Poljski državni energetski div Orlen krenuo je u posao koji je trebao donijeti desetke milijuna dolara zarade i osigurati nove izvore nafte nakon prekida s Rusijom. Završio je kao jedan od najvećih korporativnih skandala u novijoj poljskoj povijesti: stotine milijuna dolara nestale su kroz mrežu posrednika, kriptovaluta i propalih poslova, dok su golemi tankeri tjednima čekali prazni pred venezuelanskom obalom.
- Poljska je osramoćena pred cijelim svijetom - rekao je premijer Donald Tusk nakon što je Financial Times objavio detaljnu rekonstrukciju propalog posla državnog Orlena s venezuelanskom naftom.
U središtu priče je posao dogovoren krajem 2023. godine. Orlenova švicarska trgovačka podružnica Orlen Trading Switzerland (OTS) željela je kupiti oko šest milijuna barela venezuelanske teške nafte Merey 16. Vrijednost ugovora iznosila je oko 345 milijuna dolara, a očekivana zarada procjenjivala se na 25 do 30 milijuna.
No, prema istrazi Financial Timesa, Orlen je unaprijed uplatio čak 230 milijuna dolara kompaniji Hannon International iz Dubaija, iza koje je stajao tada 25-godišnji trgovac Kam Ho "Alex" Tse. Novac je zatim krenuo kroz zamršenu mrežu tvrtki, posrednika i transakcija u kriptovalutama.
Sve je počelo krajem studenoga 2023. na zabavi na brodu pokraj Abu Dhabija, organiziranoj tijekom utrke Formule 1. Tamo je Samer Awad, tadašnji šef OTS-a, Tseu navodno dao vrlo jednostavan zadatak: pronaći venezuelansku naftu. Vrijeme se činilo idealnim. Washington je u listopadu 2023. privremeno ublažio sankcije Venezueli, pokušavajući režim Nicolása Madura potaknuti na demokratske ustupke. Na tržištu se otvorio kratki prozor u kojem je venezuelanska nafta ponovno postala dostupnija zapadnim kupcima.
Problem je bio način plaćanja. Godine sankcija praktički su odsjekle venezuelansku državnu naftnu kompaniju PDVSA od uobičajenih međunarodnih financijskih kanala. Zbog toga se u dijelu poslova počela koristiti kriptovaluta USDT, poznata kao Tether, takozvani stablecoin čija se vrijednost veže uz američki dolar. Hannon je zato trebao Orlenove dolare pretvoriti u USDT, a potom njima osigurati naftu.
Tu počinju prve komplikacije. Hannon je kompaniji Horizon Globalu u Dubaiju poslao 135 milijuna dolara. Zauzvrat je dobio kriptovalute u vrijednosti samo 85 milijuna. Razlika od približno 50 milijuna dolara završila je u sporu pred sudom u Dubaiju. Još 30 milijuna dolara otišlo je drugoj kompaniji, Gold Mar International Trading. Dio novca kasnije je vraćen, no nafta koju je trebalo kupiti nije stigla.
Početkom 2024. Tseovi ljudi otputovali su u Venezuelu kako bi pokušali spasiti posao. Zbog straha od otmice kretali su se oklopljenim automobilima s tjelohraniteljima. Sa sobom su nosili USB stickove na kojima su se nalazili digitalni ključevi za pristup desecima milijuna dolara u USDT-u. U jednom hotelu u Caracasu posredniku Joséu Castillu predan je pristup kriptovalutama vrijednim oko 60 milijuna dolara. Nekoliko tjedana kasnije, tijekom sastanka u talijanskoj delikatesnoj trgovini, uslijedila je još jedna predaja - ovaj put oko 50 milijuna dolara. Ukupno 110 milijuna dolara otišlo je posredniku koji je trebao osigurati naftu iz PDVSA-e.
No, nafta nije stigla. Tri ogromna tankera koje je Orlen unajmio već su se nalazila u venezuelanskim vodama. Olympic Trophy, Hili i FPMC C Melody čekali su u blizini terminala José, glavnog venezuelanskog izvoznog čvorišta. Čekali su tjednima prazni. Svaki dodatni dan čekanja stvarao je Orlenu nove troškove.
Pokušaji spašavanja posla nastavili su se. Orlen je najprije pokušao kupiti drugi tip nafte, ali je pošiljku odbio jer je sirovina navodno bila teško kontaminirana. Potom je dogovorena kupnja milijun barela loživog ulja. Tseovi ljudi tada su angažirali novog venezuelanskog posrednika, Juana Rodrígueza. U veljači 2024. u restoranu u bogatoj četvrti Las Mercedes u Caracasu dobio je USB stick s pristupom za 11 milijuna USDT-a. Dva tjedna kasnije navodno je dobio još toliko. Rezultat je ponovno bio porazan.
U konačnici je na jedan Orlenov brod ukrcano oko 500.000 barela loživog ulja, otprilike polovica dogovorene količine. Vrijednost tog tereta procijenjena je na samo 28,8 milijuna dolara. To je bila praktički jedina ozbiljnija količina energenta koja je stigla iz operacije vrijedne stotine milijuna.
Trošak čekanja i unajmljivanja brodova narastao je na približno 72 milijuna dolara. To je više nego dvostruko od zarade koju je Orlen u najboljem slučaju očekivao od početnog posla. Krajem ožujka 2024. nova uprava OTS-a konačno je raskinula ugovor s Hannonom.
Prema procjeni poljske vlade, ukupni Orlenovi gubici povezani s cijelim slučajem - kada se uračunaju unaprijed uplaćeni novac, troškovi brodova, pravni troškovi i ostale posljedice lošeg upravljanja - dosegnuli su najmanje 1,6 milijardi zlota, odnosno oko 424 milijuna dolara.
Financial Times navodi da je svoju rekonstrukciju slučaja temeljio na internim dokumentima kompanija, podacima o plovidbi, analizi blockchain transakcija, sudskim dokumentima i razgovorima s uključenim osobama.
Afera je u međuvremenu postala i politička bomba u Poljskoj. Poljski premijer Donald Tusk pokušao je cijelu aferu vezati uz način na koji su državne kompanije vođene tijekom osam godina vlasti konzervativne stranke Pravo i pravda, PiS. Orlen je u vrijeme sklapanja posla vodio Daniel Obajtek, jedan od najmoćnijih ljudi povezanih s tadašnjom vlasti, a danas eurozastupnik PiS-a.
Tusk slučaj opisuje kao simbol "prljavih poslova" bivše vlasti.
- Možda imamo posla s mrežom vrlo opasnih i prljavih poslova - rekao je. Pritom je aferu povezao i s drugim istragama koje se trenutačno vode u Poljskoj, uključujući slučajeve povezane s kriptovalutama i bivšim ljudima PiS-a.
Obajtek sve optužbe o vlastitoj odgovornosti odbacuje. Tvrdi da ugovor nije trebalo tako brzo raskinuti i da je postojala mogućnost da bi venezuelanska nafta na kraju ipak bila isporučena. Kaže i da sadašnja vlast slučaj koristi kako bi skrenula pozornost s visokih cijena goriva.
Posebno oštar odgovor stigao je iz samog Orlena. Kompanija je, reagirajući na Obajtekove tvrdnje, poručila da je suština priče vrlo jednostavna: njegov je tim prebacio stotine milijuna dolara kompaniji mladog trgovca iz Dubaija, a taj je novac završio pretvoren u kriptovalute koje su se potom dijelile posrednicima.
- U cijeloj toj priči jedino je Orlenov novac bio stvaran. I njega su izgubili - poručili su iz kompanije.
U pozadini cijele afere sada se vodi nekoliko paralelnih pravnih postupaka. Poljsko tužiteljstvo istražuje bivše čelnike Orlena i OTS-a zbog sumnje da nisu dovoljno nadzirali novac kompanije. Protiv trojice bivših visokih dužnosnika već su podignute optužnice zbog navodnog propusta u zaštiti imovine kompanije, uz štetu procijenjenu na stotine milijuna dolara. Bivši šef OTS-a Samer Awad je u siječnju 2025. uhićen u Ujedinjenim Arapskim Emiratima na temelju Interpolove tjeralice, no tamošnji sud odbio je zahtjev Poljske za izručenje te je pušten. Awad i ostali optuženi odbacuju optužbe, a one tek trebaju biti ispitane na sudu. Orlen u međuvremenu pokušava arbitražom vratiti dio od 230 milijuna dolara koje je unaprijed platio kompaniji Hannon International.
U cijeloj priči postoji i gotovo ironičan epilog. Nekoliko tjedana nakon što je Orlen odustao od posla, jedan od tankera koji je prethodno čekao na njegovu naftu ponovno je stigao do terminala José. Ovaj put brod je napunjen venezuelanskom naftom i otišao je prema indijskom naftnom divu Reliance Industries. Netko drugi uspio je kupiti upravo onu naftu zbog koje je poljska državna kompanija izgubila stotine milijuna dolara.
