Tri pomrčine Sunca, i to kakve, i dvije pomrčine Mjeseca glavni su astronomski spektakli za milijarde ljudi diljem svijeta u 2019. godini. Nevolja za Europu, tako i Hrvatsku, s pomrčinama Sunca bit će u tome što s naših prostora nijedna od njih neće biti vidljiva; niti ona djelomična već od 6. siječnja, niti potpuna od 2. srpnja, niti najspektakularnija od svih, prstenasta pomrčina 26. prosinca. No, Europa će zato biti blagoslovljena Mjesečevim spektaklima.

Pomrčina od 21. siječnja iz naših će krajeva biti vidljiva u cijelosti. Bit će to posebno spektakularnih nešto više od jednog sata potpune pomrčine jer će Mjesec istodobno biti "supermjesec", odnosno, bit će na jednoj od najmanjih udaljenosti od Zemlje i izgledat će i nešto veći i nešto sjajniji nego inače, a to doista čini razliku. Kada je Mjesec u najbližoj točki u odnosu na Zemlju, promjer njegovog diska promatranog sa Zemlje, čak 14 posto je veći nego kad je u najudaljenijoj točki.

21. siječnja, znači, imat ćemo krvavi supermjesec, vrlo velik, vrlo sjajan, vrlo crven što je posljedica svjetlosti Sunca koja ipak prolazi kroz Zemljinu atmosferu do površine Mjeseca koji je tada sasvim u Zemljinoj sjeni. Pomrčina će biti vidljiva u našim krajevima u ranim jutarnjim satima, ali će zahvaljujući tome što je riječ o dobu u godini s vrlo kratkim danom i vrlo dugom noći, biti savršeno vidljiva. Još samo da imamo i vedro nebo...

Bit će to prvi puni mjesec u godini, što se u nekim kulturama naziva i "vučju mjesec", "mjesec gladi" i na još mnoštvo načina. Pa ako netko voli poeziju, 21. siječnja ćemo, dakle, imati krvavi, vučji, supermjesec.

U vremenima u kojima ne manjka čak niti takvih stvari kao što su tvrdnje da je Zemaljska kugla zapravo ploča, u kojima se nerijetko tvrdi i da je cijepljenje protiv bolesti opasno, ako već ne i dio zlokobne zavjere, nije zgorega napomenuti da niti pun Mjesec, niti supermjesec, još manje pomrčina bilo čega ne utječe na zdravlje, geopolitičke prilike ili je znak da se bliži bilo što, osim da stvari teku po starom kao što to čine već milijardama godina.

Ove godine neće biti za baciti niti djelomična pomrčina od 16. srpnja. U sjeni će se nalaziti oko dvije trećine Mjesečevog diska, taman tijekom ljetne večeri po našem vremenu.

Što se tiče meteorskih pljuskova, spektakl ćemo također imati već na početku godine. Svoj godišnji vrhunac Kvadrantidi će imati već 4. siječnja u 3.20 sati, i to procjenjuje se po 120 "zvijezda koje padaju" po satu. Najvažnija stvar u ovoj priči jest to što će Mjesec biti vidljiv na samo 5 posto svoje površine, što znači da će biti mračno, odlično za promatranje noćnog neba, jer će mlađak biti niti dva dana poslije.

Eta akvaridi, jedan od najspektakularnijih meteorskih rojeva na južnoj Zemljinoj polutki, posjetit će nas na svom vrhuncu 6. svibnja. Riječ je o materijalu koji iza sebe na svojoj vrlo izduženoj eliptičnoj putanji ostavlja Halleyev komet. Na vrhuncu imat ćemo po 50 meteora po satu, a situacija će biti da ne može bolja – Mjesec će biti također oko mlađaka i bit će vidljiv samo 4 posto diska. A ako netko baš i promaši vrhunac, ostaje mu utješna nagrada, bilo koja od noći između 19. travnja i 26. svibnja koliko dugo će Zemlja prolaziti kroz ovaj meteorski roj.

Ostalo je već klasika; Orionide ćemo imati 21. listopada, Andromedide 3. prosinca, Urside 22. prosinca...

Za sve one koji posebno vode računa o muvanju planeta, većih ili manjih objekata po našoj svemirskoj okolici, tu su i relativno rijetki fenomeni s planetima koje ćemo imati tijekom 2019.

Merkur će tako 11. studenog tijekom poslijepodneva po našem vremenu po drugi put u samo dvije godine proći točno između Zemlje i Sunca, odnosno, prijeći će preko Sunčevog diska. Kvaka je u tome da Merkur ovo čini prosječno samo 13 puta u stoljeću. I neka nikome ne pada na kraj pameti da krene zuriti u prizore kroz teleskop, dvogled, fotoaparat ili bilo što bez Sunčevog filtera.