Tek sad otkrili posljedice atomskog pokusa na dnu mora
Fotografije su vidjeli svi: Golemi oblak u obliku gljive izdiže se iz Tihog oceana i uništava brodove koji su ondje namjerno ostavljeni kako bi se vidjela moć nuklearnog rata, podsjeća BBC.
Danas, 73 godine kasnije, znanstvenici su se vratili na Bikini kako bi napravili kartu morskoga dna. Krater je još uvijek ondje, kao i ostaci svih plovila.
"Bikini je izabran jer je udaljen od svega, ali ima veliku i pristupačnu lagunu", rekao je voditelj istraživanja Art Trembanis sa Sveučilišta u Delawareu.
"U to vrijeme, Bob Hope, inače slavni komičar, duhovito je rekao kako smo odmah po završetku Drugog svjetskog rata otkrili jedino mjesto na Zemlji koje je ostalo netaknuto i dignuli ga u zrak'".
Bomba postavljena na 27 metara dubine imala je snagu 21 kilotone. Eksplozija je u zrak odbacila dva milijuna tona vode, pijeska i koralja pretvorenih u prah. Unatoč izvanrednom oslobađanju energije, dr. Trembanis je vjerovao da je većina izbrazdanog morskog dna do sada već pokrivena sedimentom.
Umjesto toga, njegov interdisciplinarni tim oceanografa, geologa, pomorskih arheologa i inženjera zatekao je jasno definiranu depresiju. Koristeći sonar, oni su mapirali strukturu duboku deset i promjera 800 metara.
"Koristili smo naprednu sonarnu tehnologiju; mogli smo naslikati cijelu scenu", kazao je. Zaključak je bio jasan, krater je još ondje.
"Priroda nam i dalje pokazuje ranu koju je zadobila bombom", rekao je dr. Trembanis novinarima.
Obavljena su zapravo dva američka testiranja koja su nazvali Able i Baker. Oba su provedena na istom atolu a operacija se zvala Crossroads. Baker je obavljen uz atomsku bombu koju su nazvali Helen of Bikini.
"Čini se kao da je u Zemlju udarila osobno Kapetanica Marvel", rekao je dr. Trembanis novinarima na sastanku Američke geofizičke unije gdje im je predočio rezultate istraživanja.
"Željeli smo skinuti zavjesu i stvarno otkriti što se tamo dogodilo, a to se nije učinilo posljednjih 30-ak godina. U to vrijeme ronioci su mogli ući u to područje ali im je kretanje bilo ograničeno jer nije bilo suvremenih tehnologija", rekao je za BBC News.
Ovaj put koristili su naprednu sonarnu tehnologiju, pa su dobili i snimke cjelokupne površine i posljedica.
"Prvo istraživanje krajem 80-ih, gledano iz današnje perspektive je kao da Grand Canyon obilazite noću sa svjetiljkom. Današnja istraživanja su kao da Grand Canyon razgledate usred sunčanog dana", reao je Termbanis.
"Mogli smo vidjeti potopljene brodove, mogli smo vidjeti da taj krater još uvijek postoji i da nam priroda i dalje pokazuje ovu svoju ranu", rekao je istraživač.
Izuzetno je što krater ima strukturu koja pomalo liči na latice ruže. To je dokaz da je sav taj materijal isprva bačen u nebo, a zatim je tonuo kroz vodeni stup i širio se morskim dnom.
Dio motivacije za istraživanje bilo je bolje razumijevanje kontinuiranog utjecaja na okoliš. Iako su razine radijacije znatno smanjene, neprestanu opasnost od zagađenja šire brodovi koji su namjerno potopljeni da bi se vidjeli rezultati pokusa.
Ova plovila - iz američke, japanske i njemačke stare mornaričke flote - nisu bila uopće pripremljena da bi jednog dana bila potopljena i pretvorena u umjetne grebene. Umjesto toga, scenarij ratnih igara zahtijevao je da se oni ostave na mjestu gdje se baca atomska bomba, a da nitko nije znao za pokus govori i činjenica da na tim brodovima i dalje ima goriva i municije.
"I sad se širi miris nafte s američkog nosača zrakoplova Saratoga. Nagato - japanski brod - koji se koristio za planiranje napada na Pearl Harbour - imao je goriva koje i danas izlazi iz njega i širi se nekoliko kilometara. Dok se brodovi i dalje raspadaju u vodi, to zagađenje moglo bi postati puno veći problem", rekao je dr. Trembanis.