"Sve me je o biznisu naučio krumpir koji pržim"
Bilo koji posao iz Hrvatske može se internacionalizirati i bazirati svoje prihode na stranim tržištima kao Surf'n'Fries. Želimo pokušati razbiti tu iluziju da je naše tržište Hrvatska. Tržište je cijeli svijet, Hrvatska je poligon za testiranje, smatra Andrija Čolak, osnivač i direktor fast food lanca Surf'n'Fries, svojevrsni pionir franšiziranja na domaćem terenu. Čolak je stečena znanja na razvoju Surf'n'Fries, vjerojatno najpoznatije hrvatske franšize, odlučio iskoristiti za svoj novi biznis CFCG Consulting, odnosno Colak Franchise Consulting Group.
"Jednom na plaži, kad sam bio klinac, vidio sam čovjeka koji je došao s novom daskom na krovu Wranglera. Pitao sam surfera do sebe što ovaj radi? Odgovorio mi je da on ima svoju tvrtku i stalno surfa okolo. To je bilo to, ja hoću svoju tvrtku da mogu surfati i biti slobodan", objasnio je.
Rođeni Riječanin, Čolak nije pustio da ga nosi voda. Nakon srednje trgovačke škole upisao je Pomorski fakultet u Rijeci. I ubrzo shvatio da mu je to uzaludno trošenje vremena. Počeo je raditi na lokalnoj televiziji, ali tamo gotovo godinu dana nije dobio plaću. Mlad, ali ambiciozan, nakon što se opekao na TV-u, odlučio je promijeniti branšu i počeo raditi kao agent za nekretnine. Promjena smjera pokazala se pravom odlukom - odlično se, kaže, snašao u tom poslu, koji smatra idealnim za brušenje prodajnih vještina.
Krajem 2001. upisuje u Kanadi studij Marketing Managementa i paralelno s tim otvara tvrtku kojom, na neki način, nastavlja započeto - izdaje oglasnik za nekretnine.
"Sve case studyje koje sam radio u okviru fakultetskih zadataka radio sam na temelju tvrtke koju sam otvorio u Hrvatskoj", kaže.
Kao najdraži predmet izdvaja Marketing Strategy.
"Na predavanjima mi se doslovce znalo zavrtjeti u glavi. Nastava je bila vrlo konkretna i izazovna, za mnoge probleme nije bilo samo jednog pravog odgovora", objašnjava.
Njegova tvrtka u Hrvatskoj u međuvremenu je narasla na desetak zaposlenih i pokrenula izdavanje magazina Croatia Real Estate, luksuzne tiskovine na 136 stranica u boji.
"Nikad nisam volio autoritete, a uvijek sam, s druge strane, volio stvarati nešto što ima realno uporište. Također, volio sam živjeti na način da doživim što više toga. Samim time, kad je stigla ponuda strane kompanije za kupnju tvrtke Croatia Real Estate, došao je trenutak za nove izazove." Upravo je novac od prodaje poslužio kao temeljni kapital za pokretanje Surf'n'Friesa.
"Nismo znali u što uložiti, ideja se rodila po putu. Konkretno, moj partner Denis Polić predložio je da napravimo brend koji prodaje pomfrit. S obzirom na to da volim fast food, ta ideja mi se jako svidjela. Opet, htjeli smo da bude vezano uz surfanje pa smo odlučili - hajdemo otvoriti lanac pomfrit barova na surf spotovima. Tako ćemo onda putovati zbog posla, a usput ćemo surfati!"
Na “sigurnije” investicije, gradnje apartmana ili slično, nije ni pomišljao.
"Ziheraške strategije mladom čovjeku su vrlo dosadne te apsolutno mislim da mladi čovjek treba riskirati i griješiti kako bi naučio kako stvari funkcioniraju, ali i formirao vlastiti karakter. Takav odabir je kriv jer je to život pod staklenim zvonom. Čovjek ništa ne nauči i ima lažni osjećaj sigurnosti. Jesam li imao podršku? Pa kad kažete da ćete prodavati pomfrit, puno ljudi pomisli da ste poludjeli. To me najčešće dodatno motivira, čak ponekad namjerno provociram kad mi netko kaže: 'To ti nema šanse' ili 'Neće ti to uspjeti'. Obitelj mi je uvijek davala slobodu i nisu me ni u čemu sprečavali. To mi je puno bitnije od neke klasične podrške", objasnio je.
Branding Surf'n'Friesa osmislila je njegova supruga Anja Zambelli koja je, kaže Čolak, odradila vrhunski posao.
"Danas je SnF bilo gdje u svijetu top, dobivamo puno pohvala. Bilo je i objava u specijaliziranim publikacijama na globalnoj razini gdje se SnF ambalaža spominje kao najbolje i najkreativnije 'on the go' rješenje. Proizvod je bio relativno jednostavan. Meni sastojao od pomfrita, 12 umaka i pića, to je bilo to. Na početku smo imali suradnju s Andrejom Barbierijem, koji je osmislio prve umake, kasnije smo surađivali s Matom Jankovićem, a prvi koncept interijera osmislio je Igor Rukavina. Birali smo najbolje što si možemo priuštiti, a dali smo im slobodu i vrijeme da smisle najbolje što mogu."
"Prvi SnF otvoren je početkom 2009. godine. U prvoj godini dnevno smo u projektu imali 1000 transakcija, i to iz prostora od 27 m2, što je bilo nešto neviđeno za ovaj dio svijeta. Iste te godine na ljeto su nam došli ljudi i pitali: 'Ja bih ovo otvorio u svojem gradu, kako se možemo dogovoriti?'. Tako se rodila ideja za franšiziranjem jer je to bio jedini logični odgovor. Do sada nismo prodali ni jednu franšizu, svi su je došli kupiti kod nas", kaže Čolak.
"Za održavanje kvalitetnog franšiznog biznisa važno je održavanje i imidža, pa se nužno nameće pitanje kako kontrolirati ljude koje uzmu franšizu. Najbitnija je preventiva, jako je bitno kojeg franšizera biraš, nama je puno vremena trebalo da to shvatimo."
"Naime, ako izaberete lošeg, bez obzira koliko ga kontrolirali, uvijek će raditi pogrešno. Ako odaberete pravog, sasvim je nebitna kontrola jer će sve raditi dobro. Inače postoje i naši posjeti, mistery shopping, a danas puno toga izađe i na društvenim medijima."
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Kad smo u ljeto 2009. odlučili pokrenuti franšizu, nismo puno znali o tom poslovnome modelu. Sjećam se da sam odmah otišao na Amazon i naručio knjigu 'How to Franchise'. Kasnije smo jednostavno ušli u taj svijet pa smo počeli raditi s konzultantima, putovati po franšiznim sajmovima... Malo po malo, uz puno grešaka po putu, naše znanje je raslo najviše kroz praktično poslovanje. Surf'n'Fries je vrlo stabilan već godinama i konstantno raste. Cijeli lanac zapošljava više od 200 ljudi i lanac ukupno ima prihode veće od tri milijuna eura. U deset godina kompanija je preživjela ozbiljnu krizu. Prvi naš internacionalni izlet bio je 2012. godine, otvaranje dućana u Turskoj. Nažalost, ne kao franšiza nego joint venture. To je bila velika greška. Izgubili smo jako puno novca, sve se poklopilo s recesijom, bili smo na koljenima. Restart je značio da smo morali napraviti 10 koraka unatrag, a u firmi smo ostali samo Denis i ja. Reorganizacija je značila outsourcanje umjesto zapošljavanja, fokusiranje na internacionalno franšiziranje, bolja standardizacija, opreznije donošenje odluka. Vodio sam se knjigama o biznisu, iako je bilo trenutaka kad sam i knjige želio doslovno zapaliti, jer što god sam pokušao, nije išlo. Koliko god sam išao po pravilima iz knjiga, nije pomagalo, jednostavno nije bilo logike."
Međutim, upornost i strpljenje bili su ključni za stabilizaciju i ponovni rast, ističe:
"Mislim da imam super usklađen obiteljski i poslovni život. Poslovno sam fokusiran na produktivnost, ne na uzaludno trošenje vremena na sastančenja i slično, pa mi to ostavlja dovoljno prostora za obitelj i privatni život. Stignem surfati, ali surfam puno manje nego prije... Nekad sam znao sakupiti i preko 100 dana surfanja godišnje, a danas je to kud i kamo manje, ali sam se i vratio svom starom sportu, uz koji sam odrastao, jedrenju, i počeo sam odlaziti u planine vikendom. Čak sam opet počeo i svirati, vrlo rijetko, ali tu i tamo odradim neku probu."
O svojem najnovijem projektu, Colak Franchise Consulting Group, Čolak kaže da je misao vodilja bila pomoći poduzetnicima s internacionalnim ambicijama u izbjegavanju zamki u koje su oni upadali.
"CFCG je nastao nakon 10 godina iskustva rada sa SnF-om. Mi smo sami morali krčiti put na ovim prostorima po pitanju franšiziranja, a pogotovo međunarodnog franšiziranja. Zbog toga smo radili nevjerojatno puno grešaka. Danas želimo pomoći drugima koji žele ući u franšizni svijet kroz savjetovanje, kako bi izbjegli pogreške koje smo mi radili. Tu se radi od samog postavljanja franšiznog poslovnog modela, primjerice kako odrediti tantijeme, dinamiku rasta, pa onda preko standardizacije poslovanja, knjiga standarda vizualnog identiteta, arhitekture poslovanja pa sve do priručnika za operativu posla. Naravno, važan dio savjetovanja je kako napraviti dobar i ispravan franšizni ugovor, kako zaštititi intelektualno vlasništvo i tako dalje. Također, imamo vrlo dobre međunarodne kontakte s kvalitetnim franšiznim brokerima koji zaista uspiju prodati brend na raznim tržištima kvalitetnim primateljima franšize. Sve su to ključni elementi franšiziranja koje jako dobro poznajemo i možemo prenijeti na druge. Franšiziranje je inače vrlo snažna industrija u svijetu, u SAD-u npr. je čak 7,5 milijuna poslova u franšiznoj industriji, nevjerojatnih 2,5 posto GDP-a cijelog SAD-a je generiran franšiznom industrijom. Na osobnom primjeru mogu reći da je franšiza odličan model za širenje poslovanja, pogotovo internacionalno, što je inače teško ili nemoguće za domaće tvrtke jer domaće tvrtke najčešće nemaju kapitala za širenje. S franšiznim sustavom primatelji franšize su oni koji investiraju u širenje i tako nastaje rast. Poslovni model nove firme posložili su kao grupaciju od nas 7-8, svi smo bili uključeni u građenje franšiznog posla Surf'n'Friesa. Svatko u svom polju ima praktično znanje rada s franšizama. Primjerice, naš pravnik zna što treba sadržavati franšizni ugovor, kako ispravno zaštititi trademark bilo gdje u svijetu, ili nas arhitekata koji znaju kako treba izgledati franšizna knjiga arhitektonskih standarda. Poslovni model je vrlo uobičajen jer je to klasično savjetovanje. Ono što tražimo su poslovni koncepti koji su dokazani na tržištu, koji su profitabilni, mogu se replicirati te žele i drugima pomoći da budu uspješni. Franšiza mora biti win-win sustav za davatelja i primatelja franšize. Vrlo je vjerojatno da ćemo morati puno više odbiti nego prihvatiti poslova. Ja ću osobno jako dobro paziti da svatko tko izađe iz CFCG-a bude franšizno uspješan, što znači da moram paziti koga puštam unutra. Već smo počeli raditi s prvim klijentom, i to odmah međunarodnim, jer se radi o brendu iz Slovenije. Upita imamo od preko nekoliko tvrtki, što je odlično jer ljudi razmišljaju o franšizi kao poslovnome modelu. U konačnici, da je nama netko prije 10 godina došao i ponudio ono CFCG nudi, život bi bio kudikamo jednostavniji te rast puno veći i brži."
Na pitanje kako navigira kroz birokraciju Čolak kaže da on osobno ne vjeruje u “cutting corners”, taj balkanski element muljanja. Jednostavno prihvatim sve što birokracija baci na nas. Naravno da smatram da su propisi prekomplicirani, a birokracija prespora. Kad bi došlo do liberalizacije i kad bi istovremeno ojačalo pravosuđe, mislim da bi svima bilo kudikamo bolje.