Japanski kitolovci samo tijekom prošlog ljeta pobili su u oceanu oko Antarktike više od 120 ženki kitova koje su bile skotne, sve u sklopu onoga što japanska vlada već desetljećima zove "znanstvenim istraživanjima". Tijekom 12-tjednog lova na kitove, japanski kitolovci pobili su 333 kita, od kojih je 181 bila ženka, te čak 53 kitova koji još nisu dosegnuli odraslu dob. Stvar je još i gora, navodi se u izvještaju Međunarodne komisije za kitove, jer se ispostavilo da je od 128 ulovljenih ženki, njih čak 122 bilo skotno.

"Ubijanje 122 skotne ženke kita šokantna je statistika i tužna optužba okrutnosti kitolova u Japanu", napisala je u priopćenju Alexia Wellbove, voditeljica programa u organizaciji Human Society International. "To je i dodatni dokaz, ako bude potreban, o istinski jezivoj i nepotrebnoj prirodi pohoda na kitove, posebno kad je dokazano da su metode promatranja koje nisu smrtonosne, sasvim dovoljne za potrebe istraživanja", poručila je.

Krvoproliće 'Mi koljemo dupine! I nije nas sram!'

Njeno je priopćenje diplomatski prihvatilo, koliko god cijelom svijetu bilo jasno, do krajnosti providno opravdanje Japana za svakogodišnji pokolj kitova, u pravilu ugroženih ili krajnje ugroženih morskih sisavaca. Japan se sa svojom kitolovnom industrijom izvlači ovakvim objašnjenjima još od 1986. kada je Međunarodna komisija za kitolov po prvi put zabranila komercijalni izlov kitova diljem svijeta. Unatoč zabrani, narednih 30 godina pojedine zemlje pobile su oko 30.000 tih ugroženih morskih sisavaca.

Međunarodne zakone u prvom redu ne poštuje Japan, kao država apsolutno najozloglašenija po daljnjem uništavanju kitova, ali i Norveška, te Island. Japan ide dotle da svake godine određuje čak i kvote za svoja "znanstvena istraživanja". Riječ je o nešto više od 1000 kitova godišnje, pri čemu međunarodna regulatorna tijela do dandanas nisu uspjela prisiliti niti jednu vladu u Japanu sve do danas da prestane s ubijanjem kitova, iako su već godinama, zahvaljujući internetu i nebrojenim snimkama, pa i dokumentaciji poput računa, cijelom svijetu dostupni masovni dokazi da se po Japanu na tržnicama prodaje kitovo meso.

Organizacije poput Greenpeace nisu uspjele spriječiti kitolov svojim nenasilnim metodama. To je bio razlog zašto je uopće jedan od osnivača Greenpeacea, kapetan Paul Watson, osnovao organizaciju Sea Shepherd, koja je svojom direktnom borbom protiv japanskih kitolovaca, vrlo često riskirajući smrt članova svojih brodskih posada, godinama plesala na samom rubu oružanog sukoba s japanskim brodovima za kitolov u vodama oko Antarktike.

Svi koji su gledali bilo koju epizodu dokumentarnih serija "Ratova za kitove" na Discovery Channelu, ili gdje drugdje, znaju i to da je ova organizacija "ekoloških pirata" japanske kitolovce napadala u pravilu u dijelovima mora koja su proglašena zaštićenim područjima za očuvanje kitova. No, Japan se na to nije obazirao sve do 2014. godine kada je Međunarodni sud pravde zabranio Japanu kitolov, utvrdivši da se projekt Jarpa II, odnosno kitolov, ne provodi u znanstvene svrhe.

Japan je na to reagirao tako da je jednu godinu pauzirao, a onda 2016. ponovno poslao kitolovce oko Antarktika, ovaj put uz pratnju brodova japanske ratne mornarice. Bio je to trenutak s kojim se više nije mogao nositi niti Sea Shepherd, unatoč ogromnim, milijunskim donacijama diljem svijeta, unatoč nekoliko vrlo brzih, višenamjenskih i čvrstih brodova koji su u nekoliko navrata stradavali od japanskih kitolovaca dotle da je članovima posade najozbiljnije prijetilo da potonu skupa s brodovima, ako već ne i da poginu pri sudarima.

2009. godine Sea Shepherd tako je gadno udario po kitolovcima iz Japana da im je izlov kitova s planiranih 1035 srušio na 551. Naredne godine ogromni prekooceanski kitolovac Shonan Maru 2 namjernim je udarom u high tech pomorsku jurilicu Sea Shepherda imenom Ady Gil doslovno prepolovio taj prekooceanski bolid. 2008. godine kapetan Watson je na palubi svog zapovjednog broda Sea Shepherda ravno u prsa dobio ispaljenu šok granatu Japanaca, a preživio je samo zahvaljujući tome što je nosio neprobojni prsluk.

Video Australija: Mali kit spasio svoju mamu nasukanu u plićaku

Narednih godina Sea Shepherd je nanosio sve gore udarce japanskom kitolovu, uspijevali su im do krajnosti uništiti godišnji pokolj međunarodnim zakonima zaštićenih sisavaca. No, vlada u Tokiju redovito je ogromnim sredstvima pokrivala sve te gubitke, isplaćivala im čak i obilne poticaje koji su bili čista zarada, sve uz obrazloženje da je riječ o tradicionalnom japanskom lovu i prehrani.

To je, međutim, odavno raskrinkano kao laž, jer samo jedan mali postotak Japanaca, doslovno samo pet posto njih, kitovo meso ima u svojoj redovitoj ishrani. Japanske kitolovce nije spriječilo niti to što je 2010. Tokelau, mali otočni teritorij Novog Zelanda u južnom Pacifiku sa 1500 stanovnika, proglasio potpuni moratorij na izlov kitova na površini od 290.000 četvornih kilometara svog pomorskog teritorija.

Time je područje u južnom Pacifiku koje se sastoji od 11 nacionalnih utočišta za kitove, naraslo na čak 18 milijuna četvornih kilometara. Borbi je konačno došao kraj prošle godine kada je Sea Shepherd sasvim odustao od bjesomučne i ekstremno opasne višemjesečne jurnjave za kitolovcima po tisućama kilometara oceana oko Antarktike.

Razlog je bilo to što je Japan angažirao svoju ratnu mornaricu, a Sea Shepherd unatoč high tech opremi i visokosofisticiranim strategijama ovakve borbe na otvorenom moru, svojim sredstvima to više nije mogao pratiti. Što se tiče brojke pobijenih kitova koju Međunarodna komisija za kitolov donosi ove godine, u takve službene podatke već desetljećima zapravo nitko ne vjeruje, jer su i Greenpeace i Sea Shepherd i mnogi političari i aktivisti na kopnu Japana po tržnicama nebrojeno puta raskrinkali da vlade Japana svojim kitolovcima pomažu tu statistiku višestruko umanjivati u službenim izvještajima.