Riju Agrawal, analitičar Foreign Policyja, priču o sve opasnijoj otpornosti bakterija na antibiotike započeo je anegdotom o svojoj baki koja je 2016., nakon ugradnje umjetnog kuka, umalo životom platila to što je zakačila jednu "superbakteriju". Operacija je prošla odlično. Plan je bio da ostane u bolnici još dva dana, bolove nije imala i prognoze su bile da će već za nekoliko tjedana najnormalnije hodati.
Baki mu se, međutim, u kuku naselila bakterija koju nisu uspijevali ubiti nikakvi antibiotici koje je bolnica inače uobičajeno koristila; od najslabijih do najsnažnijih. Morali su je operirati još triput, da bi nakon četiri mjeseca liječnici priznali da im je preostao još samo antibiotik "colistin", onaj koji se koristi kao posljednje rješenje. Svi su znali da su nuspojave tako ozbiljne da se time riskira otkazivanje bubrega, a to se gospođi počelo i događati.
Na kraju je u bolnici provela cijelu jednu godinu prije nego što se oporavila bijegom praktično s ruba smrti. Dinamika razvoja otpornosti bakterija na antibiotike vrlo je jednostavna, svodi se na prirodni koncept koji je uočio još Charles Darwin, na to da u prirodi opstaju najsnažniji. Odnosno, svaki put tijekom antibiotske terapije poneka ekstremno rijetka bakterija uspije preživjeti jer se uspjela prilagoditi. I ako je potom organizam ne uspije sam ubiti, ona se počinje rapidno širiti.
Liječnicima ne preostaje drugo nego primjenjivati sve snažnije antibiotike, što onda znači da one još i rjeđe bakterije koje preživljavaju i tako brutalne kemijske udarce, na kraju razvijaju zastrašujuću otpornost na lijekove. Dodatan problem je i sklonost ljudi da pokušavaju liječiti same sebe, ne odlazeći kod liječnika, nego uzimajući antibiotike po vlastitom nahođenju, nekad i za primjerice prehlade koje nemaju veze s bakterijama.
Posebno opasno mjesto u razvoju superbakterija čini i mesna industrija, ali o tom potom. Na kraju je stanje postalo tako kritično da je UN 2017. otpornost bakterija na antibiotike nazvao "svjetskom krizom koju se ne smije ignorirati", a Svjetska zdravstvena organizacija sastavila je vlastitu listu najkritičnijih po ljude opasnih bakterija otpornih na antibiotike. Danas je 2018. godina i koliko je stanje postalo ozbiljno pokazuje procjena iz studije vlade Velike Britanije kojom se predviđa da će do 2050. u svijetu svake godine umirati po 10 milijuna ljudi od zaraznih bolesti čiji su uzročnici bakterije otporne na antibiotike.
To je više nego što danas godišnje umire ljudi od raka (8,2 milijuna), skoro 10 puta više nego što u cijelom svijetu godišnje umre u prometnim nesrećama (1,2 milijuna), šest puta više nego što ih poumire godišnje od dijabetesa (1,5 milijuna)... Bakterija oko nas ima posvuda, tako i u najčišćim, najmodernijim bolnicama, to je naprosto činjenica života. Tako dugo dok za njih imamo učinkovite lijekove, povremene zaraze su relativno jako rijetke i vrlo lako ih rješavamo.
Samo, one više nisu rijetke, a i sve češće ih se rješavamo vrlo teško. U krajnjim slučajevima i ne uspijevamo. Prijeti li svijetu budućnost u kojoj će kirurški zahvati postati užasno rizični zbog zaraza superbakterijama? Već za 2014. godinu registrirano je 700.000 ljudi pomrlih diljem svijeta od bakterija koje se bile otporne na antibiotike. Pritom mnogi svjetski medicinski stručnjaci smatraju da bi stvaran broj mogao biti puno veći zato što se u mnogim zemljama Afrike i Azije statistike ne mogu detaljno pratiti.
Samo od tuberkuloze otporne na antibiotike te godine je poumiralo 200.000 ljudi. Od onih 700.000 žrtava otpornih bakterija godišnje, na Europu otpada čak oko 250.000 tisuća, nešto manje na SAD. U Hrvatskoj smo još prije više od jednog desetljeća često znali čuti o velikim problemima izbijanja zaraze zlatnim stafilokokom u bolnici.
Sudeći po listi WHO-a ispada da s tom bakterijom stanje i nije tako kritično jer je riječ o otpornoj bakteriji koja se, istina, nalazi na listi najproblematičnijih mikroba – bakterija i gljivica – ali još uvijek u trećoj kategoriji, označenoj kao "zabrinjavajuće prijetnje". Sljedeća gora kategorija je "ozbiljne prijetnje", a najopasnija je "goruće prijetnje" u kojoj se nalazi, primjerice, posljednjih godina opjevana antibiotski otporna gonoreja.
Kakav je položaj u toj priči Hrvatske u odnosu na Europu pokazali su podaci iz 2001. o povezanosti izvanbolničkog liječenja antibioticima s učestalošću pojavljivanja otpornih bakterija u pojedinim članicama EU-a. Slovenija, Hrvatska, Poljska, Češka i Mađarska tada još nisu bile u EU-u, ali su s razlogom svejedno ušle u istraživanje. Ispalo je da je u Hrvatskoj učestalost izvanbolničkog liječenja penicilinom prosječna u odnosu na druge zemlje.
Ali, kada je bila riječ o pojavnosti zaraza antibiotski otpornim bakterijama, naša zemlja bila je u najgore ugroženoj četvrtini. Gore stanje je bilo samo u Mađarskoj, Sloveniji, Portugalu, izrazito gore bilo je u Španjolskoj, a u Francuskoj je bilo katastrofalno. Novi problem, posebno s penicilinom, postalo je i to što je taj antibiotik, prvi što ga je još Alexander Fleming otkrio još prije 90 godina, čak i na Zapadu postao vrlo često teško dostupan.
Razlog tome je zapravo sulud. Od 1928. čovječanstvo je pronašlo nešto više od 100 antibiotika. Kako je uvijek bolje liječiti oboljele što manje agresivnim lijekom i najjednostavnijim za proizvodnju, penicilin je do danas trebao ostati najprimjenjiviji. U to se uklapa i logika po kojoj čovječanstvu nije najpametnije razbacivati se odmah snažnim antibioticima kako bismo što je moguće dulje odložili "bakterijsko bildanje otpornosti" na modernije antibiotike.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nije nam dosta HDZ-SDP.a,sad još i ospice.