Marko živi sam. Ima 72 godine i 400 eura mirovine. Kad plati režije i kupi osnovne namirnice, ostane mu pedesetak eura za sve ostalo - lijekove, odjeću, neplanirane troškove. Nema tu prostora za pogreške. Novi inflacijski udar uzet će mu i tih zadnjih 50 eura. Kad to nestane, nestaje i ono malo sigurnosti koje je imao. Na drugoj strani Zagreba mladi bračni par s djetetom plaća podstanarski stan od 60 kvadrata oko 1000 eura, bez režija. Zajedno zarađuju oko 2700 eura i donedavno su razmišljali o stambenom kreditu. Danas im to izgleda kao nemoguća misija. Stan slične kvadrature kao podstanarski u starijoj zgradi teško se može pronaći za manje od 240.000 eura, a uz takve cijene i kamate kredit više nije put prema sigurnosti nego rizik. I bez kredita život im je na knap. Najviše ih brine hoće li im stanodavac opet povisiti najamninu. Između udovca Marka i tog mladog para stane gotovo cijela Hrvatska. I jedni i drugi osjećaju da im inflacija uzima više nego što im rast plaća ili mirovina može vratiti, piše Ljubica Gatarić za Express.

Sukob zbog Irana i poremećaji na tržištu energije iznova su pogurali inflaciju u Hrvatskoj na gotovo pet posto. U ožujku se godišnja stopa zaustavila na 4,8 posto prema nacionalnom indeksu, odnosno 4,7 posto prema harmoniziranom europskom pokazatelju. To je trenutačno najviša inflacija u europodručju. U samo mjesec dana cijene su skočile za 1,4 postotna boda, najviše zbog energenata, koji su poskupjeli čak pet posto.

Hrana zasad miruje, ali to je slaba utjeha. Prehrambena košarica u Hrvatskoj skuplja je od europskog prosjeka. Još od 2024. Hrvati se hrane skuplje nego Nijemci, uz upola niže plaće i mirovine koje su tri puta niže, piše Ljubica Gatarić.

Hrvatska narodna banka već upozorava da najnovija Trump/Netanyahu inflacija nije prolazni šok. Umjesto da dođe do očekivanog smirivanja i spuštanja inflacije prema poželjnih dva posto, sad se kao relativno povoljan scenarij spominje razina od oko 4,5 posto tijekom cijele ove godine. Dva se dodana scenarija prepliću u procjenama ekonomista. Prvi, povoljniji, temelji se na brzom smirivanju sukoba s Iranom, povratku stabilnih tokova nafte i uspješnome “mekom slijetanju” europskoga gospodarstva. U tom slučaju inflacija bi ove godine bila između pet i šest posto, a rast plaća i mirovina polako bi za dvije godine nadoknadio izgubljenu kupovnu moć.

Drugi scenarij, onaj koji sve više dobiva na težini, uključuje produljeni sukob, dodatne potrese i prelijevanje visokih cijena energije na sve ostale sektore. U tom bi slučaju inflacija ostala (pre)visoka i sljedeće godine, a prvi put nakon mnogo vremena ozbiljno se spominje i mogućnost stagflacije - istodobnog usporavanja gospodarstva i rasta cijena. To je najlošiji mogući ishod, onaj iz kojeg se izlazi godinama. U nepovoljnijem raspletu cijene bi mogle rasti i do sedam posto.

Cijeli tekst Ljubice Gatarić možete pročitati OVDJE.