Pivovara Medvedgrad je udjele nas malih dioničara otkupila po pedeset posto većoj cijeni nego što smo platili tokene, pa sam - savjet ne tražim niti bih ga dao - s dijelom novca od prodaje, i dijelom glavnice, na Funderbeamu kupio još 804 tokena Includea. U tri sam transakcije tokene plaćao 1,07, pa 1,08 i 1,1 euro, čime je moja prosječna nabavna cijena s 1 porasla na 1,03 eura.

A sad o problemima. Po Buffettovu indikatoru, a on je valjda najslavniji ulagač, po omjeru trenutačne cijene američkih dionica i BDP-a, dionice su strašno precijenjene. Gledamo li kako stoje godišnje dobiti i S&P 500, strahota, 38,7 - dionice su i po tom indikatoru strašno precijenjene. S jedne strane imamo - savjet ne tražim niti bih ga dao - preskupe dionice, a s druge inflaciju. Kao običan građanin vidim je u dućanima, raste cijena omiljenih konzervi. Kao mikronakladnik je vidim u rastu cijene papira trideset posto u odnosu na lani. Cijena papira toliko oscilira da tiskare ne mogu jamčiti da će posao moći odraditi po poslanim ponudama, a kako su lanci opskrbe popucali, trgovci papirom ne mogu garantirati datum isporuke tiskarama.

I onda, što Hrvat radi da se zaštiti od inflacije ili, općenito, želeći investirati - piše i u vjestici uz ovaj tekst - tuče lovu u ciglu, u kvadrate. Ali tu je potres stvarno napravio ozbiljan kaos. Onemoćala aristokracija se toliko svježe sjeća da je u centru Zagreba, ako je uopće prodavala, mogla prodati praktično po koliko je htjela, i sad stanove od kojih neke osiguravatelji uopće ne žele osigurati nevoljko prodaje po dva soma za kvadrat ili nešto manje. A kvalitetno građene kupuju Dalmoši, vlasnici apartmana, općenito ljudi čiji posao dobro ide, potom digitalni nomadi, te na kraju turisti koji slete u Zagrebu, kao ništa plate Uber do Zadra ili Šibenika, pa im na godišnjem sine da je super zarađivati američku ili britansku plaću, a jesti hrvatsku hranu i piti hrvatsku kavu. Neko vrijeme plaćaju najam i brzo skuže da ima smisla kupiti novogradnju u Zagrebu ili na obali, ili kuću recimo u ličkom raju ili Osijeku.

Karikirano rečeno, u strahu od inflacije palo mi je na pamet kupiti koliko kvadrata mogu, gdje mogu, pa ako je taman za "pseću kućicu", u redu, barem sam sirotinju sklonio s računa.