Slučaj Magma

Goranko Fižulić bio je obrtnik i prije rata. Nije sudjelovao u privatizaciji nego je razvijao svoju Magmu, koja je bila prva privatna kompanija koja je u Hrvatsku privukla inozemni fond 1997. godine. Krah 2008. dočekao je s 2000 zaposlenih i gotovo milijardu kuna obiteljske vrijednosti na burzi. I onda je nastupila kriza, a u krizi, poznato je, prvo nastrada tržište igračaka i sporta. Upravo ono čime se bavila Magma.

Na krizu su se nadovezali i iznimno nepovoljni ugovori sa shopping centrima, koji su se tih godina otvarali u Hrvatskoj, a iz kojih nije mogao izići zbog čvrstih klauzula, kao i zaustavljanje kreditiranja. "Bankarski odbori trajali su toliko koliko im treba da popiju kavu i kažu 'ne'", ispričao je Fižulić. Utjecala je i zabrana rada nedjeljom, a Magmi je nedjelja bila drugi dan po prometu. Za spašavanje im je trebalo 50 milijuna, koje nije uspio pronaći, vjerovnici se nisu mogli međusobno dogovoriti, banke su krenule u naplatu i krah je bio neizbježan.

Izgubio je i luksuznu vilu od 1200 četvornih metara u elitnom dijelu Zagreba, koja je prodana za tri milijuna eura, a utvrđene tražbine u predstečajnoj nagodbi premašivale su pola milijarde kuna. Došla je i bolest, pokušao se vratiti biznisu preko 3D printera, ali nije uspio.

Slučaj Jambo

Htio sam biti Vuk s Wall Streeta, objasnio je svojedobno svoju poslovnu filozofiju Stipe Gabrić Jambo. Uz već poznati Razvitak i tvrtku Jambo, koje su se bavile prehrambenim proizvodima duplajući svoje profite u poslovanju s Hrvatskom vojskom, poduzetni Jambo odlučio je širiti svoj biznis i na tada iznimno unosan posao s nekretninama.

Kupio je preko tvrtke Sanabilis i kredita Raiffeisen banke, od 106 milijuna kuna uz kamatu od 8,5 posto godišnje, 13 hektara dubrovačke Nuncijate, zaravan iznad luke Gruž, "najljepšu lokaciju na svijetu", kako je sam rekao. U posao je založio i obiteljsku kuću u Metkoviću. Od 2007. do 2010. u Hrvatskoj je sagrađeno gotovo 100.000 stanova, a prodano oko 15.000. Jambo je, tvrdi, imao ponudu jednog fonda i mogao je zaraditi 50 milijuna eura, ali nije htio prodati zemljište.

Doneseni GUP tek mu je dijelom odgovarao, jer je obuhvaćao tek pola parcele. Nije dugo trebalo čekati da počnu ovrhe. Nije on bio jedini. Banke su, otkrio je bivši ministar financija Boris Lalovac, imale 90 milijardi kuna nenaplativih potraživanja vezanih za nekretninski biznis. Od prvih sto dužnika tek je pokoja tvrtka imala zaposlene. Četvrta po dugu bila je Jambina, registrirana na kuma za 20.000 kuna, sa 192,6 milijuna kuna duga. Vuk s Wall Streeta i dalje je aktivan, i poduzetnički i politički.

Slučaj ST Invest

ST Invest bio je prvi investicijski fond koji nije bio u vlasništvu banaka. Osnovao ga je tenisač Tomislav Tukić koristeći ulagačka iskustva koja je stekao dok je investirao nagrade s turnira. Krenuo je s prijateljima, računovodstvo mu je radila sestra Zrinka, inače supruga novinara i književnika Ante Tomića, a u međuvremenu mu se pridružio i poznati poduzetnik Juroslav Buljubašić. Na vrhuncu je upravljao s 200 milijuna kuna.

Kraj 2009. dočekao je sa samo 47 milijuna kuna. Kriza je odvukla strane ulagače i burze su bilježile nezapamćene minuse. Da preživi, trebalo mu je sto milijuna kuna. Nije ih uspio naći i Hanfa je naredila likvidaciju. Zaposlio se kao direktor vinarske tvrtke Plančić pa potom postao konzultant za restrukturiranje brzorastućih splitskih tvrtki.