Poduzetnički bunt - urlikanje, najmoćniji alat demokracije
3. DIO
“Da skratimo priču, evo vam ključ moje vile. Prodajte nekretninu i vratite mi što ostane nakon što podmirite moj dug”, rekao je službenici u banci Zdravko Gojanović 18. ožujka 2020.
Pokušala je nešto reći, gurnula je ključ prema njemu.
“Makni taj ključ od mene! Da se ne varamo, da si ne vrijeđamo inteligenciju da ćete vi meni nešto dati. Nema ti ćeš meni nešto odgoditi. Evo vama ključ.”
Napisao je mail bankaru.
Poštovani prijatelju, Zdravko Gojanović je. Nadam se da ste ti i tvoja obitelj u ova tužna i ružna vremena dobro. Ali moja i sve druge koje imaju velike kredite za poslove, za život, za svoje firme, nisu dobro i neće biti dobro.
Kako ste mogli (HUB) donijeti onakve skandalozne, bezobzirne i krajnje pohlepne odluke, koje ste nam prezentirali? Da bismo svi mi vaši dužnici trebali biti sretni i bezbrižni radi vaših pravičnih odluka, da nam nećete slati ovrhe i aktivirati ostale instrumente osiguranja u slučaju da nismo sposobni plaćati svoje obaveze za predstojeća tri mjeseca. I odgađate plaćanje glavnice na tri mjeseca, ali kamatu ne odgađate.
Pa gdje vi živite, u kojem filmu glumite, jeste li vi uopće svjesni šta se događa, a kakav se ekonomski i gospodarski slom tek očekuje, ili vi imate neke druge informacije, da će kad se ovo smiri sve odmah krenuti kako je i bilo i to s istim prihodima? E, pa neće, jer će to biti nemoguće.
Jeste li vi bankari uopće svjesni da je sustav stisnuo stop, a ne pauzu (ko na starom dobrom kazetofonu), i da je sve stalo, ili vi to u bankama vidite drukčijim očima? Jedino šta se još kreće je planet Zemlja, sve ostalo je stalo. Naši prihodi su stali i to za sto posto, i pitanje je kad će ponovno krenuti. U ovoj godini očekivati ikakve prihode u bilo kojoj branši osim u ljekarnama, marketima i benzinskim postajama, možete, naravno, vi Bankari. Za vas ništa nije stalo, vi nemate namjeru stati s potraživanjima dok gledate kako je cijeli sustav stao i kako propada europska i svjetska ekonomija.
Otkud mislite da ćemo, ako nam odgodite plaćanja za tri mjeseca, 1. srpnja već biti sposobni platiti sve četiri rate i kamatu i glavnicu? Kako? S kojim prihodima? Banke majke ovih naših banaka (ustvari svojih banaka, jer mi odavno nemamo ništa svoje) u svojim su zemljama zamrznule sve na godinu dana, ako treba i više, ali ovdje uz pomoć ove kao i svih prethodnih vlada ne zamrzavate. Vi odgađate. Malo nam je šta nas derete od kamata i raznoraznih naknada (dok iste banke majke u svojim zemljama nemaju kamate iznad dva posto, ovdje jedva dobiješ kamatu ispod četiri posto i sretan si ako nađeš takvu banku, a da ne spominjem vremena od prije deset godina i više, koje su tek onda kamate bile).
Banke u Hrvatskoj su u ovih proteklih dvadeset i više godina iznijele iz naše domovine milijarde eura profita. E dosta je više. Ili se socijalno osvijestite ili se spremite na puno goru reakciju vaših dužnika. Ja sam osobnoj bankarici već odnio ključ svoje kuće i stavio ga na stol. Nemam problema s time. Ni ja, a vjerujem ni mnogi drugi dužnici, jer nitko nakon ovoga neće imati odakle, i da hoće, plaćati svoje obaveze. Vi kao novčarska institucija prepuna našeg novca u prošlosti otetog bezobrazno visokim kamatama, sad morate, i vi, stisnuti stop. Na najmanje godinu dana. Jer ćete sami sebi pucati u nogu. Mi ćemo nestati kao gospodarski subjekti, a s nama ćete propasti i vi (bar se nadam da hoćete). Slobodno se naplatite od naših zaloga, nekretnina, pokretnina... samo ne znam kome ćete ih prodati kad se sve uruši i gdje ćete sa svim tim nekretninama.
Pišem ti ovo u mirnom tonu zato što se poznajemo, pomogao si mi prije šesnaest godina da dobijem prvi veći kredit i od onda sam vaš vjerni klijent. Ja sam vaše povjerenje opravdao. Narastao sam u poslu, podignuo sam u međuvremenu još kredita, solventan sam i svoje obaveze izvršavam u sat, a ne u dan. Kao firma imam bonitet 3A. Dosad, ali odsad je sve drukčije, brzo ću kao i svi završiti u smeću. Vi ćete biti odgovorni za to ako svoja potraživanja ne zamrznete i ne reprogramirate kredite.
Ovom porukom ti želim skrenuti pozornost na stvarne i realne probleme koji nas očekuju. Imaš već na Facebooku jako puno grupa poduzetnika i svi su ogorčeni mjerama Vlade i banaka. Ja sam vam mali problem, nekih 850 tisuća kuna. Imat ćete vi puno većih problema s većim firmama koje su ostale bez prihoda. Ubijte gospodarstvo, ubili ste i sebe.
Prijatelj mu je odgovorio da banka radi na olakšavanju klijentima izvanrednog stanja, ali da model treba kreirati i usuglasiti ga sa zakonodavcem i regulatorom. I da bi u tom trenutku bilo neozbiljno izlaziti s detaljima. Zahvalio je na razumijevanju i zaželio mu dobro.
Gojanović kaže da su nakon toga prvo njemu riješeni i privatni i poslovni kredit.
Supruga i Gojanović pratili su Kinu i Ameriku i razumjeli da samo čudo može spasiti sezonu. Odavno su bili spremni – izgubiti sve. Veleprodaju tekstila i tekstilnih proizvoda, vilu koju iznajmljuju i dućan u Primoštenu. Njih dvoje pune sve suvenirnice u Hrvatskoj. Zagreb, Split, Dubrovnik, Trogir, Slavonija, sve što vidiš u malim turističkim mjestima u Dalmaciji, sve te štandove mi punimo. U ožujku su se pomirili s gašenjem firme.
“Šok je bio prejak. Nismo razmišljali čime ćemo se u budućnosti baviti”, kaže Gojanović. “U ožujku smo svaki mršavi prihod koji ćemo eventualno ostvariti 2020. smatrali Božjim blagoslovom. I bio je, u tih nekoliko tjedana od 15. srpnja do 20. kolovoza, Božji blagoslov. Imali smo zalihe da možemo mirno živjeti do iduće poslovne ideje, nismo bili egzistencijalno ugroženi. Spokoj. Mir”.
A onda je gledao Otvoreno, Bujasov duel s Ribićem. Kaže da inače ne gleda, jer su mu dosadni gosti koji su zapravo istomišljenici. Nema debate. Ali, učlanio se u Glas poduzetnika, plus, Bujas protiv Ribića, neodoljivo. Odmah nakon emisije nazvao je nekoliko prijatelja i brzo dobio Bujasov broj telefona. Nazvao ga je i u polusatnom mu razgovoru skrenuo pozornost na sektor koji nije ušao u Vladine mjere, destination retail.
“Zdravko Gojanović, a malo kasnije i Stanko Kalauz, upozorili su me da sezonski obrtnici ne ulaze u Vladine mjere. Iskreno, nisam imao pojma tko je ta kategorija, oni su mi objasnili. Nazvao sam Mirana Pavića i predložio mu da napravimo članak o zaboravljenima”, kaže Bujas.
Gojanović je 18. travnja dao intervju Telegramu. Objašnjavao je situaciju. Problem su tematizirala i 24sata.
Po Gojanovićevom mišljenju, Bujas i Stamać nisu razumjeli koliki je destination retail pokretač hrvatskog gospodarstva, pogotovo malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, bitnih Udruzi Glas poduzetnika.
Zanemarimo na tren štandove, za primjer daje vlastiti dućan od sedamdeset kvadrata u Primoštenu. Pola radnje su majice s motivima hrvatskih gradova, crkava, Primoštena... U drugom su dijelu isključivo domaći autohtoni proizvodi. Dvoje mladih farmaceuta, njegovih Šibenčana, pokrenulo je Sapunoteku, eko proizvodnju svih vrsta sapuna, krema, losiona... na bazi masline i lavande. Pa Kim Natura, Aura, svi silni proizvođači jestivih suvenira, likera, meda, smokvenjaka, paprenjaka... Sve domaći proizvodi, Lika, Slavonija, Istra, Dalmacija, sve domaća sirovina.
Svi su sjajno poslovali. Proizvodnja milijardu OPG-ova toliko je narasla, da im fali sirovina. Za smokvenjake uvoze smokve iz Grčke, Hrvatska ne proizvodi dovoljno. Isto je i za limuncine, uvoze iz Španjolske. Zbog destination retaila se pokrenula proizvodnja, more novootvorenih malih firmi u suradnji s destination retailom prodaje svoje proizvode. U lockdownu ti su dućani na obali bili mrtvi. U Zagrebu i nakon lockdowna. Gojanović u Zagrebu ima devet pozicija, devet kupaca. Očajni su. Na moru se bar nešto odradilo. Zagreb neće odraditi ništa i pitanje je kad će uopće početi raditi. To je proizvod baš za stranca. Kad si uništio i zatvorio destination retail, uništio si i zatvorio sve njih. Širu sliku ljudi ne vide!
Bujasu i Stamać objašnjavao je da zakoni i propisi ljude iz destination retaila tretiraju kao trgovine, doslovce ili maltene kao da su Konzum, Lidl, Kaufland ili veliki šoping centri, a velika je razlika između takvih trgovina i destination retaila. Govorio im je da su sezonski obrtnici kao branša najdiskriminiraniji. Otvore, doslovce, kad prvi turisti dođu, i zatvore kad gosti odu, devedeset pet posto prihoda im je od stranaca. Prije sezone i u posezoni, u doba seminara, tu i tamo dođe netko domaći i nešto kupi. Podliježu stopi oporezivanja od dvadeset pet posto.
“Bujas i Oreščanin žive u Zagrebu, i to u virtualnom svijetu”, govori Gojanović. “Ne znaju oni teren. Obilazim ljude od dućana do dućana, od kuće do kuće, snalazim se s njima. Razgovaram s ljudima na terenu. Ogroman je to sektor, ti su ljudi sami svoji zaposlenici. Svaki je uspješan koliko se trudi. Rekao sam im da se treba boriti i za sezonce”.
Kod Gojanovića po deset, jedanaest godina rade iste žene. Rade sedam, a na plaći su devet mjeseci. Da bi tri mjeseca od države dobivale sedamdeset pet posto plaće. Tako prihode imaju cijele godine. Zarade više od žena u trgovačkim centrima.
“Dado Jelić iz Ministarstva rada je napisao da u mjere ulaze samo aktivni do 29. veljače. Ja sam svojim poslovanjem prerastao sezonsko rješenje. Imao sam ga na početku svog djelovanja, 1996., ali sam ga i poslovanjem i financijama i obujmom posla brzo prerastao. Na kraju sam zbog prodaje po gradovima, sezona se produžila zahvaljujući gradovima, radio i po osam, devet mjeseci. Dubrovnik deset. Gledam što je Jelić napisao, kažem u ovo neće upasti nitko! Ljudi imaju sezonska rješenja o obrtu, koja su fiksna, od 1. ili 15. travnja do 1. ili 15. listopada. Kako tko. Poludio sam. Pišem Jeliću na Facebooku, ovo je glupo, ovo je bez veze.”
Ujutro se javio Bujas.
“Šta si ga napa?”
“Kako ga nećeš napast!? Bezveze je napisano.”
Gojanović je poludio na Bujasa.
Bujas je počeo dizati glas.
Pa je Gojanović digao glas na Bujasa.
“Slušaj! Tko predstavlja mene? Tko predstavlja turizam, trgovinu? Nitko. Goni se ti i tvoj virtualni svijet! Vi nemate pojma šta se događa kod ljudi na zemlji!”
Kaže Gojanović, dobro su se porazgovarali, po šibenski, temperamentno, živo, ali su brzo i spustili tenziju.
Nakon razgovora Gojanović je napisao objavu na stranici Glasa poduzetnika.
Poštovani sezonski obrtnici, j.d.o.o. i svi vi ostali koji imate sezonska rješenja o obavljanju djelatnosti. U dogovoru s Bujasom, pišem da se konačno zna na čemu smo svi. Nakon prave šibenske rasprave, gdje smo se dobro istresli jedan na drugog, zaključili smo da znamo da ništa ne znamo, jer je ova odluka vrlo loše napisana i interpretirana, pogotovo s prijavom na HZZ do 29. veljače, kad se zna da se sezonskim obrtima te obaveze aktiviraju datumom početka obavljanja djelatnosti. Nazvali smo još jedanput gospodina Dadu Jelića u Ministarstvo za dodatna pojašnjenja i stvar je sljedeća, i to će biti tako i točka, da se više o tome ne raspravlja na grupi.
1) U mjere za travanj i svibanj ulaze sve sezonske djelatnosti koje imaju rješenja o početku rada od 1. travnja pa nadalje, 15. travnja, 1. svibnja, 15. svibnja... Čujte se sa svojim knjigovođama i neka vam pošalju zahtjev.
2) Ovo se odnosi sada na sve sezonske obrtnike i djelatnosti koji su od straha da im se ne aktiviraju davanja prema HZZO-u i MIO odgađali početak rada za 1. lipnja i dalje, sve do 15. srpnja, jer nisu mogli više čekati da Vlada nešto odluči nakon mjesec i pol dana. Za njih čekamo potvrdu gospodina Jelića, koji nas treba kontaktirati, tako da sve bude službeno, pa da se na kraju to napokon napiše službeno i čitko.
Za njih bi bio dovoljan dokaz da su u 2019. poslovali u travnju i svibnju, nevezano što su za ovu godinu pomakli rješenja o aktivaciji svojih obrta i ostalih djelatnosti za 1. lipnja i dalje, da također uđu u mjere za travanj i svibanj.
3) Ono šta je još ostalo su naši vjerni sezonski radnici. Za njih se još ništa ne zna i o njima treba povesti računa. I oni zaslužuju ući u mjere, jer je i njihovo pravo na rad i zaradu ugroženo. U mom obrtu imam radnica koje su kod mene sezonski zaposlene i po deset, jedanaest i petnaest godina i one sve zaslužuju mjere. To je sad sljedeća stvar za koju se moramo izboriti.
Nakon što je Jelić korigirao tekst, Bujas je navečer opet zvao Gojanovića.
“Slušaj, hoćeš biti koordinator za sezonske trgovine?”
“Naravno da hoću. Čekam to dvadeset pet godina. Imam iskustvo, sve znam, jedva čekam da se uhvatim posla.”
Gojanović ima tristotinjak kupaca i pitaj Boga koliko poslovnih partnera. Sve ih je pozvao da se učlane u Glas poduzetnika. Neki su ispričani jer su informatički nepismeni, stara škola koja nije na Facebooku. Živciralo ga je što se on, iako nije sezonac, i već jest u mjerama, bori za sezonce koji nisu u mjerama, da i oni dobiju pomoć države, stalno ga zapitkuju što je novoga?, hoćemo promijeniti datum?, trebam li ovo platiti?, a samo ih se sedam do deset posto učlanilo u Glas poduzetnika ili makar na Facebooku podržalo akciju. Pa ljudi, učlanite se u UGP, ne pitajte me svaku sitnicu.
Gojanović vodi veliki posao i nemilo plaća knjigovotkinju, jer vrijedi. Znajući da njegovi kupci nemaju pojma što trebaju raditi, veze nemaju, a posao nisu razvili do mjere da bi mogli platiti zvijer od knjigovođe, svoju je knjigovotkinju zamolio da besplatno savjetuje male sezonske obrtnike. Nasavjetovala ih se besplatno, spašavala ih od loših knjigovođa.
Njegov kupac dobije novac za svibanj, a knjigovotkinja ga isključi iz lipnja. Ugasi ženi obrt.
“Zašto si to napravila?”
“Rekla mi knjigovotkinja da se to ne isplati.”
“Pa, čekaj malo, ona je tebi izbila četiri tisuće kuna! Ti si, kao sezonsko rješenje obrta, automatizmom u punom trajanju sezonskog rješenja na mjerama! U punome! Ne trebate, kao mi, prijavljivati svaki mjesec i slati pad prometa. Ne trebate ništa, Maruša Stamać se izborila. Čim ste upali, upali ste, i više nikakvih problema nemate. Dobivat ćete naknadu! Pa što sam se za tebe borio?”
Svima je poslao obavijest da ih je ubacio u mjere. I 26. svibnja pozvao da se učlane u Glas poduzetnika.
Gojanović kaže da mu baš nitko od ljudi kojima je pomogao nije zahvalio. Ja pak koristim priliku da i javno zahvalim svom knjigovođi i njegovima zaposlenicima.
Urlikanje, najmoćniji alat demokracije možete kupiti u Školskoj knjizi, Ljevku, Hoću knjigu i Menartu; dio prihoda doniramo za Petrinju