće bez radova Darwina ili Mendela kao prethodnika današnje biotehnologije koja je na kraju sekvencionirala kompletan DNK ljudskog bića. Sve to dovelo nas je do toga da danas možemo shvatiti kako popraviti ono što je pošlo po krivu u genetskim bolestima.

Znanstvenici su nedavno uspjeli modoficirati gene djevojčice kako bi izliječili njen rak. Genetske tehnologije vjerojatno će pred nas postaviti neka velika pitanja o tome kako vidimo sebe same i za što ćemo koristiti naše sve veće razumijevanje i sposobnosti. To se odnosi i na teoriju Velikog praska. Prije sto godina tajne poput kako je nastao svemir za mnoge su bile isključivo u domeni vjere.

Potaknuti promatranjima da svemir nije stalan, nego da se galakcije stalno udaljavaju jedna od druge, došli smo do spoznaje da je svemir počeo Velikim praskom iz jedne točke. A takvo znanje dovelo nas je do uvida možda i u najveće pitanje od svih – odakle je sve krenulo. Takve spoznaje čine našu malu plavu točku u svemiru sve sitnijom, a opet, naše znanje o tome što se nalazi tamo vani ne pokazuje baš nikakve znakove kompleksa manje vrijednosti.

Od programa Apollo do sonde Cassini, od Hubbleovog teleskopa do traganja za gravitacijskim valovima i egzoplanetima, svi ti znanstveni proboji čine nas još radoznalijim u vezi svemira. Danas se veliki dio onoga što vidimo u svijetu oko sebe odnosi na ono što vidimo kroz elektroničke ekrane. Računala su u svim svojim brojnim oblicima postali izvori znanja, a istodobno i način na koji predstavljamo sebe drugima i kako komuniciramo s drugima.

Čak i sveprisutni predmeti poput smartphonea ovise o mnoštvu fundamentalnih otkrića. Njegovi moćni procesori ovise o integriranim čipovima, sačinjenima od tranzistora, čija su pak otkrića direktna posljedica razumijevanja kvantne mehanike. GPS u tim uređajima ovisi o korigiranju vremena preko satelita, koristeći pritom i posebnu i opću teoriju relativnosti, teorije za koje su ljudi jednom smatrali da nemaju nikakvu praktičnu vrijednost.

Zapravo se pitam, koliko ljudi je uopće svjesno svih otkrića čija je primjena strpana u tu malu kutiju? Kompjuteri također potiču razvoj koji dalje nastavlja dovoditi u pitanje naš pogled na svijet. Strojevi koji uče danas su praktično već među nama i mijenjaju naš svijet. Imaju ogroman potencijal u područjima poput zdravstva i unapređenja drugih javnih usluga.

Ubrzo bi mogli dovesti do pojave samovozećih automobila i vrlo sofisticiranih robota, no pred nama je sada da odlučimo na koji način ćemo dopustiti pametnim strojevima da služe čovječanstvu. Otkrića su sama po sebi moralno neutralna. No, naša primjena njih nije. Otkriće koje je naš pogled na svijet razdvojilo u dva odvojena smjera bila je nuklearna fisija. Njeno otkriće dovelo je do razvoja najrazornijeg poznatog oružja.

Neki će reći da je strah od samouništenja bio moćan motivator za postizanje mira. Ali teško da može biti i govora o stabilnom rješenju kad vidimo kako se danas razvija situacija sa Sjevernom Korejom. S druge strane nuklearna fisija obećala je i siguran izvor energije koji se svojedobno optimistično najavljivao kao 'prejeftin da bi ga se mjerilo'. Znanost je potjera za spoznajom o nama samima i svijetu oko nas.

Ta potjera za spoznajom oblikuje način na koji vidimo naš svijet, jednako kao primjena tih spoznaja. Ona je mijenjala naše živote, općenito na bolje. Danas živimo dvostruko dulje nego naši preci iz 1900., kvaliteta naših života daleko je bolja nego što je bila onda. No, upotreba znanosti i tehnologije ne ovisi samo o znanosti i o znanstvenicima. Ona ovisi o međudejstvu kulturnih, ekonomskih i političkih faktora."