Hvarani kažu da ne pamte da im je toliko ljudi na otoku ostalo tako kratko. Kažu, prenoće tri ili četiri puta i odu. I nije da su došli gosti kakve prije nisu viđali. Tip kakav odavno poznaju, koji je ostajao najmanje deset dana, češće dva tjedna, dođe i pokupi se brzo kao nikad prije.

I sad, imamo dva tipa svjedočanstava, pizzu koja u pekarnici košta koliko je lani u konobi s tridesetogodišnjom tradicijom i hvalospjevima na TripAdvisoru koštala kila i pol prvoklasne ribe i - knjigu.

”Vezano za cijene na Jadranu, u Grčkoj imam besplatnu ležaljku i suncobran cijeli dan jer sam naručila kavu za dva do tri eura”, prvo je iskustvo s Facebooka. “Kupljena dva dana prije puta, avionska me karta iz Zagreba koštala 30 eura, a da sam kupila na vrijeme mogla sam platiti i 15. Smještaj im je jeftiniji nego kod nas”. Eto, na tu temu, platim li ležaljku 120 kuna na dan, na Hvaru nude koktel. Sve to je razlog zašto moj prijatelj ove godine ide u Egipat i Tursku.

Problem sugerira rješenje. Drugo svjedočanstvo: “Restoran je u Zadru, u Vruljici. Četvero nas je. Dođe konobar i pristojno objasni da je za dijete dovoljno pola porcije bolonjeza (mislim da je donio cijelu). Da se od porcije miješanog mesa može najesti dvoje ljudi. Bogami, zaradi manču i odnese titulu najkonobara ljeta. Jeli, pili, uštedjeli dva sata za skuhati ručak i platili ukupno 220 kuna, 55 kuna po glavi. Vratit ćemo se opet”.

Po preporuci eksperta za digitalni marketing, čitam knjigu Russela Brunsona “DotCom Secrets”. Jedna od ideja, teza u prvoj petini knjige, je da nema toliko kruha od osvajanja tržišta snižavanjem cijene, koliko ga ima od stvaranja proizvoda i usluge višestruko vrednijeg od cijene, i zato neodoljivog.

Veći problem vidim u pola milijuna ljudi koji su se iselili iz Hrvatske, nego u pizzi iz pekarnice po 400 kuna ili kavi po dva eura u Grčkoj uz koju dobiješ ležaljku i suncobran za cijeli dan naspram ležaljke bez suncobrana za 16 eura uz koju dobiješ koktel. Jedan od najboljih splitskih kafića ostao je bez barista. Na mjestu koje sam stvarno volio kava je gora nego na kolodvoru. A na druga dva od tri kava je i dalje vrhunska jer je kuhaju - vlasnici ili zaposlenici koji su zapravo negdje u rangu partnera. Tko će peći dovoljno dobro meso, jeftino kao u Grčkoj, a tko nuditi najskuplje na svijetu, a neodoljivo?