Nekoliko noći Hrvoje Bujas nije mogao spavati. Triput na dan pio je po dva Normabela za smirenje. Njegov posao, Crno jaje – devedeset posto vezan uz uslužne djelatnosti, turizam, hotelijerstvo, ugostiteljstvo, frizeraje, kozmetički salone... – bio je ugrožen. Lockdown će sve zatvoriti.
Tog je dana promet bio nula kuna naspram, tih dana u godini, uobičajenih dvjesto, dvjesto pedeset, čak i tristo tisuća kuna. Ljudi ne da nisu kupovali, nego su tražili povrat novca za plaćeno prije mjesec dana, jer ponude nisu iskoristili. Crno jaje kupcima je vratilo više od milijun i pol kuna.
Katastrofa. Iznimno teška situacija za dvanaest zaposlenih. Svi u petnaest godina stvaranom snažnom teamu, ekipi koja drži brendove GoHome, Crno jaje i Osiguraj.me, strahovali su za posao.
“Vlada je izašla s prijedlogom mjera temeljenih na odgodama plaćanja poreza i doprinosa. Ministar financija Marić izjavio je da je javni sektor siguran, da su plaće osigurane. Mislio je dobronamjerno, ali meni je zazvonilo. Nekako me taklo”, govori Bujas. “Najavili su da će sudjelovati s manjim udjelom u plaćama, ali nisu definirali koliki bi udio trebao biti. Mjere su bile neadekvatne, 17. ožujka 2020. napisao sam post na Facebooku”.
Apel Vladi Republike Hrvatske i svim zastupnicima u Hrvatskom saboru!
Navedene Vladine mjere iznimno su loše, parcijalno će eventualno pripomoći samo kod moratorija na kredite, i to mahom velikim tvrtkama, dok zdrave male i srednje tvrtke polako, ali sigurno ulaze u tsunami propadanja.
Treba nam, gospodo, lijek, a vi nudite vitamine!
Ne trebaju nam odgode, već ukidanje i znatno smanjivanje svih poreza i nameta. Ne možete, gospodo, s jedne strane zatvarati poslovanje (recimo opravdano i u svrhu javnog zdravlja), a s druge očekivati da ćete odgodama išta postići.
Što doista treba odmah učiniti u segmentu malog i srednjeg poduzetništva u ugroženim sektorima – turizam, ugostiteljstvo, izvoz, uslužne djelatnosti i slično?
1) ukidanje obveze plaćanja poreza na dohodak + ukidanje plaćanja svih doprinosa na plaće – uz obvezu zadržavanja zaposlenika
2) ukidanje plaćanja svih parafiskalnih nameta i prireza na plaće
3) ukidanje plaćanja komunalnih naknada!
4) plaćanje PDV-a po naplati
5) znatno smanjenje cijena monopolista u vlasništvu države – HEP, Hrvatske vode...
6) ukidanje plaćanja svih nameta jedinicama lokalne samouprave
7) moratorij na sve kreditne linije
Startno tri mjeseca, uz opciju produljenja.
To su mjere, ovo što vi nudite je bacanje decilitra vode na požar od sto kvadratnih kilometara.
U Švicarskoj, na primjer, sljedeća četiri mjeseca osamdeset posto od zadnje plaće pokriva država – govorimo o liberalno-demokratskoj zemlji koja zna zaštititi svoje građane u svakom pogledu!
Pozdrav od poduzetnika.
P. S. I ne bojte se, mi ćemo se nekako dočekati na noge, prošli smo i krize i ratove, no sad smo svi skupa u “ratu” zadržavanja zaposlenosti i preživljavanja, a ako mislite pomoći, pomozite, no s adekvatnim mjerama, a ne sramnim odgodama!
Dražen Oreščanin (lijevo), Hrvoje Bujas (sredina) i Berislav Marszalek (desno) iz udruge Glas Poduzetnika
Dan poslije, 18. ožujka, ekspertica za odnose s javnošću i komunikacijska savjetnica Aleksandra Kolarić poslala mu je poruku na Messengeru. Možda su u životu popili kavu i dvaput se pozdravili na ulici. Nisu prijatelji, čak ni poznanici. Jedva poznanici s Facebooka.
No, pročitala je post u kojem je predložio adekvatne ili, hajde, adekvatnije mjere, kojima bi Vlada pomogla da svi zajedno, i privatni i javni sektor, prežive nadolazećih šest mjeseci.
“Pratila sam vlade Italije, Francuske, Njemačke, Austrije... Na početku krize odmah su krenule s mjerama pomoći, dok je naša Vlada prvih dana spavala. Osim Bujasa, čitala sam objave još nekih ljudi, ali bilo mi je jasno da ljutnja poduzetnika na Facebooku neće dati nikakve rezultate. Nazvala sam Bujasa i rekla mu da imam ideju i prijedlog”, govori Aleksandra Kolarić, od 2000. do 2002. glasnogovornica Vlade Ivice Račana, u dva mandata predsjednica Hrvatske udruge za odnose s javnošću, koja je do 2012., kad pokreće vlastitu konzultantsku agenciju Quadrans, u Deloitteu radila kao regionalna direktorica za korporativne komunikacije, marketing i razvoj poslovanja.
“Hrvoje, možete vi svi postati na Faceu, ništa se neće dogoditi. Da biste postigli cilj i pokrenuli Vladu, morate se okupiti u inicijativu i kao inicijativa izaći s konkretnim zahtjevima”, napisala mu je.
“Zašto baš ja? Jesam li ja za to?” pitao je Bujas.
“Baš ti si za to. Imaš petlje, direktan si u izričaju i duboko zainteresiran. Tko će ako nećeš ti?”
Bujasa je Marićeva izjava da je javni sektor siguran takla, a gledajući Vladinu konferenciju za novinare vlasnica paške konobe Didova kuća, Gordana Fabijanić, naprosto je pukla.
Mjesecima je pratila svjetske portale. Vrlo, vrlo rano je shvatila u kojem bi smjeru mogla krenuti situacija s koronom, i pripremala se na loše. Čula je ministra financija i odmah joj je bilo jasno što predložene mjere znače za poduzetnike. Mnogo malih firmi i obrta, u kojima rade obitelji ili zapošljavaju dvoje, troje, petero ljudi, propast će. Najteže su joj pali komentari da male tvrtke bolje da i ne postoje ne mogu li preživjeti dva mjeseca bez prihoda. Omalovažavanje, nerazumijevanje da su upravo ti mali kičma, temelj hrvatskog gospodarstva.
Prijetilo je da cjeloživotni trud njezine obitelji propadne. I ne samo njezine. U WhatsApp grupi Didove kuće sa svim zaposlenima potpuno je otvoreno napisala u kakvoj je tvrtka situaciji, koliko je novca na računu. Zajedno su dogovarali što i kako dalje.
Konoba radi šest mjeseci. Sezona. Tvrtka ljude zapošljava cijele godine. Moji ljudi! Što ću s njima? Tvrtka bez ljudi mogla bi izdržati do iduće sezone. Ali što je tvrtka bez ljudi? I što će biti s njima? To je bio njezin motiv za borbu.
Uzela je mobitel i nazvala Dražena Oreščanina. On je još u petak, 13. ožujka, raspustio gotovo stotinu pedeset zaposlenih u Poslovnoj inteligenciji, firmi za implementiranje analitičkih IT sustava koja osim u Hrvatskoj posluje, to jest ima tvrtke-kćeri, u Velikoj Britaniji, Austriji, Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Taj je vikend otišao na Pag. Malo se odmoriti i orezati masline. Kao svi dobro informirani, i Oreščanin je znao da će biti proglašen lockdown.
“Jesi vidio mjere? Ti znaš da većina malih i mikro poduzetnika u Hrvatskoj neće preživjeti?” uzbuđeno je Fabijanić pitala Oreščanina.
“Znam.”
Vidjeli su da će se, ne bude li pomaka, sve raspasti.
“Što ćemo? Moramo nešto poduzeti jer će u kratkom roku nastati potop. Mjere su neprihvatljive.”
“Idemo napisati prijedlog mjera. Kratkoročnih, gdje se na prvom mjestu traži otpis, a ne odgoda. I dugoročne mjere, za koje svi znamo koliko su nužne i hitne i s kojima kasnimo već godinama, ali bez njih nema naprijed.”
Fabijanić je pisala u Rijeci, Oreščanin u Zagrebu. Nakon pola sata čuli su se i usuglasili manifest. Za sat vremena složili su prijedlog što bi Vlada trebala učiniti.
Sljedeće je pitanje bilo što dalje. Fabijanić je zvala neke ljude, a Oreščanin svoje. Nije bilo baš previše sluha. S kim god je razgovarala, počevši od vlastitih ukućana, čula je jednu te istu rečenicu, ne možeš ništa, odustani. A onda joj je Oreščanin rekao da je Bujas, s istom pričom, tekstom sličnim njihovom, počeo dizati ljude na Facebooku. Zove ih da se pridruže grupi.
Bujas je shvatio, Aleksandra Kolarić je u pravu. Pisanje po Facebooku je – bezvezno pisanje po Facebooku. Sljedeći je dan odlučio pokrenuti inicijativu.
“Nikako naći ime inicijative”, požalio se Kolarić. “Glas poduzetnika mi nije nešto. Otpor mjerama? Možda je predestruktivan. Poduzetnici dižu glas?”
“Glas za spas? Glas za spas svih nas? Glas poduzetnika za sve nas?”
“Ovo zadnje, samo je predugo.”
“Onda Glas za sve nas. Ili Poduzetnički glas za sve nas.”
Zvao je pametne za koje je mislio da bi mogli doprinijeti nemajući ni sam ideju što bi točno tko od njih radio. Ljude koje je upoznao posljednjih petnaestak godina. Dražena Oreščanina, pa Brunu Samardžića, suosnivača tvrtke Altinet, koja se bavi razvojem softwarea za projektno planiranje i kolaboraciju; Acu Momčilovića, koji je nakon Leda četiri godine radio za L’Oreal, pa je dvije godine bio HR menadžer u Billi, tri godine CHRO u Rimac Automobilima, a od 2018. je konzultant, osnovao je firmu FutureHR. Pridružila se Kristina Ercegović, spisateljica i poslovna savjetnica, osnivačica prve hrvatske agencije specijalizirane za mystery shopping, Heraklee, koja od 2010. vodi vlastitu firmu, Zaokret, te umrežava i educira male poduzetnike; vlasnik i voditelj marketinške agencije Kofein Tomislav Krajačić; osnivačica i direktorica brenda za žene u biznisu Women in Adria, žena s ogromnim utjecajem na promociju i jačanje ženskog poduzetništva, Ivana Matić; osnivač i direktor firme Entrio.hr, najveće event ticketing agencije u regiji te osnivač i direktor SnapTapa, koji se bavi razvojem rješenja za aktivaciju posjetitelja na eventima, Berislav Marszalek; predsjednik Hrvatske mreže poslovnih anđela Davorin Štetner; Zoran Aralica s Ekonomskog instituta, Zagreb; suosnivač data science firme Oraclum Intelligence Systems Vuk Vuković, koji se proslavio uspješnim predviđanjem Brexita i Trumpove pobjede na izborima... Sve ih je Bujas pozvao da zajedno rasprave što bi mogli učiniti da im bude bolje.
Oreščanina je Bujasov je poziv zatekao doma. Njih su se dvojica dugo poznavali, zajedno su radili u Udruzi izvoznika softwarea (CISEx). Bujas je bio član prvog predsjedništva i šest mjeseci predsjednik, a Oreščanin član drugog predsjedništva i također na pola godine predsjednik.
Urlikanje, najmoćniji alat demokracije kupite u Školskoj knjizi, Knjižari Ljevak, Hoću knjigu, Menartu ili knjigara.com i zajedno s nama donirajte za Petrinju
Natavak feljtona za tjedan dana
