Dok su se iznad Bliskog istoka dizali stupovi dima, cijena barela jurila prema razinama kakve svijet nije vidio godinama, a Europa ulazila u još jedno ljeto ekstremnih vrućina, na drugom kraju iste priče vrtjele su se milijarde. Rat, strah od nestašica energije i klimatski ekstremi za najveće svjetske naftne kompanije nisu značili poslovnu katastrofu. Upravo suprotno.

Osam najvećih naftnih proizvođača u samo tri mjeseca, od travnja do kraja lipnja, zajedno je ostvarilo gotovo 93 milijarde dolara dobiti, pokazuje analiza Guardiana. To je gotovo dvostruko više od nešto manje od 50 milijardi dolara koliko su iste kompanije zaradile u usporedivom razdoblju prošle godine. Drugim riječima, njihova je zajednička dobit tijekom proljetnog tromjesečja rasla tempom većim od 700.000 dolara – svake minute.

Na popisu su neka od najmoćnijih korporativnih imena planeta: saudijski Aramco, britanski BP i Shell, norveški Equinor, francuski TotalEnergies, talijanski Eni te američki Chevron i ExxonMobil.

Njihova eksplozija profita nije došla slučajno. Rat SAD-a i Izraela protiv Irana izazvao je jedan od najvećih poremećaja na energetskom tržištu posljednjih godina. Strah od prekida opskrbe, problema s transportom i širenja sukoba podigao je cijenu nafte iznad 126 dolara po barelu. Za potrošače je to značilo skuplje gorivo i pritisak na račune, a za proizvođače koji su nastavili prodavati milijune barela dnevno – ogromne dodatne prihode.

Saudijci zaradili više od 33 milijarde

Najveći pojedinačni dobitnik ponovno je bio Saudi Aramco, državna kompanija Saudijske Arabije i najveći svjetski proizvođač nafte.

Aramco je u tromjesečju zabilježio neto dobit veću od 33 milijarde dolara, što predstavlja rast od približno trećine. I to unatoč činjenici da je dio saudijske energetske infrastrukture tijekom regionalnog sukoba bio izložen napadima projektilima i dronovima.

Razmjeri poslovanja Aramca teško su usporedivi s gotovo bilo kojom kompanijom na svijetu. Već u prvom tromjesečju 2026. kompanija je prijavila prilagođenu neto dobit od 33,6 milijardi dolara, uz milijarde dolara ulaganja i dividendi, što pokazuje koliki financijski prostor najvećem svjetskom proizvođaču daje i relativno mala promjena cijene barela.

Ali američke kompanije ovog proljeća nisu mnogo zaostajale.

Chevron je objavio neto dobit od 12,2 milijarde dolara, više nego peterostruko veću nego u istom razdoblju godinu ranije. ExxonMobil zaradio je 14,5 milijardi dolara – otprilike dvostruko više nego godinu prije i najviše u jednom tromjesečju još od energetskog šoka koji je uslijedio nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Paradoks je otišao toliko daleko da su se na udaru američkog predsjednika Donalda Trumpa našle upravo kompanije iz industrije koja tradicionalno ima snažnu političku potporu republikanaca. Trump je Chevron i Exxon prozvao zbog zarade nastale tijekom rata s Iranom te zaprijetio da bi dio izvanrednih profita mogao biti vraćen građanima. Sve se događa nekoliko mjeseci prije američkih izbora za Kongres, u trenutku kada cijena energije ponovno postaje političko pitanje.

BP više nego udvostručio dobit

Ni europski naftni divovi nisu ostali po strani.

BP je u razdoblju od travnja do lipnja ostvario 5,73 milijarde dolara dobiti. Samo tromjesečje ranije iznosila je približno 2,5 milijardi. Bio je to najbolji rezultat britanskog diva od početka ruske invazije na Ukrajinu.

Shell je, pak, stigao do gotovo 9,84 milijarde dolara dobiti, jednog od najboljih kvartalnih rezultata u svojoj povijesti, iako je rat pogodio i neke dijelove njegovog opskrbnog lanca na Bliskom istoku. Norveški Equinor povećao je dobit s 1,8 na 3,2 milijarde dolara.

Vrijednost osam kompanija na burzama u međuvremenu je narasla za približno 600 milijardi dolara i prešla tri bilijuna dolara.

To je možda i najbolji pokazatelj kako energetske krize funkcioniraju iz perspektive investitora. Isti događaj koji kućanstvima stvara dodatni trošak može biti golem financijski vjetar u leđa kompaniji koja naftu ili plin proizvodi po relativno stabilnoj cijeni, a zatim ih prodaje na tržištu na kojem cijene naglo skaču.

Dok raste dobit, Europa gori

No upravo je taj poslovni uspjeh otvorio drugo, mnogo neugodnije pitanje.

Dok se novac slijevao na račune naftnih kompanija, Europa je prolazila kroz iznimno vruho i suho ljeto. Veliki dijelovi kontinenta od proljeća su dobivali manje oborina nego inače, rijeke su padale na neuobičajeno niske razine, a suša i toplinski valovi povećavali su opasnost od požara i stvarali probleme poljoprivredi.

World Weather Attribution navodi da je europsko ljeto 2026. obilježeno kombinacijom iznimnih vrućina i raširene suše, pri čemu su dijelovi Europe između travnja i lipnja imali znatno manje oborina od prosjeka. U Španjolskoj i Francuskoj izgorjele su desetine tisuća hektara.

Još je izravnija njihova analiza lipanjskog toplinskog vala. Temperature u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i južnoj Engleskoj dosezale su između pet i 12 stupnjeva iznad sezonskog prosjeka, a znanstvenici zaključuju da su emisije stakleničkih plinova posljednjih desetljeća takve toplinske valove učinile znatno intenzivnijima.

Tu nastaje politički eksplozivna veza između dvije priče: kompanije koje najveći dio prihoda ostvaruju iz fosilnih goriva bilježe izvanredne profite upravo dok posljedice zagrijavanja planeta postaju sve skuplje za države i stanovništvo.

BP reže ulaganja u zelenu tranziciju

Posebno je zanimljiv slučaj BP-a.

Kompanija se prije nekoliko godina pokušavala predstavljati kao jedan od predvodnika transformacije tradicionalne naftne industrije u šire energetske kompanije. No taj je smjer posljednjih godina znatno ublažen.

BP je svoj godišnji proračun za energetsku tranziciju, koji je svojedobno iznosio oko pet milijardi dolara, smanjio na između 1,5 i dvije milijarde. Istodobno se povukao iz dijela projekata vjetroelektrana, a među poslovima predviđenima za prodaju našle su se i neke njegove aktivnosti povezane s obnovljivim izvorima energije.

Obrazloženje naftne industrije uglavnom je jednostavno: svijet i dalje troši ogromne količine nafte i plina, a kada dođe do poremećaja opskrbe, proizvođači moraju osigurati dovoljno energenata da tržište nastavi funkcionirati.

Problem je što istodobno raste pritisak aktivista i dijela političara koji smatraju da bi izvanredna dobit nastala zbog rata i energetskih poremećaja trebala biti dodatno oporezovana.

Njihov argument glasi: ako društvo snosi trošak viših računa za energiju, sanacije požara, obrane od poplava, zdravstvenih posljedica toplinskih valova i prilagodbe klimatskim promjenama, dio tog računa trebale bi platiti i kompanije koje desetljećima zarađuju na gorivima odgovornima za najveći dio emisija ugljikova dioksida.

Rat kao najbolji mogući kvartal

Prema analizi Guardiana, upravo je nevjerojatan rast profita tijekom posljednjeg tromjesečja ponovno pokrenuo zahtjeve da se naftnim kompanijama uvedu veći porezi na izvanrednu dobit te da se taj novac usmjeri u obnovljive izvore energije, obranu od požara i poplava te druge mjere prilagodbe klimatskim promjenama.

Naftne kompanije, naravno, stvari vide drukčije. One tvrde da visoki profiti nisu nešto što mogu dugoročno zajamčiti jer je riječ o izrazito cikličkoj industriji: cijene nafte mogu jednako brzo pasti kao što su porasle, a za nova nalazišta, rafinerije i infrastrukturu potrebna su golema i dugoročna ulaganja.

Ali brojke iz proljeća 2026. teško je ignorirati.

Gotovo 93 milijarde dolara dobiti u tri mjeseca. Više od 700.000 dolara u minuti. Tržišna vrijednost veća od tri bilijuna dolara.

Dok su države računale štetu od rata, požara, suša i ekstremnih temperatura, najveći proizvođači nafte zbrajali su jedan od najunosnijih kvartala posljednjih godina.

I upravo se u tome nalazi možda najneugodniji paradoks današnjeg energetskog sustava: krize koje ostatak svijeta čine siromašnijim za njegove najveće dobavljače energije još uvijek mogu biti najbolji mogući posao.