U Galeriji Spirit of Art kraj Dolca otvorena je prošlog tjedna izložba Tomislava Buntaka na kojoj je taj renomirani postmoderni figurativni slikar i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti izložio devet drvenih ploča velikih dimenzija na kojima je u tehnici akrilika oslikao prizore iz života sv. Antuna Padovanskog Slike su napravljene po narudžbi, kaže, za novu župnu crkvu sv. Antuna Padovanskog u Sijekovcu kraj Bosanskog Broda u Bosanskoj Posavini, a tamošnje otvorenje održat će se 13. lipnja, na Blagdan sv. Antuna.

Express: Vjerski motivi nisu novost u vašem opusu, također ovo nije vaš prvi rad za neku crkvu - već ste naslikali Križni put i oslikavali apside. Što vas je sad potaknulo da naslikate najvažnije prizore iz života Ante Padovanskog?

Razlog je vrlo jednostavan: te slike su oltarni poliptih napravljen za crkvu koja se dovršava u Sijekovcu u Bosanskoj Posavini, dakle nekih četiri, pet kilometara od Slavonskog Broda i isto toliko od Bosanskog Broda. Sve je išlo dosta klasično. Kao što su slikari i prije dobivali narudžbe, tako sam i ja dobio narudžbu te sam zatim u realizaciji pokušao spojiti ono što je važno i naručitelju i meni kao autoru u mom umjetničkom izrazu. Prvi dio prikazuje Isusa kao dobrog pastira, dok druga cjelina prikazuje najpoznatije segmente iz života sv. Antuna Padovanskog, kao i čuda koja je činio. Zapravo, taj poliptih je svojevrsni srednjovjekovni strip. Životopisi svetaca ili kristološki ciklusi, ne samo od srednjeg vijeka, nego i od zrelog bizantskog doba, prikazivali su se i u staropravoslavnim i u pravoslavnim crkvama, u određenim scenama. Ako pažljivije pogledate te scene, primjerice, one najrazvikanije, kao što su Giottovi ciklusi u Padovi i Assisiju, vidjet ćete da zaista podsjećaju na strip. Iz tog načina razmišljanja sigurno se razvio i današnji strip.

Express: S obzirom na to da u vašem opusu nalazimo radove s vjerskim i religioznim motivima, možete li nam reći koja je njihova ideja i što njima poručujete?

Za vjernika, a ja sam vjernik, uvijek je važno promovirati temeljne vrijednosti kršćanstva, a to su humanost, dobrota, pošten i vrijedan rad, poštovanje talenta i najvećih dosega koje možemo postići u umjetničkom stvaralaštvu u kulturi, kao i u svim drugim poslovima. Dakle, tim radovima poručuju se osnovne vrijednosti kršćanskog nauka, koje su temelj socijalne i humanističke kulture i politike današnje Europe. Kršćanstvo je temelj za Europu kakvu danas poznajemo. Osim određenih negativnih kolonijalnih aspekata, Europa je tu ideju socijalne pravde i jednakosti dosta dobro proširila po čitavom svijetu. Jedan od oblika sigurno je i sindikalno udruživanje, koje kreće od kršćanskog nauka. Kršćanstvo je još vjera koja zahvaća više od milijardu ljudi na svijetu. U Hrvatskoj imamo od 80 do 90 posto deklariranih vjernika, a među njima sigurno ćemo pronaći oko 30 posto ljudi koji su ozbiljno vezani za ideju kršćanstva. Taj broj i u Europi iznosi od 20 do 30 posto vjernika. Ako podijelite 450 milijuna stanovnika Europske unije s tri dobit ćete od 120 do 150 milijuna ljudi vezanih za ideju kršćanstva. U svim školama i na fakultetima uči se o kršćanskoj tradiciji i kako je ona oblikovala kulturu i umjetnost tako da je kršćanstvo sastavni dio identiteta ovoga područja.

Express: U vašem opusu ističu se i djela s erotskom tematikom. Kako Crkva gleda na erotske motive u umjetnosti? Kosi li se to s njezinom doktrinom?

Ovisi o tome kako definirate erotske motive. To je stvar gledišta. Neki će reći da su slike s erotskim motivima previše slobodne, a drugima će to biti u redu. Komunisti u Kambodži ubijali su ljude s naočalama zato što su ih definirali kao intelektualce, a intelektualci su predstavljali opasnost. Mislim da je u mojim crtežima i slikama sadržana ona doza normalne erotike bez koje nema nastavka života. Adam i Eva bili su goli u raju, djeca ne nastaju tako da odjeveni ljudi sjede jedni pored drugih, seksualna i spolna želja je sastavni dio života pa je tako prisutna i u nauku Crkve i nitko se tome ne protivi niti to smatra nevažnim. Ako se prizori iz tog dijela života prikažu na komunikativan način, ne vidim razlog da itko ima išta protiv. Ali ako nekome smetaju gole guzice i ženske grudi ili genitalije u prirodnom okruženju, onda taj ima neke osobne frustracije. No danas dio ljudi koji nisu vjernici ne žele staviti golo ljudsko tijelo na zidove svojih kuća jer to smatraju uvredljivim, a istodobno se priključuju na niz pornostranica na webu. I smatraju da je to u redu. Kod nas je prisutan umjetni puritanizam.

Express: Nakon seksualne revolucije i raznih drugih pokreta za ljudska i ženska prava te prava Afroamerikanaca u sedamdesetima, danas u 21. stoljeću svjedočimo svojevrsnim ekstremnim pokretima, od Hoda za život pa do ‘klečavaca’ na Trgu bana Jelačića, koji se pozivaju na kršćanske vrijednosti, a zapravo promoviraju konzervativan, rigidan svjetonazor. Kako to komentirate?

Nemam ništa protiv Hoda za život. Mislim da Hod za život, kao i neki drugi slični pokreti, nisu toliko rigidni jer imaju niz vrlo realnih momenata koji se vežu za svakodnevni život. Istodobno, razne izrazito liberalne skupine, kao primjerice woke pokret, jako su rigidne u mnogim svojim stavovima. Možemo govoriti i o Googleu i Instagramu, gdje je nepristojno vidjeti ženske bradavice. Uvijek imamo ljude koji nisu sami sa sobom razriješili neke stvari, pa imaju problem, međutim, kao uvijek i u svemu, sve je pitanje dobre volje, dobrog ukusa, dobre mjere i poštovanja Drugoga. Mi se ne moramo slagati s Prideom, ali unatoč tome trebali bismo ih pustiti da odšetaju tih sat i pol i kroz tu šetnju izraze svoje mišljenje. Osim toga, u Hrvatskoj su ti prosvjedi zakonski regulirani, a hrvatski zakoni nisu rigidni, kao ni u Europskoj uniji. Još je smješnije kad pogledamo inauguraciju američkog predsjednika: vlasnici kompanija još su do prije dva tjedna propagirali različite nasilne oblike woke strategije, a onda uopće nisu reagirali na određene stavove novog američkog predsjednika, nego su samo stajali i odobravali. A taj dio nije vezan ni uz kakvu vjeru, nego je vezan uz liberalizam, koji se više temelji na ateističkom principu. Ako se sjetimo fašizma ili komunističkog pokreta u čijoj se srži nalazi ateizam, vidjet ćemo da je bila prisutna rigidnost. Mislim da je to više pitanje ljudske prirode. Totalitarizam, koji zahvaća i fašistički, i nacistički, i komunistički dio, skriven je negdje u ljudima koji vole da im se povlađuje, teško puštaju drugoga da razvija svoje, a dio njih teško podnosi zabranu ulaska u tuđi prostor. To je vrlo složena tema. Ne vidim razloga zašto svakome ne bismo dali jedan dan da u zakonskim okvirima promovira pozitivne vrijednosti. Moji stavovi su odmjereni i nadam se da moje slike dotiču onaj dio ljudi koji poznaju sebe, svoje granice i svoje nesavršenosti te one koji znaju gdje su pogriješili.

Express: Nakon izbora novoga pape Lava IV., vjernici iz cijeloga svijeta reagirali su vrlo pozitivno, odmah nakon njegova prvog govora. Mislite li da će novi Papa nastaviti put pape Franje, koji je, prema mišljenju teologa, zapravo vraćao Crkvu Isusovu učenju? Što mislite u kojem će smjeru ići Katolička crkva?

Ako govorimo o zadnjih četiri pape, dakle od pape Ivana Pavla II. i njegova naslijeđa u osamdesetima i u devedesetima, pa preko pape Benedikta XVI. i pape Franje, smjer Crkve nije se promijenio, ali ljudi brzo zaboravljaju. Čitav dio ekumenizma i održivog razvoja, borbe za ekologiju te otvorenost Crkve kroz susrete s vjernicima, etablirano je u osamdesetima u vrijeme pape Ivana Pavla II. Taj kontinuitet možemo vidjeti i kod Ratzingera i pape Franje. Upravo je papa Benedikt XVI. omogućio da Bergoglio postane papa Franjo. Ja ne vjerujem da će Crkva sad promijeniti svoj smjer, ona je i dalje u svojoj biti pozitivna i čovjekoljubna, i vjerujem da će i novi papa nastaviti taj kontinuitet.

Express: Nedavno je u Čakovcu uhićen svećenik zbog sumnje na pedofiliju, tj. da je spolno zlostavljao maloljetnike. Kako komentirate pedofiliju u svećeničkim redovima?

Pedofilija je neprihvatljiva u svakom obliku. Također je neprihvatljivo da oni koji imaju takve sklonosti nisu sami otišli iz crkvene zajednice, nego se skrivaju i koriste njezino milosrđe. U svakom društvu, u svakoj društvenoj zajednici, ima određeni postotak pedofilije. Takva je ljudska narav. No Crkva nas uči da ne sudimo jedni drugima, nego da pokušamo pozitivno utjecati na druge ljude u svakodnevnom životu, a to često nije jednostavno. Lanci pedofilije u anglosaksonskim zemljama, koji nisu vezani za vjerske zajednice, nego za različite druge svjetonazore, intenzivnije su organizirani, ali o tim lancima puno se manje pričalo zato što svaka tema, pa tako i ona vezana za pedofiliju, ima neki svoj politički spektakl. Od razumnog, zrelog i normalnog čovjeka očekuje se da zna razlučiti što je pristojno, a što nepristojno, posebno u u obrazovnom procesu s mladim ljudima. Mi nismo ovdje da bismo bili njihovi gurui, nego da im otvorimo vrata i gurnemo ih da istražuju svijet i postanu slobodni ljudi.

Express: Što je s hrvatskom Crkvom?

Hrvatski vjernici ne mogu biti zadovoljni zbog sumnje prema blaženom Alojziju Stepincu, koji je bio lažno suđen i zatvoren, kao što je i niz kardinala u istočnoeuropskim zemljama tog vremena, od 1945. do 1960. godine, također bio zatvaran bez optužbi. Kad je papa Ivan Pavao II. posjetio Brazil, susreo se s poznatim teologom oslobođenja Leonardom Boffom, koji je tom prigodom klečao, a papa je mahao rukama. Došlo je do rasprave, a uzrok je bio u nerazumijevanju konteksta u kojemu su rasli. Ljudi u Južnoj Americi upoznali su strahote vojnih hunti koje su u svom djelovanju imale rigidno desni, fašističko-nacistički moment. Međutim, papa Ivan Pavao II. došao je iz Istočne Europe, iz Poljske, gdje je doživio i nacizam i komunizam, te je iz tog konteksta kritizirao južnoameričke kolege koji imaju lijevu orijentaciju. Dakle, do nesporazuma je došlo zbog toga što Boff nije poznavao Europu i njezinu tradiciju onoliko koliko ju je poznavao papa Ivan Pavao II. Za pravo razumijevanje promjene kod niza raznih tema, od ljudskih odnosa do seksualnosti i Međugorja, treba proteći određeno vrijeme, a potrebni su i tolerancija, otvorenost te poštovanje onih Drugih koji su odabrali nešto drugo.