Gotovo 7.000 kilometara vodenih tokova, nebrojeni rezervati, jezera i otočići čine najdulju rijeku svijeta. Rijeku Nil. Tisućama godina je civilizacija ovisila o nabujaloj rijeci, sezonske poplave značile su život Egiptu otkako postoji pisana povijest, ali sada se sve mijenja.

Kako piše BBC, kiše u Etiopiji znače sve za Nil. Čak i danas te kiše tvore više od 80% vode koja na kraju završi u Sredozemnom moru, ali kiše više ne padaju kao nekad. "Sve je postalo jako nekonzistentno. Ponekad ima više kiše, ponekad manje, ali uvijek je različito", ispričao je za BBC Lakemariam Yohannes Worku, klimatolog na sveučilištu Arba Minch.

Jednom kad kiše padnu, znatno su jače i povlače sa sobom milijarde tona etiopskog tla svake godine. Tlo koje stvara probleme branama i smanjuje obradive površine. Sve više ljudi stvara začarani krug zato što ljudi sijeku drveće da stvore više obradive površine, a upravo to drveće je sprječavalo ispiranje tla.

Zemljin staklenik Ovo su najgore moguće vijesti za život na Zemlji

Kako se spuštate obalom Nila nailazite na prave međunarodne probleme. Etiopija gradi ogromnu hidroelektranu dugu nekih dva kilometra i jednom dovršena trebala bi generirati sedam gigawatta. Međutim, Egiptu je to egzistencijalna prijetnja zato što 95% vode za apsolutno sve potrebe čitave države, od pranja suđa do navodnjavanja poljoprivrednih površina, dolazi iz Nila. Sporazumom iz 1959. godine je odlučeno da sva voda iz Nila pripada Egiptu i Sudanu, ali Etiopija i ostale države sada pokušavaju izmijeniti uvjete dogovora zato što, s pravom, tvrde da je dogovor ostatak kolonijalnog doba kada oni nisu imali gotovo nikakav utjecaj na vlastitu sudbinu. Egipat, razumljivo, ne želi da im tamo neka Etiopija prekine dovod tekućine koja život znači. Službeni Kairo čak je prijetio ratom, a ni Etiopljani nisu ostali dužni.

I onda dođemo do gradova. Megapolisa za afričke prilike. Na ušću Bijelog i Plavog Nila smjestio se Khartoum, grad od nekih pet milijuna stanovnika, podijeljen rijekama na tri dijela gdje infrastruktura jednostavno ne prati rast broja stanovnika i to se osjeti u svim dijelovima života. Kanalizacijska mreža nije porasla već desetljećima, odlagališta otpada gotovo su nepoznat pojam, a da ne pričamo o tvornicama koje svoj toksični otpad jednostavno bacaju u rijeku. Možda i najgori primjer je tvornica streljiva koja nema pročistače nego sav otpad slijeva u rijeku.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

"Oduvijek smo se loše odnosili prema rijeci, pretpostavljali smo da je dovoljno velika. Možda nas je previše za takvo ponašanje", kaže Youssef Abugroun, ribar koji priznaje da sada ne može uloviti ni desetinu ribe kao prije samo desetak godina. Ali politička situacija samo pogoršava stvari. Prije nekoliko godina su čelnici agencije za zaštitu potrošača završili u zatvoru jer su se previše usprotivili vlastodršcima. Udruge za zaštitu okoliša, svjesne mogućih posljedica, ne usude se suprotstaviti državi.

"Pokušavamo preživjeti", otvoreno je rekao jedan aktivist.

Sve to, a još nismo došli ni do pustinje. Egipatski zeleni pojas, mjestimice širok tek 150 metara, nestaje pod pritiskom dina. Čini se da su klimatske promjene poprilično odgovorne za sve što se događa poljoprivrednicima, za povećanje pustinje od nekih 120 kilometara tijekom posljednja tri desetljeća.

Zagađenje Mislili da su atrakcija, ali nisu - pojavili se plavi psi!

"Nekad su ljeta bila ljeta, a zime su bile zime. Sada se sve pomiješalo. Teško je nastaviti s poljoprivredom kad se pustinja i vrijeme urote protiv tebe", kaže Awad Hawran.

Dok rijeka dođe do Kaira potpuno je uništena. Obala je krcata smećem, kanali za navodnjavanje su gotovo neprohodni i sve to uništava usjeve u sjevernom Egiptu. Ribari i poljoprivrednici delte Nila, nekad žitnice carstava, sada se nalaze u situaciji da ne mogu preživjeti od svog rada. Okreću se isplativijim pothvatima, kao što je krijumčarenje migranata.

"Htio bih živjeti od rijeke poput moga oca i njegovog oca, ali to više nije moguće", priča Mohammed, ribar iz Rosette koji je već nekoliko puta prevozio migrante dio puta do Europe. Zamalo su ga uhvatili, ali on kaže da ga to ne sprječava zato što mu više plaćaju da riskira svoj brod i život nego što bi ikad zaradio od rijeke.