Što god statističari rekli, nikad u splitskom kvartu moje drage nije bilo više mjesta za parking. Ovo je naše šesto ljeto. U prethodnih pet - često drama - nekad bismo pola sata kružili kvartom oko Pomorskog muzeja, nadajući se da će se netko isparkirati, da će se nekim čudom stvoriti parkirno mjesto. Ne bi li ga bilo, i po nekoliko smo puta vozili i na parkiralište Tvrđave Gripe, u nadi da će tamo biti više sreće. Koji put bismo auto ostavili daleko od kuće. Ovoga ljeta nema problema.

OK, nije da na terasi omiljenog kafića - volimo specialty coffee - uvijek ima mjesta, ali nikad, baš nikad u šest ljeta nismo zatekli jedan jedini zauzeti stol. Iako su i susjedni i naš omiljeni kafić zbog novih propisa ostali bez nekoliko stolova u kali, zadržali su samo stolove na terasama, dakle mjesta je manje nego prošlih sezona, nikad nije bilo lakše naći stol. Da ovo ne bude prilog kuknjavi, radi ista konobarska ekipa od lani, kava je i dalje super, cijene fair. Prijatelju rekoh da bih u hladu kale u Dioklecijanovoj mogao satima sjediti i promatrati ljude, domaće i turiste, i građevine, škure. Platio bih to koliko koštaju dvije runde kave ili piva, a da mi cugu i ne daju. A uz te gušte još i kavu dobijem. I pivo.

Dođe kruzer, na Peristilu bude toliko turista da ni čačkalica više ne stane. Kakofonija pet stranih jezika odjednom. S druge strane, na što sam mislio rekavši da će ove sezone biti žrtava, do Omiša i dalje se i sredinom srpnja vozilo bez zastoja. Gotovo kao da je studeni, a ne srpanj. Plažama i kafićima dominira hrvatski. U redu, statistički uzorak nije reprezentativan, ali na mjestima o kojima će posjetitelji pričati unucima, i oko njih, više troše stranci, u kafićima na plažama na kojima mnogi turisti jedu konzerve znatno više troše - Hrvati.

Na nekim je plažama omjer hrvatskih i stranih registracija dva naprema jedan, na vrlo rijetkima jedan naprema jedan (s tim da u oba slučaja dominiraju splitske tablice), dok su na prilazima za moj ukus najljepšim plažama, nešto manje od sat vožnje od Splita, parkirani samo auti Splićana, Imoćana, Makarana i drugih lokalaca.

Rekao bih da je počelo jače raslojavanje među iznajmljivačima. Najuspješniji među njima su doslovce još lani bili iznajmljivači, a ove su hotelijeri. Kako i dalje raste pritisak da se iznajmljivače jače oporezuje - savjet ne tražim niti bih ga dao - sve ću više gledati dionice hotelijera.