Stanovnike Velike Britanije u utorak je, 16. listopada, na njihovom horizontu dočekao doista neobičan prizor.

Naime, taj je tad Sunce bilo neobične crvene boje, dok je nebo bilo vrlo mutno i žuto. Taj, za neke možda i romantičan prizor, nije nastao iz nimalo romantičnog razloga. Britanci su opsjedali društvene mreže s hashtagom #crvenosunce, a mnogi su na njega i nadovezivali riječi katastrofe, poput apokalipse.

Ona se, naravno, nije dogodila, no znanstvenici kažu kako iza svega stoji pomalo zabrinjavajući fenomen, a on je povezan s uraganima, kojih je u posljednje vrijeme sve više.

Promijenili sunce

Prizor crvenog Sunca tako je doveden u vezu s uraganom Ofelija, koji je jučer bijesnio Ujedinjenim kraljevstvom te je najjača istočno atlantska oluja ikad zabilježena.

Uragan kategorije 1 s vjetrovima od 120 km/h nakon toga je krenuo na Irsku, a stručnjaci objašnjavaju kako je njegova pojava utjecala na izgled Sunca i neba zbog pijeska koji je dovukla sa sobom. Ipak, neki meteorolozi ističu da su cijelu stvar pogoršale i otpadne čestice pepela iz Španjolske i Portugala, piše IFL Science.

Prašina i pepeo u kombinaciji uzrok su lomljenja svjetlosti na veću valnu duljinu, zbog čega se javlja dojam crvene boje.

- Ofelija je nastala u Azorima, odakle se kretala prema sjeveru te je putem usisavala vrući zrak iz Sahare - objasnio je meteorolog Stephen King.

Mjesto gdje nastaju uragani

Većina uragana nastaje na lokaciji blizu obale Zapadne Afrike, blizu Cape Verdea. Ovi nevjerojatno snažni vjetrovi poznati su i kao “African Easterly Jet” i ključ su razornih uragana koji dolaze do Amerike. Za razliku od vremena u Americi, koje se mijenja od zapada prema istoku, ovaj afrički se kreće od istoka prema zapadu.

Ti vjetrovi se zapravo stvaraju kroz cijelu godinu, a u rujnu postaju najjači, gotovo smrtonosni. Prelaze preko toplih ekvatorijalnih voda i izazivaju rast toplog i vlažnog zraka iznad Atlantika. Taj nadprosječno topli i vlažni zrak stvara oluje i nevjerojatno brze vjetrove koji se rijetku mogu vidjeti.

Kad vjetar dosegne brzinu od 120 kilometara na sat on postaje uragan prve kategorije. Ukoliko su uvjeti dobri, vjetrovi dosežu brzinu veću od 240 kilometara na sat. To je onda uragan pete kategorije – najjači uragan na Zemlji. Većina ovih uragana se ‘razbije’ iznad otoka Kariba ili otoka po američkoj istočnoj obali, odnosno tu završavaju.

Neki od njih prijeđu Meksiko i završe na Pacifiku, što se primjerice dogodilo 2014. godine kada je uragan Iselle pogodio Havaje. U svakom slučaju, uragani koji su donijeli nevjerojatne kiše došli iz dijela planete u kojem vlada jedna od najvećih suša.