Mjesecima se piše o tisućama i tisućama izbjeglica koje dolaze na splavima (teško bi te naplavine bilo nazvati brodovima) na Lampedusu i na obale Sicilije u potrazi za boljim životom. 

Nakon što mediji izvijeste o stotinama utopljenih i/ili desecima spašenih tu priča staje. 

Znamo da postoje neki prihvatni centri i da imaju nedovoljne kapacitete, ali što nakon toga? Ne znamo i nitko ne smatra važnim da znamo.

Dobar primjer za medijsko “ispuhavanje” priče je situacija u mjestu Ventimiglia, na granici između Italije i Francuske. 

Reporteri uživo javljali su se od tamo nekoliko dana za sve svjetske televizije. U pozadini umorne izbjeglice iz Libije, Sudana, Eritreje. 

Nisu im htjeli dopustiti prijeći francusku granicu. Svijet se zgražao nad dramatičnim snimkama. 

U međuvremenu se dogodio Donald Trump, Grčka, dogovor svjetskih sila s Iranom. Imigranti su ostali zaboravljeni na stijenama. 

Prošlo je više od mjesec dana otkako su blokirani u Liguriji. Temperatura na Balzi rossi, na stijenama na kojima spavaju, posljednjih dana je 43 stupnja.

Više su puta kupili kartu za vlak Ventimiglia - Pariz, koja košta 67 eura. Policija ih “presretne”na putu i vraća natrag. 

Vlasti tvrde da je većina odustala i vratila se na talijanski jug. Pedesetak najupornijih još čeka šansu za prelazak granice.

Svjetla su se ugasila, kamere otišle. Sad se tik do izbjeglica na stijenama sunčaju i kupaju domaći i turisti. Zašto je većina otišla na jug otkuda su i došli, zapitat će se mnogi. 

Jer na jugu ima posla, sličnog onom koji se nudio tisućama crnaca na američkom Jugu. Nevladine udruge Terra!Onlus, DaSud i Terrelibere.org objavile su izvješće pod nazivom “Filiera Sporca”, Prljava putanja, koje govori o branju agruma u Kalabriji i na Siciliji. 

Imigranti moraju napustiti prihvatne centre. Svakodnevno dolaze tisuće novih nesretnika.

Policija, prema izvješću, zatvara oba oka i pušta ih da tumaraju zemljom, bez dokumenata i novca. Na određenim punktovima čekaju ih vlasnici plantaža naranača i limuna koji im nude posao. 

Za 20 centi po satu rade 14 sati na dan. Spavaju u barakama, u kojima se ljeti umire od vrućine, a zimi od hladnoće.

Ono malo novca što zarade prisiljeni su potrošiti u točno određenim prodavaonicama, tvrdi organizacija Terrelibere.org. Sustav je uhodan i funkcionira savršeno. 

Zone u kojima je prisutno ropstvo su: Paterno na Siciliji, između Rosarna i Taurianove u Kalabriji i Cosenza. Izvještaj je detaljan i iscrpan. Hoće li itko reagirati?