Knjižicu u kojoj je netko nekad napisao nekakav tekst za nekakvog trgovca pronašli su još 1881. u selu Bakshali u Pakistanu. Od 1902. imali su je u muzeju, da bi tijekom desetljeća shvatili da one stotine i stotine točaka u tekstu označavaju broj nula. A tek sada znanstvenici sa Sveučilišta Oxford otkrili su da je riječ o daleko najstarije poznatom zapisu broja bez kojega je teško zamisliva, ako ne i nemoguća, matematika kakvu poznaje današnja globalna civilizacija.

Ispostavilo se da je tekst star oko 1800 godina, odnosno da potječe iz trećeg stoljeća, i to nakon što su mu znanstvenici starost odredili metodom radioaktivnog ugljika. Ispostavilo se da je ovaj antički indijski tekst, a antički Indijci imali su vraški pametne, vješte i maštovite matematičare, čak 500 godina stariji od do sada poznatog najstarijeg zapisa broja nula sa zida jednog hrama Ganeshu u mjestu Gwalior u indijskoj državi Madhya Pradesh.

Pola tisućljeća tu ili tamo nipošto nije beznačajno, a posebno ne ako je riječ o otkriću korištenja nule, zapravo jednom od najvećih matematičkih otkrića u povijesti ljudi. Civilizacije koje nisu poznavale broj nula, morale su se kojekako snalaziti. U Babilonu su između znamenaka ostavljali razmak. Babilonski matematičari inače su koristili sustav koji je, kao što mi danas u našem sustavu imamo bazu 10, za bazu imao 60.

Beskonačnost Infinity - najinteligentniji simbol ikad izmišljen

Maye su u svojim kalendarima kao izlaz za situacije, na mjestima na kojima su trebali nulu, koristili simbol za školjku. O Rimljanima i njihovom sustavu da se ne govori. Tek Indija i tamošnja bogata civilizacija donijela je dekadski sustav sa znamenkama od 0 do 9, iz kojega danas baštinimo simbol iz kojega se razvila nula kakvu poznajemo danas.

"Danas znamo da su već u 3. stoljeću matematičari u Indiji zasijali sjeme ideje koja je danas u modernom svijetu tako fundamentalna. Ovakva otkrića pokazuju koliko je matematika na indijskom potkontinentu stoljećima bila napredna", stoji u izvještaju s Oxforda o otkriću. Rukopis iz Bakshalija 1881. je pronađen, ne bi čovjek vjerovao, zakopan u najobičnijem polju.

Vrlo rano je postalo jasno da je riječ o najstarijem poznatom matematičkom rukopisu iz Indije, misli se na indijsko porijeklo, mjesto otkrića je danas u Pakistanu. Rukopis se sastoji od 70 vrlo krhkih listova brezove kore i smatralo se da potječe iz razdoblja između 8. i 12. stoljeća. Posebno zbunjujuće u određivanju starosti bilo je to je rukopis sastavljen iz nekoliko dijelova koji potječu iz različitih razdoblja.