Jedan od najtežih prigovora na prvi Ekonomix o planinarskim domovima, to jest o potencijalu zarađivanja na turizmu u planinama, bio je da - želim biti mali dioničar. Zapravo, nakon čitanja svih objava na tu temu, kao i komentara ispod tekstova u medijima i postova na Facebooku, rekao bih da dijagnoza društva nije naročito optimistična, ali nije ni loš temelj za razvoj. Recimo da je pedeset posto komentatora zadovoljno zatečenim stanjem i čak romantizira razne oblike patnje i siromaštva, a druga polovica želi napredak, komfor, jednom riječju pravo na izbor.

Nekoliko sam puta citirao srednjoškolskog prijatelja koji se požalio da ni u školi ni na fakultetu nije naučio dvije najvažnije stvari, kako sačuvati brak i novac. A čovjek je diplomirao ekonomiju. Citiram ga opet jer - savjet ne tražim niti bih ga dao - smatram da sve dok barem 90 posto ljudi ne bude razumjelo koliki je značaj vlasništva, to jest suvlasništva, koliko investiranje može popraviti živote svih nas, u Hrvatskoj neće biti sreće. Nije baš kao da 90 posto ljudi ne zna čitati i pisati, ali nije ni daleko od toga.

Gledajući koliko ljudi veliča patnju i svaku varijantu siromaštva, previđajući čak da ni sa smještajem u planinama ni bilo čim drugim ne mora biti ili-ili, nego može biti i-i, dakle tko želi može i dalje dijeliti krevet s puhovima i miševima, ali bi bilo super da tko želi može platiti noćenje 500 eura, mrvu mi je žao koliko se ljudi odriče bolje budućnosti. I svoje i svoje djece.

Pa, ljudi, ako ste toliko kivni na rasprodaju Hrvatske, bla, bla, bla, zašto niste kupovali, ne kupujete ili nećete kupiti komadić neke kompanije, zemlje (zemlju odavno nitko ne proizvodi) ili, bude li moguće, postojećeg planinarskog doma, ili doma ili hotela koji će se tek graditi? Što je tako opojno u tobože moralno superiornoj poziciji pukog promatrača, gledanju kako "oni" prodaju i kupuju što već prodaju i kupuju, odbijanju sudjelovanja?

Savjet ne tražim niti bih ga dao, no smatraš li da je jeftino, kupi. Smatraš li da je cijena nečega histerično skupa, preskupa, prodaj to što si kupio. Kako ćeš znati je li jeftino ili skupo? Savjet ne tražim niti bih ga dao, ali - zamisli da "cijela Hrvatska" sat vremena tjedno, samo sat tjedno, uči, čita knjige o investiranju. A zamisli da na to obrazovanje investira - dva sata tjedno. Koji bi to pomak na bolje bio!