Katastrofalno stanje sa živim svijetom u Jadranu počelo je apsolutno pretjeranim izlovom ribe i drugih morskih organizama, a kulminira klimatskim promjenama. Victor Stinga Perusco, stručnjak za život u moru, objavio je na portalu morski.hr da se u posljednjih sedam godina, od 2011. godine naovamo, u Jadranskom moru pojavilo čak 16 novih vrsta riba. Redom je riječ o tropskim vrstama koje će, ukoliko se uspiju Jadranom i proširiti, katastrofalno zaprijetiti autohtonim vrstama.
14 od svih tih stranih vrsta iz posljednjih godina do Jadrana su stigle preko Sredozemlja gdje su stigle iz Crvenog mora kroz Sueski kanal. Lesepsijski sprinter je, piše Stinga Perusco, grabežljivac s apetitom u našem moru za vrste poput bukve, gire, trlje, inćuna i srdele. Tamna mramornica i bodljikava mramornica u istočnom Sredozemlju već su napravile veliku štetu autohtonoj salpi tako što su iz istisnule iz utrke za isti plijen.
Srebrnopruga napuhača je, pak, nešto što ne biste poželjeli nikome ili skoro nikome da se s njom susretne. Ova riba u Aziji je poznata kao fugu, sadrži otrov tetraodotoksin koji je 1250 puta jači od cijanida i za gurmane dovoljno suludo odvažne da je probaju, jela od nje pripremaju kuhari koji su prošli ekstremno rigoroznu obuku. Unatoč tome svake godine uslijed trovanja ovakvim vrstama riba umire mnoštvo ljudi.
U Mediteranu pravi probleme tako što kida mreže, a pritom grize i ribe s kojima skupa zaglavi u njima. Tri vrste kirnji - kirnja bjelica, narančasto-pjegasta kirnja i češljasta kirnja što se tiče ribarstva kratkoročno bi još i bile dobra vijest, da uslijed njihovog širenja perspektive ne bi bile također pomor domaćih vrsta. Izraziti grabežljivac je i oštrozubi gušter.
Prijetnju u većoj ili manjoj mjeri predstavljaju i ostale vrste, a sve to u moru koje je u svjetskim razmjerima zapravo tek nešto veći zaljev i za koje se na posljednjem Susretu ribara u Rapcu čulo da već nekoliko godina u njemu nastaju doslovno mrtve zone. O tome je u studenom pisao Novi list, prenoseći ispovijest 38-godišnjeg ribara Igora Kralja iz Baške Vode.
Za „Mediteran kakav je nekoć bio“ on je posvjedočio da na njemu više nema obale u duljini većoj od 500 metara koja bi bila neoštećena, da je riblji svijet u Jadranu pred totalnim kolapsom, samo je pitanje trenutka kad će najveći dio Jadrana postati velika „mrtva zona“ kao što već postoje sasvim opustošena područja bez života. Prije dvije godine Nova TV pripremila je prilog u kojem je profesor Jakov Dulčić objasnio da se Jadran ubrzano mijenja posljednjih već između 15 i 20 godina.
Jadransko more pretvara se sve više u tropsko zbog zatopljenja uslijed klimatskih promjena. Tako dugo dok je Jadran bio more s uglavnom nepromijenjenim prosječnim temperaturama u skladu s dugogodišnjim tradicionalnim prosjecima, sve je bilo u redu. No, kako je zatoplio, aktivirao se tranzit stranih vrsta riba kroz Sueski kanal, što je, tako dugo dok su temperature bile hladnije nego danas, prolazilo bez ikakvog bitnijeg utjecaja još od 1869. kad je Sueski kanal probijen.
U posljednjih pola stoljeća u Jadranskom moru nestalo je 34 posto riblje populacije i 41 posto sisavaca. Klimatski i samouništavajući ribarski faktori pritom su glavni, ali ne i jedini. Osim toga po riblji svijet pogubni su i zagađenje te uništenje staništa. I dok se posljednjih godina čuje kako je ribe po ribarnicama više nego ikada, činjenica je da je ta riba sve sitnija.
A to znači da je riječ o posljedici i sve manje ribe koja se izlovljava sve mlađa, prije nego što je uspjela dati svoj doprinos održavanju vrste, nego i o posljedici toliko radikalnog izlova da se i ono što je još opstalo sve temeljitije doslovno istrebljuje. Prirodna ravnoteža toliko je narušena da se na sve strane bilježe situacije poput one sa strijelkom, ribom koja je donedavno bila u Jadranu vrlo rijetka, a sada je vrlo prisutna dok je sve manje i manje cipla i lubina koji su joj prirodni suparnici u borbi za hranu i koji gube bitku za preživljavanje.
