Državo, ne dopusti da besplatno pišaju po hrvatskim ulicama!
Nekoliko tjedana razmišljam bih li napisao tekst s ovako groznim naslovom. Ne mislim da je krajnje nepristojnim ponašanjem gostiju itko od nas ponižen. Ponižen može biti samo divljak kojeg roditelji nisu naučili elementarnoj pristojnosti. I nije to samo problem Hrvatske. Divljaju gosti i po Grčkoj i po Italiji. Eto, objavili mediji da je neki tip urezao ime u Koloseum. Nije ni problem isključivo turista. Gledao sam stanovnike Londona kako uriniraju po kulturnim znamenitostima, povijesnoj baštini svoga grada, usred dana, pred stotinama sugrađana i turista. Ponosno, baš se ponoseći primitivizmom.
No, vidjevši da se, da oprostite na izrazu, pišanje sa splitskih i ulica drugih po partijanju poznatih gradova, kao neka degenerična, kretenska moda, proširilo i na - Silbu, na trenutak sam se uplašio. Ne znam... valjda je idući korak da to netko napravi u Lisinskom ili nekom od kazališta. Ne bude li država reagirala, znamo kako to ide, nekima ni katedrale nisu svete.
Pučinskog se otoka Silbe ljudi sjećaju kao oaze mire, okupljališta umjetnika, boema. Nije se dramatično promijenila ni nakon što je upoznala turizam kakav poznajemo danas. Jer tamo nema gužve ni ako su svi kreveti puni. Mi zaljubljenici u Silbu se, ako je prvi na plaži od nas udaljen manje od petnaest metara, šalimo da tko će izdržati takvu gužvu.
I, nakon pet ljetovanja, siđem s katamarana i na glavnoj ulici vidim – ljudsko govno. Pa drugi dan – na plaži. Pa onda to djeca vide, a djeca rade što vide, počnu kenjati po ulicama i plažama i zovu mame da to vide. Pošast. Problem je tako eskalirao, da su stanovnici sa sjetom govorili kako je nekoć otok imao policajca. Razmišljali su o peticiji i drugim načinima da opet dovedu čovjeka koji bi zaveo red.
Doista, koliko turist treba potrošiti da bi mu se dopustilo da – sere po Hrvatskoj? Ako mu nije problem platiti šest eura za malo pivo, ili zilijun za šampanjac, smije što hoće? Taj iznos ne bi smio postojati. Na kraju krajeva, pitanje je koliko će popustljivost prema divljacima otjerati pristojnih, a ekonomski daleko moćnijih od divljaka kojima se ovog ljeta svašta toleriralo. Kao što je na engleskim stadionima pisalo da je utrčavanje u teren dopušteno, ali košta dvije godine zatvora, tako bi u ime prosperiteta Hrvatske trebalo staviti ploče: pivo - šest eura, pivo i uriniranje ili defekacija na ulici - 1006 eura i izgon iz Hrvatske.