Gospođa Mirjana iz Donje Krušice na Šolti jedna je od desetina tisuća neznanih, nerazvikanih institucija hrvatskog turizma. Ali doista institucija. Od prvog telefonskog poziva i raspitivanja o apartmanu do dočeka ispred kuće, pomaganja pri parkiranju, bokunića božanskog maslinova ulja, octa i litre domaćeg bijelog vina, ponude da umjesto nas ode u nabavku u Grohote, jasno je zašto je Jadran, makar dio ugostitelja turiste vukao za uši, pun, a krene li nas zbog problema konkurentskih zemalja karta i prepun. Prvo nas je prijatelj za vikend pozvao u Gornju Krušicu. Divnu uvalicu s četrdesetak starih nastambi, novijih vikendica i ponekom vilom vole i nautičari. Svaka ima svoj mulić, plažu skoro nitko ne koristi. Pitao sam turiste kad bih najkasnije trebao rezervirati želim li u Gornju Krušicu idućeg ljeta. Odmah. Najbolje već sad. Godinama je tamo ista ekipa.

Onda smo se domogli Donje Krušice i pogleda na more s terase na kojoj je prirodni hlad skoro cijeli dan, a do mora je minuta hoda. S druge strane vale je nekoliko kuća od mora udaljenih metar. Na vlasničinu ponudu da nam donese što nam već treba iz trgovine ili ribarnice rekosmo da bismo rado oradu ili već neku ribu. Ne samo da je kupila ribu, šoltansko crno i bijelo vino po dvadeset kuna za litru, i maslinovo ulje domaćih ljudi, nego reče da muž i ona peku sebi za ručak, pa, ako hoćemo, ispeći će i našu. Koji dan poslije muž nam je donio zdjelicu iz mora tek izvađenih gavuna. Na stazi do mora počastiš se kojom smokvom. Ujutro nestvaran mir, uvečer šum mora i zalazak sunca.

Najlogočnije na svijetu je da s godinama granica između vlasnika i gosta blijedi, a na kraju se obriše i vlasnici i gosti postanu obitelj. Osjetiš čim dođeš, tu vjerojatno ne moraš zaključavati vrata. Za kraj ljeta pustimo turiste koji odsjedaju u apartmanima u kojima se bakin namještaj raspada, malo troše... Domogavši se šoltanskog raja dobio sam uvid u ponudu kakve na Bookingu i Airbnbu gotovo da nema ili naprosto - nema. Turističku ponudu ravnu najboljim advokatima ili investicijskim bankarima. Ne reklamiraju se. Za njih zna tko treba znati. I - ne da nisu preskupi, nego su cijene više nego fer, čak i u sezoni. Ima ih na Apartmaniji, ima ih na Njuškalu. Vrlo rijetko, recimo ako stalni gost iz nekog razloga ne može doći.