Mađarima dajemo cijelu Inu, Hernadija...
Vladinu odluku da promijeni 17 godina star Zakon o privatizaciji Ine i omogući mađarskome MOL-u i formalno preuzimanje i kontrolu nad Inom, treba gledati u kontekstu niza odluka koje dokazuju da Mađari definitivno dobivaju političko-gospodarsku bitku s Hrvatskom. Mađarska igra dugoročno i MOL i mađarske vlasti na čelu s Viktorom Orbanom su izvrsno koordinirani, dok je Vlada RH ipak popustljivija, stjerana u kut, kako nekim prijašnjim pogrešnim odlukama tako i presudama poput onih iz doba Ive Sanadera. Hrvatska javnost nema uvid u te pozadinske igre, pregovore i dogovore, koji su se intenzivirali prošle godine i u konačnici će popraviti odnose Mađarske i Hrvatske. Iz diplomatskih krugova nam je potvrđeno da je ova vlada postavila kao imperativ popravljanje odnosa s Mađarskom i rješavanje svih otvorenih pitanja. Ali uz visoku cijenu.
Ukratko, MOL će imati kontrolu i većinsko vlasništvo nad Inom, nafta s hrvatskih polja vjerojatno će završavati u Mađarskoj, umjesto da se prerađuje u Sisku i Rijeci. Hrvatska je zauzvrat dobila ulazak Ine u Petrokemiju i spas te tvrtke, iako je novim investitorima osigurala veoma povoljne uvjete, te možda mađarsku potporu u gradnji LNG terminala, ulazak u OECD i Schengen. Ne bi bilo čudno da na neki zaobilazan način Hrvatska odustane i od progona šefa MOL-a Zsolta Hernadija, iako, dakako, Vlada se nikako ne bi trebala petljati u sudske postupke.
Ivo Sanader pao je zbog Ine, Tomislav Karamarko srušio je svoju vladu i otišao s čela HDZ-a, a premijer Tihomir Orešković je u svojem posljednjem obraćanju Saboru rekao da je morao otići jer je počeo raditi na sporu Ina-MOL i nastavku arbitraže. Plenkovićeva vlada silno se trudi sve odraditi u tišini, a HNS je od velikog zagovaratelja borbe s MOL-om za Inu znatno promijenio stajališta i također ne želi da ta tema dođe u fokus javnosti.
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, koje vodi HDZ-ov ekonomist Tomislav Ćorić, nije udovoljilo našim zahtjevima da za ovaj broj ministar odgovori na nekoliko pitanja, od toga što se želi postići izmjenama zakona pa do toga hoće li prodati udio u Ini Mađarima ili će ustrajati na otkupu. Kao ni na pitanja o uvjetima mađarske kompanije MVM da sudjeluje u zakupu kapaciteta LNG terminala.
A sve je izuzetno povezano i Mađari inzistiraju da se sva otvorena pitanja s njima riješe u paketu. To je, među ostalim rekao i Viktor Orban u prosincu 2018. tijekom posjeta Hrvatskoj.
I zato je važno što Plenkovićeva vlada silno želi sagraditi LNG terminal na Krku vrijedan 250 milijuna eura kako bismo imali alternativni pravac dobave plina i da zemlja ne ovisi samo o ruskom plinu koji stiže preko Mađarske. Za terminal su EU i SAD, ali problem je što nema dovoljno zakupnika za barem 1,5 milijardi kubičnih metara, što je minimum za isplativost terminala. Prošle godine su trajali intenzivni pregovori s Mađarskom da njihova državna kompanija MVM zakupi kapacitet od barem milijardu kubičnih metara. HEP je dobio naredbu da on zakupi 400 milijuna, a Ina je odlučila uzeti tek 120 milijuna. Mjesecima su trajali pregovori s Mađarima. Čak im je Vlada, samo se neslužbeno može čuti, odobrila povoljnije, fiksne cijene tijekom 20 godina, samo kako bi sudjelovali u zakupu i opravdali hrvatsku investiciju. Dva puta je i produljen rok, ali na kraju su ponudu dali samo HEP i Ina za 500 milijuna kubičnih metara. MVM je dao neobvezujuću ponudu za 300 milijuna kubika. Što je bilo veoma neobično jer su mjesecima znali da se u prosincu sakupljaju obvezujuće ponude. Ali i to je, izgleda, bio dio taktike u ekonomskoj bitki s Hrvatskom. Naprosto, Mađari inzistiraju da se sve rješava u paketu: Ina, Hernadi, plinska interkonekcija s Mađarskom i LNG.
Iz Vlade i tvrtke LNG Hrvatska zato su najavili još jedno, neočekivano sakupljanje obvezujućih ponuda, a ono je počelo 7. siječnja. I upravo je tog dana ministarstvo u javnu raspravu pustilo izmjene Zakona o privatizaciji Ine, koji je 17 godina bio na snazi i služio kao oružje u pregovorima hrvatske strane!
Neki sugovornici kažu da je to zapravo pokušaj da se još jednom privole Mađari da sudjeluju u zakupu za LNG, a zauzvrat će Hrvatska izmijeniti zakon i tako omogućiti MOL-u preuzimanje vlasništva i kontrole nad Inom. Rok za zakup ističe 18. siječnja i onda će se vidjeti hoće li to zaista i uspjeti, što će ponuditi Mađari, a Vlada uvijek može ili povući zakon iz procedure ili ga potpuno izmijeniti.
Po onome što je Vlada sada predložila, definitivno se otvara put da MOL nesmetano i lagodno preuzme većinski udio u Ini, osigura si potpunu kontrolu nad odlukama u kompaniji i ima većinu u upravi. Iako MOL ima 49,1 posto, a Hrvatska 44,8 posto u Ini, MOL je i sad zbog ugovora o upravljanju koji im je omogućio Ivo Sanader u povoljnijoj poziciji. Preko izvršnih direktora donose se glavne odluke. U šesteročlanoj upravi su tri hrvatska člana, ali ako su Mađari i Hrvati podijeljeni oko odluka, presudan je glas mađarskog predsjednika uprave.
Hrvati su mogli rušiti kvorum, što su i činili prethodnih godina, dok Plenkovićeva Vlada nije zatoplila odnose s Mađarima.
Postojeći zakon je ipak omogućavao da bez suglasnosti Hrvatske nitko ne može kupovati dionice i postati većinski vlasnik Ine, pa ni postati vlasnik strateškog udjela od 25 posto. Hrvatska je zadržavala pravo blokiranja odluka koje se tiču prodaje imovine veće vrijednosti, promjena sjedišta kompanije, dodjele koncesija. Uglavnom, baš zbog tog zakona koji je ograničavajući, MOL je u doba Sanadera sklopio ugovor koji mu daje veće ovlasti. Sanader je osuđen da je za taj ugovor, ali i odluku da otkupi neisplativi plinski biznis od Ine, uzeo 10 milijuna eura mita od šefa MOL-a Zsolta Hernadija. Presuda je postala pravomoćna, potvrdio ju je Vrhovni sud, a onda ju je kontroverznom odlukom ukinuo Ustavni sud. U svakom slučaju, sve je vraćeno na početak, Sanaderu je ponovno počelo suđenje. Hrvatska traži izručenje Hernadija kao optuženika, što Mađari odbijaju.
Izmjene zakona znatno ublažavaju uvjete preuzimanja. I dalje je ostalo da novi investitor koji stječe većinski udio ili onaj veći od 25 posto, mora tražiti suglasnost ministra energetike i Vlade. Ali samo na svoj dugoročni poslovni plan upravljanja. Ministar i Vlada mogu odrediti da se taj plan izmijeni, ali ga mogu odbiti samo ako ocjene da se dugoročno ugrožava opskrba i energetska sigurnost zemlje. To trebaju dokazati u svom obrazloženju jer investitoru ostaje mogućnost da pobija tu odluku na sudu. Ina jest značajna, strateška kompanija, ali teško da bi promjena vlasništva mogla značiti ugrozu nacionalne sigurnosti opskrbom jer postoje i druge tvrtke koje trguju naftom i plinom. Suglasnost se može odbiti ako Vlada ocjeni i da kupac dolazi iz zemalja koje ne poštuju demokratska načela i vladavinu prava, što je redovni alat zemalja EU da spriječe ulaganja trećih zemalja izvan EU u svoje strateške tvrtke. A tu se najčešće radi o Rusiji, Kini, arapskim zemljama s nejasnim podrijetlom novca...
Osim toga, ako ministar i Vlada ne izdaju svoju suglasnost u rokovima od mjesec, odnosno dva, smatra se da je ona izdana. Teoretski, ako postoji koalicijska Vlada u kojoj je jedna strana protiv novog većinskog vlasnika, Vlada padne i ide se na nove izbore, to još znači da će novi partner moći preuzeti tvrtku.
Jasno je da je manevarski prostor mali za ovu ili bilo koju buduću vladu. Umjesto zadržavanja prava, Vlada je samo propisala da, dok god Hrvatska ima i jednu dionicu u Ini, ima pravo na dva člana uprave bez prava glasa. Oni bi trebali izvještavati Vladu, recimo, je li uprava donijela odluke koje bi ugrožavale tu nacionalnu sigurnost opskrbe i o tome izvijestiti Vladu, koja onda ima pravo poništiti suglasnost i otkupiti dionice po tržišnoj cijeni. Da se takvo nešto dogodi je nerealno jer takvu odluku bi bilo teško obrazložiti.
- U zakonu je učinjeno da izgleda kao da se štiti nacionalni interes, a u biti se ide k privatizaciji i ovi alati su nerealni. Kako Vlada može odlučivati o poslovanju kompanije koja je na tržištu i davati suglasnost na plan poslovanja? Previše je tu čudnih odredbi. Dva člana uprave su samo svojevrsni smokvin list. Da se razumijemo, ja sam za daljnju privatizaciju kad sam vidio kako se upravlja Inom, ali onda to treba jasno reći, a ne raditi ovu dimnu zavjesu – kaže Ljubo Jurčić, koji je proveo prodaju prvog paketa od 25 posto MOL-u, a upravo je Račanova vlada, u kojoj je bio, donijela zakon koji se danas mijenja.
Iz zakona nestaju odredbe o vetu na strateške odluke, nestaje obveza suglasnosti za promjenu kompanije, prodaje imovine, kao i ona da Vlada ima pravo prvokupa ako Ina bude likvidirana.
Istina je da je na promjenu zakona inzistirala Europska komisija, koja smatra da je Hrvatska previše ograničila prava ulagača. I prema postojećem zakonu, i s jednom dionicom može utjecati na važne odluke. EK je već prije dvije godine odlučila da Hrvatska treba promijeniti zakon, a u protivnom bi tužila Hrvatsku Sudu Europske unije. Bivši ministar gospodarstva Tomislav Panenić iz Mosta kaže da je i on za privatizaciju, ali ne na ovaj način:
- Bit je da se ovime legalizira sve što je Sanader potpisao, iako mi vodimo postupak protiv njega i dokazujemo da je MOL taj ugovor stekao podmićivanjem. Mađarska je jako lobirala u Europskoj komisiji da pritisne Hrvatsku da izmijeni zakon. Zakon i jest previše restriktivan, ali mi smo se borili tvrdeći da je u tijeku spor dviju strana, da treba pričekati njegovo okončanje za sve detalje, a EK je tu i imao razumijevanja – kaže nam Panenić.
On predviđa i kako će se dalje situacija razvijati ako ovaj zakon prođe. Podsjeća da MOL ima još šest-sedam posto dionica na imena trećih osoba skrivenih iza skrbničkih računa. To je posljedica MOL-ova kupovanja dionica prije sedam godina. Agencija koja prati tržište, HANFA, tada je podnijela kaznene prijave protiv sedam MOL-ovih menadžera, a DORH i dan danas provodi izvide bez ikakva pravorijeka.
- MOL sad ne može objaviti da ima te dionice, štoviše, on niječe da ih je kupio. Ali vlasnici tih šest-sedam posto se nisu nikada javili iako bi u biti imali veliku moć balansirajući između Hrvatske i MOL-a u sporu. S njihovim dionicama, obje strane imaju većinski udjel. Svaki investitor bi pregovarao i iskoristio tu poziciju, a to što ništa ne čine, samo je dokaz da su pod kontrolom MOL-a.
Kad prođe ovaj zakon, MOL će objaviti da je na ‘slobodnom’ tržištu otkupio te dionice i da ima većinski udio, a time će preuzeti i formalno kontrolu nad Inom – objašnjava Panenić.
On je uvjeren da ovaj zakon dodatno slabi hrvatsku poziciju u arbitraži.
I Radimir Čačić, čelnik Reformista i bivši ministar gospodarstva- koji sada podupire Vladu Andreja Plenkovića- veoma je kritičan prema promjenama zakona o Ini i kaže da se očito Plenković na neki način “dogovorio s Orbanom”.
- Vrlo je vjerojatno da će se nakon izmjena zakona sjedište Ine naći u nekoj drugoj državi – smatra Čačić.
Kaže i da je odredba prema kojoj će u upravi sjediti dva hrvatska člana bez prava glasa (zadaća im je da obavijeste ministra ako uprava donosi odluke kojima se ugrožavaju interesi Hrvatske), prilično neizvediva i nerealna.
- Mehanizam zaštite je neadekvatan jer ministar onda treba podnijeti tužbu Trgovačkom sudu i tražiti privremenu mjeru do pravomoćne presude da bi se eventualno blokirala odluka uprave. To sve dugo traje – kaže Čačić.
Napominje i kako je Ćorić predložio da Vlada ima pravo otkupiti dionice ako partner krši odobreni plan upravljanja, ali Čačić kaže da nešto slično imamo i sad, no ne funkcionira. A cijena po kojoj bi država trebala otkupiti dionice je nepoznata.
Europska komisija nije propisala Hrvatskoj kako treba izmijeniti zakon i što u njega unijeti. Pravnici s kojima smo razgovarali dvoje je li se baš morala poslušati Europska komisija ili smo mogli i dalje nastaviti borbu na sudu. Ili tvrditi Europskoj komisiji da ćemo promijeniti zakon tek kad se utvrde svi detalji o Sanaderovu posla?
Poništenje presude Sanaderu zaista je dalo vjetar u leđa Mađarima, koji su strašno lobirali kod Europske komisije da pritisne Hrvatsku. Ali mi se sad ponašamo kao da je Sanader oslobođen, a ne da je suđenje vraćeno na početak i da još nema presude. Portugal je bio u sličnoj situaciji i uspio je dokazati da neće mijenjati zakon dok ne okončaju spor, a mi smo, izgleda, odustali od borbe – kaže nam pravnik.
Da je Vlada digla ruke od Ine i da će MOL postati većinski vlasnik, uvjeren je i sugovornik iz naftnog biznisa koji godinama pomno prati što se događa s Inom.
- Možda grubo zvuči, ali skinuli smo gaće. Bitka s MOL-om ide prema kraju i oni pobjeđuju. Sasvim je izgledno da ćemo izgubiti i arbitražu, nakon što se utvrdi odštetni zahtjev, Vlada će vjerojatno na ime tog duga, koji će se mjeriti u milijardama, predati MOL-u još 19 posto Ine. Od najave otkupa dionica Ine prije dvije godine, čini se, nema ništa – objašnjava nam pod uvjetom anonimnosti.
Podsjeća i na neke druge detalje koji su se odigrali prošle godine, prilično daleko od očiju javnosti, a koji su prethodili odluci o zatvaranju prerade nafte u rafineriji Sisak.
Državni Janaf trebao je omogućiti da nafta od Siska ide prema rafineriji Rijeka. MOL bi teško tad mogao zatvoriti rafineriju. Vrlo vjerojatno je da će Janaf napraviti i još stotinjak metara spoja kod Siska kako bi nafta s naših polja mogla na preradu u Mađarsku. Ini su dane koncesije na kopnu uz uvjet da se ta nafta prerađuje u Sisku, ali očito se nitko ne bavi tim uvjetima i Mađarima se popušta – kaže nam on.
Sisačka je rafinerija zatvorena točno prije Božića. HDZ, Plenković, njegovi ministri Goran Marić, župan Ivo Žinić, obećavali su da nikad neće dopustiti zatvaranje rafinerije. Najdalje je išao Goran Marić, koji je izjavljivao prije dvije godine da će se radije prestati baviti politikom nego dopustiti zatvaranje rafinerije.
- Tko dopusti zatvaranje rafinerije, nacionalni je izdajnik - tvrdio je današnji ministar državne imovine Goran Marić. Odluku o prenamjeni rafinerije u neodređeni industrijski centar uprava Ine donijela je jednoglasno, uz pristanak hrvatskih članova uprave, koji ne glasuju bez naputka iz Vlade. I ta odluka svjedoči o kompleksnim dogovorima koji su očito obavljeni negdje daleko od očiju javnosti. Radnici su poručili da ih je Vlada izdala. Iz Vlade se pravdaju da će zato Ina napokon obnoviti rafineriju u Rijeci. Ina je priopćila da planira uložiti čak četiri milijarde kuna u Rijeku, u projekt postrojenja za tešku obradu ostataka, rekonstrukciju postojećih postrojenja, novu luku sa zatvorenim skladištem za naftni koks, čime će je pretvoriti u “vrhunsku europsku rafineriju”. Međutim, za sve postoji jedan veliki “ali”.
- Odluka o ulaganju planirana je za 2019. godinu pod uvjetom da se osiguraju svi uvjeti koji će jamčiti povrat investicije - priopćili su iz Ine.
Panenić ne vjeruje da će Ina to i ostvariti jer ulaganja najavljuje godinama. Vjeruje da će na kraju sve završiti zatvaranjem i riječke rafinerije. Istog je mišljenja i naš sugovornik iz naftnog biznisa.
- Pa neka daju bankovnu garanciju da će odraditi to ulaganje, koju bi Vlada mogla naplatiti ako to ne učine. Skoro sigurno će prvo odgoditi ulaganje, a zatim od njega i odustati. MOL je takva načelna obećanja dao i kad je tek ušao u Inu. Kako će učiniti sve da obnovi obje rafinerije, da će povećati proizvodnju, a ona se prepolovila, da će udvostručiti rezerve, a niti to se nije dogodilo. Na kraju im se najviše isplatio cijeli posao sa Sanaderom, kakva god presuda bila jer će oni do nje očito dobiti sve što su željeli – zaključuje.
U cijelu ovu jednadžbu ulaze i dogovori o Petrokemiji, kutinskom divu za proizvodnju umjetnih gnojiva. Ina je s PPD-om, koji prodaje ruski plin, pristala uložiti 300 milijuna kuna u Petrokemiju. MOL je dao suglasnost za tu investiciju Ine i tu su sigurno dobili dio naklonosti Vlade. Međutim, ni u toj priči Mađari nisu loše prošli. Vlada je prije toga na sebe preuzela 450 milijuna kuna dugova, a suinvestitori još 150 milijuna kuna su državni Plinacro, Janaf i fond NEK. Država je omogućila investitorima i 20 posto nižu cijenu transporta plina državnog Plinacroa, ali i preuzela na sebe rješenje deponija otpadnog fosfogipsa, koje se može popeti i na 750 milijuna kuna. I o tim dvojbenim detaljima se malo pričalo, ali i oni su dio paketa oko Ine.
Ova godina će očito biti godina istine za Inu i odnos MOL-a i Vlade. Iako službeno iz Vlade tvrde da ne odustaju od otkupa Ine, prema svim potezima u zadnjih pola godine čini se da Hrvatska može reći finalno “zbogom” Ini. Orban je u Zagrebu opisao spor dvije zemlje oko Ine poput trna u noktu. Plenković je taj trn moćnome Mađaru očito odlučio izvući.