Domovi onemoćale aristokracije znak su da se bliži kraj tranzicije
Sretoh frenda, agenta za nekretnine. Što ima novo, eto pokušavam nekako kupiti stan, da se draga i ja skućimo. Kaže, kud baš sad, da ovakvu balončinu, ovako sulude tražene cijene, nikad nije vidio, da se to naprosto mora ispuhati. Posreduje već dvadesetak godina, inače kaže da mu je specijalnost prodaja stanova za koje ljudi i ne znaju da ih žele. Skoro da je postao psiholog, plus znanje što se od nekretnine, i za koliko love, može napraviti da klijent dobije što želi, plus iskustvo, i to je to. Mjesecima najmanje dva dana u tjednu gledajući ponudu na Njuškalu i stranicama agencija ja sam pak stekao uvid u dvije Hrvatske. Bogata naprosto plati koliko se traži, kupi što želi, a ostali... Zapravo, nagledao sam se “onemoćale aristokracije”. Prije dvadesetak sam godina znao ponekog vlasnika dvjestotinjak predivno namještenih kvadrata koji počne imati problema u poslu, kasnije jedva da ima što jesti, ali se grčevito drži centra Zagreba. Jednostavno odbija prodati, kupiti manje kvadrata u centru ili istu kvadraturu malo dalje, pa živjeti kao čovjek od novca koji mu ostane nakon dvije transakcije.
Gledajući fotografije u oglasima, uviđajući koliko je malo stanova koji mi se sviđaju, koliko sugrađana godinama i godinama nema novca ni za najmanje intervencije, vidjevši vlagu koja se ne da sakriti ni na fotkama, a kamoli na razgledu stana, vjerujem da sam stekao bolji uvid nego što ga može dati ikoji statistički zavod. A onda još i potres. Mislim da ćemo u Zagrebu gledati što sam vidio u Londonu i drugim europskim gradovima. Onemoćala aristokracija na kraju će napustiti najbolje lokacije, a treba vidjeti hoće li interpolacije postati standard, to jest hoće li se dobar dio stare gradnje srušiti ili će bogati (morati) platiti očuvanje lica grada. Ušavši u nekoliko stanova vidio sam ljude koji gotovo da se nadaju čudu. Možda se to može napisati i bez gotovo. Zasad su izjave eksperata da bi prodavatelji trebali biti realniji - ne očekivati, zbog novogradnji trženih po tri ili četiri, ili, najboljih, po osam tisuća eura, da se njihovi stanovi u koje još treba ulupati i sedamsto po kvadratu za renoviranje mogu prodati za dvije i pol - samo izjave. No nakon proučavanja tržišta nekretnina oko pola godine, moj je dojam da smo na početku kraja tranzicije započete hrvatskom neovisnošću.