Do danas najveće svjetsko istraživanje zagađenosti rijeka antibioticima pokazalo je da je diljem 72 države sa svih kontinenata, 65 posto rijeka zagađeno antibioticima. Istraživanje su proveli stručnjaci sa Sveučilišta York uz pomoć svojih kolega na terenu diljem svijeta s kojima su razmjenjivali uzorke. Oni su prikupljene uzorke testirali na čak 14 najčešćih antibiotika koji se danas koriste, a rezultat je to da su od 711 mjesta na kojima su ispitivali razinu antibiotskog zagađenja vode iz rijeka, opasne koncentracije utvrdili na njih 307.

Bilo je tu svjetski čuvenih rijeka poput Mekonga, Seine, Tigrisa, Temze. Najgora zagađenja uočena su u zemljama "trećeg svijeta" i politički odnosno ratno nestabilnih područjima, poput Bangladeša, Kenije, Gane, Pakistana i Nigerije. A u Europi, na kontinentu na kojem su se uz Sjevernu Ameriku ranije ovakva istraživanja najčešće provodila, najgore stanje uočeno je u uzorcima iz vode Dunava, jednim dijelom toka i hrvatske rijeke.

Ubilačke pošasti Hrvatska među najugroženijima od smrtonosnih superbakterija

Istraživanje koje je vodilo Sveučilište York utvrdilo je da je voda iz Dunava bila zagađena sa sedam antibiotika iznad razina koje su navedene kao neškodljive, drugim riječima, od svih testiranih antibiotika, Dunav je preko sigurnih razina zagađen polovicom njih. U popratnim tekstovima i raspravama znanstvenika uoči detaljnog predstavljanja rezultata istraživanja na skupu znanstvenika u Finskoj ovog tjedna, navodi se da je jedan od pronađenih antibiotika klaritromicin, u razinama četiri puta višima od dopuštenih.

Njega se u medicinske tvrtke koristi u liječenju infekcija dišnog sustava poput upale pluća i bronhitisa. Drugo veliko europsko iznenađenje za koje se preliminarno doznalo jest rijeka Temza, pozitivna preko dopuštenih granica na pet od 14 testiranih antibiotika. Od tih antibiotika preliminarno se ističe ciprofloxacin, terapeutsko sredstvo za infekcije kože i urinarnog sustava, u najvišim koncentracijama izmjeren triput više od dopuštenog.

U jednom pritoku Temze u Londonu izmjerena je ukupna koncentracija antibiotika od 233 nanograma po litri. Dunav je, inače, najveća europska rijeka. Istraživanje navodi da su, ovisno o vrsti antibiotika, sigurne razine između 20 i 32.000 nanograma po litri.

U istraživanju se navodi da u mjesta izrazitog rizika u pravilu odgovarala mjestima u kojima su se u rijeke izlijevale otpadne vode, iz industrije ili iz gradova, te u blizini smetišta, a posebno na mjestima političke nestabilnosti, između ostalog na točkama razgraničenja Palestinske samouprave i Izraela. Zašto je ovo istraživanje bitno, voditelj projekta Alistair Boxall objasnio je u priopćenju objavljenom na stranicama Sveučilišta York:

"Rezultati su otrežnjujući i zabrinjavajući, jer pokazuju da su antibioticima zagađeni riječni sustavi diljem svijeta."

Najgora zagađenja izmjerena su u Keniji, u koncentracijama do 100 puta iznad dopuštenih, u Bangladešu gdje je razina metronidazola, korištenog u liječenju vaginalnih infekcija, izmjerena čak 300 puta iznad "sigurnih" razina. Ovakve pojave znanstvenici danas smatraju katastrofalnim po budućnost čovječanstva i uopće prirode narednih godina, zbog opasnosti razvijanja gena u bakterijama koji nose otpornost na antibiotike kojima su izloženi ti mikroorganizmi.

Čak i u vrlo niskim koncentracijama antibiotika. Jer, jednom kad se negdje razvije otpornost nekog organizma na neki antibiotik, mikrobiolozima je posljednjih godina savršeno jasno da bakterije međusobno relativno brzo razmjenjuju genetska svojstva, koja na kraju mogu dovesti do prenošenja tih svojstava i na patogene koji izazivaju zarazne bolesti kod čovjeka. UN je u travnju upozorio da je otpornost bakterija na antibiotike da se predviđa da će do 2050. u svijetu dovesti do smrti 10 milijuna ljudi.

Na rubu propasti Svijetom se širi gonoreja superotporna na antibiotike

"Mnogi znanstvenici i političari danas prepoznaju ulogu prirodnog okruženja u problemu razvijanja antibiotske otpornosti. Naši podaci pokazuju da bi zagađenje rijeka antibioticima moglo u velikoj mjeri pridonositi tom problemu", izjavio je Boxall.

U Hrvatskoj je prije nekoliko godina izašlo u javnost nekoliko istraživanja koja su se ticala zagađenja rijeke Save antibioticima. Jedna od njih bilo je istraživanje Norveškog instituta za ispitivanje voda (NIVA) i Instituta Ruđera Boškovića (IRB) na osnovu IRB-ovih mjerenja razina kemijskih zagađenja u vodama Save u godinama 2006., 2007. i 2008. I to od slovenske granice do Siska. Studija je napravljena u okviru NATO-ovog programa "Znanost za mir" i potjecala je iz prosinca 2010.

U studiji su se navodile visoke razine eritromicina, azahomoeritromicina i azitromicina, što je navedeno i u doktorskoj disertaciji Ivana Sente iz 2009., a hrvatski i norveški znanstvenici, njih 24 potpisnika, u studiji su zaključili da makrolidni antibiotici u tolikim koncentracijama u rijeci koja prolazi kroz pola Hrvatske, nikako ne mogu biti posljedica pukog ispuštanja zagrebačkih otpadnih voda.

Sve je ukazivalo na to da je riječ o priči koja se nastavlja na otkriće iz rujna 2010., kada je Večernji list objavio izvještaj IRB-a, prema kojemu je vodozaštitno područje Šibice kod Zaprešića, uslijed 30-godišnjeg ispuštanja otpadnih voda, ugroženo kemikalijama i antibioticima koji su se nataložili u potoku Gorjak kod S. Marofa. 2012. godine na istu temu Večernji list objavio je novi članak, samo što je ovaj put bila riječ o tome da su antibiotici iz okoliša prodrli i u vodovod.

U članku što ga je objavio Guardian povodom Yorkovog najnovijeg svjetskog istraživanja zagađenosti rijeka diljem svijeta antibioticima, profesor William Gaze sa Sveučilišta Exeter objasnio je opasnosti postojanja antibiotika u prirodi u relativno visokim razinama koncentracije: "Mnoštvo gena otpornosti na antibiotike što ih nalazimo u bakterijama od kojih oblijevaju ljudi, potječu iz bakterija iz okoliša."