Trinaestoricu Rusa koje je američko pravosuđe optužilo za miješanje u izbore i američki politički proces, zavjeru u cilju prijevare SAD-a, za bankovnu prijevaru i krađu identiteta, predvodio je oligarh Jevgenij Prigožin (56), poznatiji kao "Putinov kuhar".
Prema optužnici koju možete vidjeti na ovom linku, Prigožin je siva eminencija i glavni financijaš jedne od najpoznatijih "farmi trolova", kako se kolokvijalno nazivaju kompanije koje se bave propagandnom mašinerijom i zapošljavaju ljude za pisanje blogova, članaka i komentara na internetu u kojima se hvali ruski predsjednik Vladimir Putin, a napadaju američki ili drugi strani dužnosnici, poput ukrajinskog predsjednika Porošenka.
Novac je, navodi Večernjil list, preko svoje dvije kompanije upumpavao u sad već notornu "farmu trolova", Agenciju za istraživanje interneta iz Sankt Petersburga. Ona je zapošljavala između 250 i 400 zaposlenika koji su u 12-satnim smjenama širili (dez)informacije. Plaće trolova kreću se oko 1100 dolara mjesečno za mlađeg analitičara, preko 1400 za blogera, dok menadžment plaćaju 4200 dolara mjesečno. Plaće su to koje premašuju ruski prosjek.
Prigožin je juniorski prvak u skijaškom trčanju, poslije je završio u zatvoru za pljačku, a njegova je karijera poduzetnika počela s raspadom SSSR-a, kad se počeo baviti prodajom hot dogova, da bi uskoro proširio djelatnost na dućane maloprodaje i restorane. Redovno je organizirao catering za raskošne državne bankete, a u svojim je restoranima ugošćivao mnoge strane državnike, poput Georgea W. Busha i Jacquesa Chiraca. Zbog bliskog odnosa s Putinom, mnogi ga posprdno nazivaju "Putinovim kuharom".
U zadnjih pet godina Prigožin je osvojio ugovore s vladom vrijedne 3,1 milijarde dolara. U posljednje je vrijeme proširio biznis na druga područja pa se sada bavi regrutiranjem vojnika-plaćenika koje šalje na svjetska bojišta, a ima i internetsku stranicu koja promovira nacionalističku svjetonazor. Jedna je anegdota dodatno uvjerila američke istražitelje da je Prigožin pravi šef Agencije.
Kako stoji u optužnici, zaposlenici Agencije organizirali su internu šalu – platili su jednom Amerikancu da 1. lipnja 2016. stoji ispred Bijele kuće s natpisom "Sretan 55. rođendan, šefe". Prigožinov rođendan je upravo tog dana. Među optuženim zaposlenicima su Mihail Bistrov (59), umirovljeni policijski pukovnik, koji je 2014. postao predsjednik kompanije i Mihail Burčik (34), izvršni direktor. Burčik je, pišu, 2014. orkestrirao prijevaru kad je mlada žena koja se predstavljala kao Zoe Foreman satima spamala političare i novinare o lažnoj katastrofi – eksploziji u kemijskoj tvornici u Louisiani.
Optužene su "putnice", kako su ih nazvali istražitelji – dvije žene koje su 2014. proputovale SAD kako bi na terenu provjerile mogućnosti izvršenja raznih scenarija i prikupile informacije, stručnjak za IT koji je u SAD-u kupovao opremu za Agenciju i postavio privatne mreže koje su trebale zamaskirati pravu lokaciju Agencije, dvoje "prevoditelja" koji su nadzirali projekte "napada" na Amerikance na društvenim mrežama, "američki stručnjak" zadužen za praćenje američkih izbora, te još četvero zaposlenika.
Što se tiče Prigožina, prije pola godine Expressu je ruski novinar Denis Korotkov potvrdio svoje otkriće da četvrtina prihoda s naftnih polja koja su tada upravo oslobađale snage Sirijske vojske, a koja je prije rata držala INA, trebaju pripasti ruskoj kompaniji Euro polis. Riječ je o tvrtki koja je u direktnom vlasništvu mreže kompanija Prigozhina. "Za oslobođenje i stalnu zaštitu tih polja davat će 25% prihoda Euro polisu. Posebno će Sirijci plaćati troškove vojnika", ispričao nam je tada Korotkov.
A o kakvim je vojnicima riječ koje bi trebalo plaćati? Za oslobađanje tih naftnih polja vjerojatno je bila zadužena plaćenička kompanija Wagner, koja kampove za obuku ima u Rusiji, a donedavno registrirana u Argentini zato što su takve tvrtke bile zabranjene u Rusiji. Kortkov nam je tada rekao i to da je u oslobađanju Ininih postrojenja sudjelovao Wagnerov "Srpski vod".
"Ta grupa nije imala neko veliko značenje. Rekli su mi da je riječ o grupici od 10 ili 20 ljudi. Riječ je o poljima u vlasništvu sirijske naftne kompanije te Ine, Devon Energyja, Petro-Canade, IPR-a, Tatnefta, HBS-a, DNOS-a i Stratcoa. Ova Inina polja u Siriji bila su najvrednija polja gdje je Ina imala pravo na eksploataciju. Ina je 2012. godine otkrilia bogato nalazište nafte i plina i upravo su bili u pogon pustili postrojenje vrijedno nekoliko stotina milijuna eura.
Međutim, samo 57 dana kasnije proglašene su međunarodne sankcije protiv vlade Bašara al-Asada i Ina se povukla iz Sirije, svoja polja kod drevnog grada Palmire ostavila je napuštena, ali, kako će se kasnije ispostaviti, ne i zapuštena. U godinama nakon Inina povlačenja sirijske su naftne kompanije bez previše problema preuzele upravljanje nad postrojenjem i cijeli Damask grijao se bezbrižno plinom iz Inine sirijske rafinerije.
Sve to je naprasno prekinuto eksplozivom koji su postavili mineri ISIL-a i javno se pohvalili uništenjem postrojenja koje je Sirijcima značilo život a Ini milijune eura. Ta naftna polja bila su i ostala daleko najvrednija Inina imovina. Jedni će reći da se tamo nalazi i do 80 milijuna barela ekvivalenta nafte (MMBOE), što je zajednički naziv za naftu i plin, ali Ina službeno kaže da se tamo nalazi negdje oko 36 milijuna barela. Ukupna vrijednost te nafte ugrubo se procjenjivala na milijardu i osamsto milijuna dolara.
Prodajom četvrtine dionica Ine MOL-u 2003. za 505 milijuna dolara mađarskoj kompaniji upala je sjekira u med, pripadalo im je i pravo na određenu zaradu od eksploatacije nafte na naftnim poljima Hayan. Bivši Inini zaposlenici već godinama govore da mnogo toga smrdi u MOL-ovoj kupnji paketa Ininih dionica. Jedan od njih je Stanko Kadija.
"Mađari su, dakle, unatoč tome što smo te poslove obavljali vrhunski, dobili kompletne podatke o bušotini Jihar-1, a tako i potvrdu da je sve u projektu više nego dobro i točno predviđeno. Ti su podaci potom, naravno nezakonito, proslijeđeni MOL-u, koji je nakon toga za Inu dao bolju ponudu od OMV-a. Nije ni čudno da je OMV, kad je doznao da je Geoinform vršio završno snimanje na bušotini Jihar-1, bio spreman platiti duplo na neviđeno koliko ponudi MOL", ispričao je svojevremeno Kadija za Slobodnu Dalmaciju.
Svojedobno su DORH i Mladen Bajić mjesecima istraživali što se sve događalo s preuzimanjem Ine i njenih naftnih polja u Siriji, da bi na kraju odustali od istrage. Odmah nakon potpunog i naglog povlačenja Ine iz Sirije, na takav potez hrvatskih vlasti bilo je mnoštvo kritika zato što su mnoge Zapadne kompanije to izvele tako da nisu izgubile previše od svojih interesa na poljima u Siriji, a mogle su reći da su udovoljile zahtjevima za sankcije.
