Početkom listopada u sklopu 60. Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti predstavljena je intervencija ‘Aaaaaaaaaaaaaa!!!’, monumentalna site-specific instalacija umjetnice Nore Turato koja je u cijelosti obavila Meštrovićev paviljon, trenutačno zatvoren zbog obnove. Riječ je o radu koji predstavlja završnicu umjetničine međunarodne serije ‘pool7’, koja je započela prije godinu dana u Beču, a zatim se nastavila u Amsterdamu i Londonu te koju je sama Nora Turato opisala kao pokušaj da umjetnost izvuče iz linearne logike svijeta koji razmišlja pravocrtno.

“U idealnim uvjetima, umjetnički rad predstavlja se svijetu i on – radi, započinje određeni proces. Umjetnost je tu da nas potakne na razmišljanja i refleksije, otvori prostor za diskusije i služi kao zrcalo – umjetniku i društvu. Zanimljivo umjetničko djelo ima mnogo značenja i sve ovisi o osobi koja ga promatra i u kojem kontekstu”, rekla je Nora Turato na predstavljanju svojeg rada.

Nora Turato rođena je 1991. Godine u Zagrebu, odrasla je u Rijeci, a danas živi i radi u Amsterdamu. U svojim radovima usredotočena je na istraživanje nestabilnosti jezika i njegove performativne prirode te iz niza članaka, razgovora, titlova i reklamnih slogova s kojima se svakodnevno susrećemo gradi vizualno-jezične kompozicije kroz video radove, instalacije, knjige, murale i spoken word performanse. Njezin vizualni jezik obilježen je hrabrom tipografijom i vlastitim izražajnim rukopisom koji se proteže preko površina kao što su bilješke s proba ili iz umjetničke bilježnice. Samostalno je izlagala u vodećim svjetskim kulturnim institucijama, uključujući ICA u Londonu, Stedelijk Museum u Amsterdamu, Kunsthalle Wien u Beču, Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku, Centre Pompidou u Parizu, Međunarodni grafički centar u Ljubljani te brojne druge. Site-specific intervencija ‘Aaaaaaaaaaaaaa!!!’ predstavlja njezinu prvu samostalnu izložbu u rodnom gradu.

O ovoj smo instalaciji razgovarali i s Ivanom Andabakom Vujičić, ravnateljicom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, organizatoricom Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti te producenticom Turatine instalacije.

“Instalacija ‘Aaaaaaaaaaaaaa!!!’ jest audio-vizualna instalacija koja je napravljena specifično za Meštrovićev paviljon i koja će se moći vidjeti samo sada, ova četiri mjeseca u Zagrebu, nakon čega je neponovljiva. Sirovi vokalni izraz u perfekcionističkom vizualnom izričaju univerzalan je i iskonski te priziva početke jezika, ali i refleksnu ljudsku reakciju. Na razgovoru u Zagrebu, umjetnica je opisala ovo stanje kao trenutak kada se sva težina postojanja nakupi, onaj moment neposredno prije odustajanja, u kojem ne znamo još hoćemo li odustati ili nastaviti dalje, kada situacija djeluje bezizlazna, a motivacija postaje upitna. Međutim, ona razumije da nema kontrolu nad radom ni njegovim značenjem te dopušta, pa čak i priželjkuje da rad, nakon predstavljanja svijetu, započinje određeni proces, kao i da ima mnogo interpretacija, sve ovisne o poziciji osobe koja ga doživljava unutar svog osobnog konteksta, ali i lokacije rada koja je snažno nabijena značenjima – od burne povijesti same zgrade Meštrovićeva paviljona, preko Trga žrtava fašizma na kojem se nalazi, do grafita i ulica koji je okružuju”, rekla nam je Ivana Andabaka Vujičić.

Instalaciju prati i audio snimka koja se može čuti jednom dnevno, točno u podne, kao pandan Gričkom topu. Kako nam je objasnila Ivana Andabaka Vujičić, Turato je ovom komponentom u svoj zagrebački rad željela uključiti segment performansa, ali također ponuditi osobni poticaj za doživljaj rada. Zvuk se aktivira periodički i nalikuje ritualu te na taj način glas čini prisutnim u prostoru, a čitavom radu daje život unatoč njegovoj statičnosti.

Na pitanje zašto se Hrvatsko društvo likovnih umjetnika odlučilo specifično za ovu site-specific intervenciju, Ivana Andabaka Vujičić odgovorila nam je kako je Nora Turato do sada imala samo manje nastupe u Zagrebu te kako joj se činilo važnim ispraviti taj problem i pokazati kako nije nemoguće u Zagrebu postaviti jedan ovakav rad. Sama Nora Turato u svojem se intervjuu za Večernji list osvrnula na vlastitu povezanost s hrvatskom umjetničkom scenom, na koju je, kako tvrdi, najviše utjecala činjenica da je odmah nakon srednje škole otišla u Nizozemsku.

“Odmah nakon srednje škole otišla sam u Nizozemsku i nisam imala priliku povezati se s lokalnom scenom. Povezivanje sa scenom obično se događa kroz akademiju i studij, kad ideš na ista otvorenja, u iste kafiće i klubove. Sve ono što propuštaš ako nisi fizički prisutan. Imam osobe s kojima redovito razgovaram, koje su dio domaće scene, ali, nažalost, ne mogu reći da se osjećam jako povezanom s lokalnom scenom, no zato ovaj dolazak u Zagreb vidim kao sjajnu priliku da i to promijenim”, rekla je Nora Turato za Večernji list.

U razgovoru s Ivanom Andabakom Vujičić osvrnuli smo se i na odabir lokacije za ovako monumentalnu instalaciju. Meštrovićev paviljon zatvoren je zbog obnove, a u čitavom gradu još uvijek traje obnova građevina stradalih u potresu. Na pitanje zašto su kao lokaciju za ovu site-specific intervenciju izabrali upravo Meštrovićev paviljon, Ivana Andabaka Vujičić nam kaže:

“Zbog specifičnog i neponovljivog trenutka u povijesti u kojoj se nalazimo. Zagreb je, zbog protupotresne obnove, pretvoren u veliko gradilište, a ove godine svoja vrata zbog radova zatvorio je i Meštrovićev paviljon. Svjedočimo brojnim, dosta neurednim građevinskim skelama te zaštitnim platnima koja su poderana, prljava ili ispisana logotipima građevinskih tvrtki ili reklamama. Sve to vizualno zagađuju naš životni okoliš, a čini mi se da je društvo toliko normaliziralo ovo stanje da to više ni ne uočava kao problem. Tek kada odete u neke sređenije gradove, na primjer susjednu Ljubljanu, možete shvatiti u kakvom zagađenju živimo. Razmišljajući o jubilarnom izdanju izložbe koja se realizira bez galerijskog prostora, aktualizirali smo istaknutu sekciju Zagrebačkog salona Prijedlog, koju je 1971. godine pokrenula povjesničarka umjetnosti Željka Čorak s ciljem poticanja intenzivnije participacije umjetnika različitih disciplina u oblikovanju zajedničke okoline prijelazom umjetnosti iz definiranog galerijskog prostora u urbanu stvarnost. U tom duhu iznijeli smo “prijedlog” da na zaštitnoj građevinskoj ovojnici oko Meštrovićeva paviljona, umjesto reklama ili nereda, bude postavljena umjetnost – hrabra, glasna i otvorena za interpretaciju. “

Ovaj rad naše međunarodno priznate umjetnice svakako je privukao veliku pozornost hrvatske javnosti. I premda je sama Nora Turato više puta naglasila kako je njezin rad otvoren interpretaciji, Ivana Andabaka Vujičić nam je, u ime Hrvatskog društva likovnih umjetnika, objasnila kako je njihova osnovna želja bila podsjetiti na inicijalnu funkciju Meštrovićeva paviljona te biti relevantnim sudionikom umjetničkih zbivanja u Zagrebu.

“Ovom intervencijom htjeli smo naglasiti da je Meštrovićev paviljon, unatoč tome što je od svoje izgradnje imao različite namjene pa je godinu dana bio džamija, a potom par desetljeća Muzej narodne revolucije, inicijalno izgrađen kao Dom likovne umjetnosti i da će i nakon obnove ostati prostor posvećen isključivo suvremenoj vizualnoj umjetnosti. Želja nam je bila biti relevantan sudionik suvremenih umjetničkih zbivanja u Zagrebu i Hrvatskoj, unatoč tome što je Paviljon zatvoren zbog obnove”, rekla nam je Ivana Andabaka Vujičić i time zaključila naš razgovor.