Sve je bilo spremno da Christa Pike umre. Dana 30. rujna 2026. u Tennesseeju su trebali prvi put u više od 200 godina pogubiti ženu. Gotovo tri desetljeća ranije osuđena je zbog brutalnog ubojstva 19-godišnje Colleen Slemmer, a nakon što je Vrhovni sud uklonio posljednju prepreku pogubljenju, sve je bilo spremno. Državni službenici započeli su proceduru i ubrizgali joj dvije doze smrtonosnog pentobarbitala, točno prema propisanom protokolu. Međutim, dogodilo se nezamislivo. Christa Pike je ostala živa. Svjedoci su izjavili kako su je čuli kako hrče i otežano diše, nakon čega je hitno prebačena u bolnicu. Neuspjelo pogubljenje izazvalo je šok i prisililo guvernera Billa Leeja da obustavi sva daljnja pogubljenja u državi do kraja godine, pokrenuvši neovisnu istragu o tome što je točno pošlo po zlu.

Ovaj nevjerojatan događaj ponovno je rasplamsao žestoke rasprave o smrtnoj kazni, metodama njezina izvršenja i ustavnim pravima osuđenika. Ipak, on nije bez presedana u američkoj povijesti. Osamdeset godina ranije, sličan slučaj potresao je naciju i postavio ista teška pitanja o granicama okrutnosti i pravde s kojima se pravosudni sustav suočava i danas. Riječ je o slučaju mladog Willieja Francisa.

Willie Francis bio je afroamerički tinejdžer iz malog grada St. Martinvillea u Louisiani. Njegov život zauvijek se promijenio u studenom 1944. godine kada je ubijen lokalni ljekarnik Andrew Thomas. Thomas, utjecajni bijelac i Francisov bivši poslodavac, pronađen je mrtav ispred svoje kuće. Policijska istraga mjesecima je tapkala u mjestu, bez pravih tragova i osumnjičenih.

Devet mjeseci kasnije, policija u Teksasu uhitila je tada 15-godišnjeg Francisa zbog drugog prekršaja. Tijekom pretresa, policajci su kod njega pronašli novčanik koji je pripadao ubijenom ljekarniku. Ubrzo nakon toga, policija je objavila da je mladić potpisao priznanje za ubojstvo. Kasnije su se pojavile ozbiljne sumnje da je to priznanje iznuđeno pod prisilom, bez prisutnosti odvjetnika, što je bila česta praksa u to vrijeme na segregiranom Jugu.

Suđenje koje je uslijedilo bilo je zapanjujuće kratko i površno. Trajalo je samo dva dana. Odvjetnici koje mu je sud dodijelio po službenoj dužnosti nisu pozvali nijednog svjedoka obrane, nisu iznijeli nikakve dokaze u njegovu korist, pa čak nisu uložili ni žalbu na presudu. Potpuno bijela porota brzo ga je proglasila krivim. Kazna je bila smrt na električnoj stolici, a datum pogubljenja zakazan je za proljeće sljedeće godine.

Početkom svibnja 1946. godine, 16-godišnji Willie Francis odveden je na pogubljenje. U zatvor je dopremljena teška pokretna električna stolica, koju su cinično nazivali "Jeziva Gertie". Procedura je zahtijevala pažljivo postavljanje elektroda i pripremu opreme, no kasnije istrage otkrile su frapantnu razinu nemara. Zatvorski čuvar i jedan zatvorenik koji su bili zaduženi za njezino postavljanje navodno su bili pod utjecajem alkohola te su pogrešno spojili žice.

Kada je krvnik okrenuo prekidač kako bi pustio struju, umjesto brze smrti nastupila je stravična agonija. Francisovo tijelo se snažno grčilo i trzalo pod naponom, usne su mu natekle, a stolica se počela odizati od poda. Svjedoci su u šoku promatrali prizor.

- Skinite je! Pustite me da dišem! - povikao je Francis ispod kožne kapuljače.

Krvnik je, vidjevši da mladić ne umire, zatražio da mu pošalju više struje, no sustav je već bio na maksimumu. Nakon užasavajućih trenutaka mučenja, dužnosnici su prekinuli postupak. Willie Francis je preživio vlastito pogubljenje, vrativši se u svoju ćeliju prestrašen i iscrpljen.

Vijest o neuspjelom pogubljenju brzo se proširila i izazvala zgražanje javnosti. U tom trenutku u priču ulazi Bertrand DeBlanc, mladi bijeli odvjetnik koji je, unatoč snažnom protivljenju i prijetnjama lokalne zajednice, odlučio preuzeti Francisovu obranu. DeBlanc je bio uvjeren da bi ponovni pokušaj pogubljenja predstavljao nevjerojatnu nepravdu.

OSUĐENA NA SMRT Christa Pike odbrojava zadnje sate, 30 godina čeka pogubljenje

Njegova se argumentacija temeljila na dva ključna ustavna načela. Tvrdio je da bi slanje Francisa po drugi put na električnu stolicu predstavljalo okrutnu i neuobičajenu kaznu, što izričito zabranjuje Osmi amandman američkog Ustava. Također se pozvao na Peti amandman i double jeopardy (zabrana dvostrukog suđenja ili kažnjavanja za isto djelo) jer je država već jednom provela postupak izvršenja kazne.

Slučaj je stigao sve do Vrhovnog suda pod nazivom Louisiana ex rel. Francis v. Resweber. U siječnju 1947. godine, sud je donio presudu koja i danas izaziva prijepore. Tijesnom većinom od pet naprema četiri, suci su presudili protiv Francisa, dajući državi Louisiani zeleno svjetlo za novi pokušaj pogubljenja.

Sudac Stanley Reed, pišući mišljenje većine, naglasio je da je neuspjeh prvog pokušaja bio posljedica nepredviđene nesreće, a ne namjerne okrutnosti. Prema njegovom tumačenju, Ustav štiti osuđenika od okrutnosti koja je inherentna samoj metodi kažnjavanja, ali ne i od patnje koja nastaje zbog slučajnog kvara opreme. Sudac Harold Burton napisao je oštro izdvojeno mišljenje u kojem se usprotivio takvoj logici. Istaknuo je da namjera krvnika ne može umanjiti mučenje koje je osuđenik pretrpio, uspoređujući ponovljene pokušaje elektrošokova sa "smrću na rate".

SMRTNA KAZNA U JUGI Jedan je popio konjak i stao pred streljački vod, a drugi metak nije dočekao

Unatoč snažnim naporima njegovog odvjetnika, pravni putevi su se iscrpili. Godinu dana i šest dana nakon prvog, neuspjelog pokušaja, 9. svibnja 1947. godine Willie Francis je ponovno vezan za istu električnu stolicu. Ovoga puta, oprema je bila ispravno postavljena. Električni udar usmrtio je mladića, čime je država dovršila ono što je započela godinu ranije. Slučaj Willieja Francisa ostao je presedan na koji se sudovi oslanjaju desetljećima. Države su dobile potvrdu da jedan neuspjeli pokušaj pogubljenja zbog tehničkog kvara ne poništava smrtnu presudu niti sprječava novi pokušaj.

Pravne paralele sa slučajem Christe Pike

Danas, dok odvjetnici Christe Pike pripremaju nove pravne korake, presude iz 1947. godine mogla bi poslužiti kao presedan. Iako se metode razlikuju, temeljna pitanja ostaju ista. Odvjetnici Pike ističu ključnu razliku između njezinog slučaja i slučaja Francisa. Dok je Francis preživio zbog mehaničkog kvara, država Tennessee tvrdi da je u slučaju Pike u potpunosti i ispravno ispoštovala propisani protokol, ubrizgavši joj obje predviđene doze pentobarbitala.

Ako je protokol proveden bez greške, a zatvorenica je preživjela, odvjetnici tvrde da problem leži u samoj metodi, a ne u slučajnoj ljudskoj pogrešci. Prema njihovom stajalištu, to mijenja pravni kontekst i otvara prostor za argumentaciju da bi ponavljanje identičnog protokola predstavljalo svjesno izlaganje osuđenice neustavnoj patnji.