Otkako ljudi love ribu, oni se oko ribe i sukobljavaju. Koliko god to danas zvučalo anakrono, sve su veći izgledi da ćemo uskoro imati i prve velike ratove oko ribe. Foreign Policy primjećuje da je 17 godina borbe protiv terorizma i obnavljanje fokusa Washingtona na to da bude spreman na velike sukobe, dovelo do smanjene pripravnosti svijeta na naizgled minoran, ali sve vjerojatniji izvor sukoba u svijetu oko jednog novog resursa, oko hrane.

Kako se diljem svijeta povećavaju prihodi, tako je sve veća i potražnja za hranom, posebno proteina. UN procjenjuje da će do 2050. godine broj ljudi na Zemlji porasti za 29 posto, sa 7,6 milijardi na 9,8 milijardi. Veći dio tog rasta dogodit će se u Aziji, Africi i Latinskoj Americi - područjima u kojima su ljudi koji su donedavno živjeli u dubokom siromaštvu, napredovali u srednju klasu.

Kataklizma 'Ribe iz Jadrana pobjeći će 1000 km sjevernije!'

A kako je dio životnog stila srednje klase i prehrana koja sadrži puno više proteina nego kod siromašnih, očito je da će globalna potražnja za proteinima nadmašiti rast brojnosti čovječanstva. Prema nekim procjenama potrošnja proteinske hrane povećat će se za između 32 i 78 posto. A to onda znači potrošnju dodatnih 62 do 159 milijuna tona bjelančevina godišnje. I to će onda političke elite morati osigurati, inače će imati krize i pobune.

Foreign Policy, oslanjajući se na svoje izvore podataka, nimalo začuđujuće zaključuje da se u takvom svijetu opskrba ribom, bilo divljom ili uzgojenom, neće održati. Sadašnji godišnji globalni ulov plodova mora iznosi 94 milijuna tona, svjetski oceani i svjetska mora već danas su opasno prelovljeni.

Što se Jadrana tiče, još prije tri godine Danijel Kanski, stručnjak Svjetskog fonda za prirodu (WWF), iznio je porazan podatak na tadašnjem skupu u Zagrebu:

"Mediteran je do te mjere prelovljen da je, primjerice, u hrvatskom dijelu Jadrana čak 93 posto vrsta riba u crvenom."

Skup je bio sazvan povodom WWF-ovog projekta "Fish forward", kojim se u 11 zemalja članica EU pokušava podići svijest o tome da se ne lovi riblja mlađ, da se ne zagađuje i ne devastira okoliš. Inače, do 2048. ovakvim tempom iskorjenjivanja svega jestivog iz mora, ribe više neće biti, mora i oceani bit će prazni. Godinu dana poslije, 2016., WWF je otkrio da je pred potpunim istrebljenjem mediteranska sabljarka, velika riba koju ribari i moreplovci s hrvatske strane Jadrana poznaju kao iglun.

WWF je zabrinut i za opstanak morskih pasa, a posebno dvije vrste osjetljive na prelov: modrulja (Prionace glauca) i kučka (Isurus oxyrinchus). Riječ je o vrstama koje su, osim kao dio prirodnog lanca, važne ljudima i kao dio tradicije. Morski psi su, inače, ekstremno nepravedno ozloglašene ribe. Na hrvatskom dijelu Jadrana oni su u posljednjih 150 godina pobili samo devet kupača, posljednjega 1974. U cijelom svijetu tijekom 2012. godine oni su pobili 12 ljudi, što je zapravo bio čak i veliki skok broja žrtava.

Iste godine ljudi su diljem svijeta izlovili nevjerojatnih – 273 milijuna morskih pasa. Što se stanja sa svjetskim morima tiče, još samo nekoliko godina i u oceanima će biti veća masa plastičnog otpada nego riba. Izlov ribe se usto sve više ubrzava; zbog sve većeg broja ljudi na svijetu, zbog razvoja tehnologija kojima se riba sve lakše uočava, a i zbog ekonomskih modela diljem svijeta, krajnje neodrživih. Danas u svjetskim morima živi još samo polovica riba koliko ih je bilo u 1950-ima.

Koliko takvo stanje znači rizik od izbijanja sukoba, pa i pravih pravcatih ratova, ne mora se čak niti ići do tako ekstremnih primjera kao što je bio onaj iz 2014. kada je Argentina u svojim vodama potopila jedan kineski brod. NR Kina, naime, stotinama milijuna dolara subvencionira svoju ribarsku flotu koja zapošljava 14 milijuna ljudi.

Na rubu Invazija tropskih riba - Jadran uskoro mrtav

Dovoljno se sjetiti samo do kakvih je sve političkih kriza dolazilo u odnosima između Hrvatske i Italije, odnosno između Hrvatske i Slovenije, čak i u slučaju takvih "krpica" Jadranskog mora kao što je Savudrijska vala/ Piranski zaljev kad god bi se potegnulo pitanje teritorijalnog vlasništva nad morem i prava na ribarenje. Ili, još i dalje u prošlost, kada se u 70-ima ili 80-ima znalo događati da se neka talijanska ribarica zaleti u teritorijalne vode tadašnje SR Hrvatske odnosno SFR Jugoslavije, pa da ju ratna mornarica mora zaustavljati rafalnom paljbom iz automatskog oružja.

Što se tiče Jadrana danas, nema tome davno da je organizacija Global Fishing Watch objavila kartu svjetskih mora koja je prikazivala koncentraciju ribarskih brodova diljem svijeta. Jadransko more, pokazalo se tada zorno, jedno je od najizlovljenijih na svijetu.

A današnje stanje širom svijeta? Nebitno je li riječ o divljim populacijama migratornih riba, poput tune, ili manje pokretnih, poput lista, katastrofalno su prelovljene. Kineska ribarska flota u takvim je okolnostima za ulovom krenula već diljem svijeta. No, ni zapadni svijet nije previše bolji; primjerice uz obale Afrike, gdje se kao najtragičniji primjer ističu obale Somalije gdje su i europske i azijske prave tvornice-brodovi za preradu ribe izlovili apsolutno sve, otjeravši stanovništvo u ekstremizam i piratstvo.

U tijeku su ozbiljni međunarodni napori za spašavanje divljeg ribolova u svijetu. Nasuprot tome stoji posvuda rasprostranjen ilegalni, neprijavljeni i neregulirani ribolov. Procjenjuje se da godišnje, od sveukupnog ribolova, na ovakvo haračenje po morima otpada između 20 i 50 posto globalnog ulova. Štete su ekonomske, socijalne i ekološke, koje usto pogađaju neke od najsiromašnijih populacija svijeta, guraju ih još dublje u siromaštvo, destabiliziraju ih čak i politički.

Kao što je slučaj Somalije. Klasičan primjer takvog biznisa su ribari u Srednjoj Americi koji se okreću narko-kartelima u potrazi za poslom ili krivolovu, što sve vodi u spiralu nasilja i sve gorih šteta prirodi.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Sljedeći problem je i to što političke vlasti raznih nacija osjećaju i osjećat će sve gore pritiske od strane građana kako bi ispunili njihove zahtjeve, što će ovi, u nastojanju da se održe na vlasti, nastojati ispunjavati, bez obzira na kršenje međunarodnih zakona. Iz toga se ratovi po svijetu mogu izroditi na dva načina.

Prvi je da će neke države krenuti u nasilno provođenje vlastitih tvrdnji o polaganju prava na iskorištavanje spornih morskih područja. Drugi je taj da će ilegalno ribarstvo, poticano sve većom potražnjom u domaćim ekonomijama i kolapsirajućim ribljim fondom u morima, dovesti do sve agresivnijih odgovora SAD-a ili njegovih saveznika na kršenja zakona, upade u more, što se onda lako može izroditi u prave sukobe.

Foreign Policy u nastavku objašnjava što je isključivi gospodarski pojas, kao i to da se, osim toga, zakoni više od 20 međunarodnih i regionalnih tijela odnose na ribarenje na otvorenim morima. A provođenje tih zakona? Njima je u stanju baviti se tek šačica agencija i koalicija diljem svijeta, nabrzinu sklopljena partnerstva nacija diljem svijeta, bilateralni ugovori... U slučaju spora, jasno je da ovakva situacija nije kadra riješiti skoro ništa. Niz je spornih područja na moru diljem svijeta.

Kanada i SAD spore se oko dva mala otoka uz obalu New Brunswicka. Trenutno je najdramatičnija situacija u Južno- i Istočnokineskom moru gdje NR Kina svoje argumente na pravo na iskorištavanje velikih spornih područja utjeruje vojnom silom. Ili se naprosto u adekvatnim situacijama koristi svojom ribarskom flotom kako bi ispalo da se politički ne angažira. Slične taktike NR Kina provodi još od 90-ih, nerijetko proglašavajući višemjesečni lovostaj čak i u morima koja su dio teritorijalnih voda nekih azijskih država.

Istrebljenje Alarmantno upozorenje: Jadran ostaje bez vrijedne vrste ribe

Danas se stiglo već dotle da je mornarica NR Kine nerijetko u pratnji kineskih ribarica kada se ove zapute u sporne otoke u Istočnokineskom moru koje Japan naziva Senkaku, a NR Kina Diaoyu. Japanska obalna straža odgovorila je učestalom vlastitom prisutnošću u tim vodama. Ne treba puno mašte za zamisliti situaciju u kojoj jedna strana, isprovocirana nekim potezom, zapuca na drugu stranu, pa joj ova odgovori i...

Greenpeace International danas procjenjuje da na ribolovnu flotu NR Kine otpada čak trećina svjetskog izlova ribe, da njena flota iznosi čak 2500 velikih brodova, da njeni brodovi apsolutno najmasovnije odlaze u lov diljem svjetskih mora. Mnoge zemlje NR Kinu optužuju stoga da provodi krivolov u njihovim vodama, i to industrijskih razmjera, posebno Senegal i Argentina.

Nije nemoguća i takva kriza koja bi izbila tako što bi neka zemlja, apsolutno prezadužena, primjerice Venezuela, sa svojih 60 milijardi dolara duga, iznajmila prava zemlji poput NR Kine da izlovljava kako bi servisirala ili riješila dug. Pa ako se dogodi da to, hipotetski, bude jedna Venezuela, pa ako bi iznajmljeno more uključivalo i vode koje su predmet spora, kao što postoje sporovi između Venezuele i Kolumbije odnosno Gvajane, šanse za vrlo kompliciran sukob sežu do neba.

Kako je WWF već naveo, do otprilike 2050. godine ovakvim tempom u svijetu više neće biti moguće komercijalno i normalno ribariti, a vidjeli smo kolike su procjene rasta broja ljudi na svijetu i zahtjeva za prehranom sve bogatijom proteinima. Matematički, godina ribarskog sloma trebala bi biti 2048. U takvom svijetu čak i takve sile kao što su SAD i Rusija našle bi se u situaciji da osiguravaju svoje interese u ribolovu. Sigurno bi išli za time da jedni osiguraju Sibir, a drugi Aljasku.

Problem je, međutim, u tome što, unatoč tome što su međunarodni sporazum po tom pitanju još 1990. potpisali SAD i SSSR, niti SSSR niti Rusija poslije taj sporazum nisu ratificirali. Kako se Arktik sve više otapa, otvara se mnoštvo različitih sukoba oko ribe kao resursa u spornim područjima.

Konačno, koliko se zapravo ribe i morskih organizama izlovi danas u odnosu na nekad u prošlosti? 1981. godine u svijetu se izlovilo 5 milijuna tona. 30 godina poslije, tijekom 2011., svijet je izlovio 63 milijuna tona i smišlja sve maštovitije, tehnološki razrađenije i efikasnije načine za izloviti i posljednju srdelu. Do 2030. godine procjenjuje se da će se čak 60 posto potrošnje kućanstava i restorana pokrivati iz ribe koja uzgajaju ljudi.

Rasipanje Deset posto ulovljene ribe baca se nazad u more

Tu se javljaju problemi i u vezi širenja bolesti i ekološki prijepori, poput "ribarenja uz prehrambeni lanac". To nekakvu alternativu, međutim, ipak pruža i administracija Baracka Obame još u svom mandatu provela je akcijski plan borbe protiv krivolova koji je, nevjerojatno, preživio čak i smjenu vlasti.

Problem nastaje u tome što Donald Trump nije nastavio s onim dijelom koji bi se odnosio na Svjetsku trgovinsku organizaciju, Međunarodno pomorsku organizaciju i slične agencije bez kojih nije moguće provoditi planove održivog gospodarenja mora diljem planeta. A SAD-u je to jako bitno. Samo u toj zemlji riječ je o industriji vrijednoj 208 milijardi dolara koja zapošljava 1,6 milijuna ljudi.