Mušičavog, samostalnog inspektora Ognjena Kokota od kolega u Zagrebu nitko nije volio, koliko god je u nekim trenucima pokazivao znakove genijalnosti.

Žena ga je prezirala otkrivši da je u krizi srednjih godina počeo mlađe žene, iracionalno nastojeći nadoknaditi nešto od neiživljene mladosti. 

A povrh svega, život ga je gurnuo u istraživanje slučaja mlade, lijepe djevojke koju su u plićaku Lokvarskog jezera pronašli golu, odrezanih ušiju i očito prethodno mrcvarenu. 

“Sestrica s jezera”, dvadeseti po redu roman Gorana Tribusona, jednog od najplodnijih hrvatskih spisatelja, mračna je i opora priča iz njegovog kriminalističkog dijela opusa. Najnoviji roman iz biblioteke Balkan noir opisuje čovjeka u trenutku potpunog životnog raspada, sklonog alkoholu i općem sukobu s okolinom.

Posao ga je naveo na istraživanje ubojstva koje će od samog početka pokazivati znakove da će u Kokotov život unijeti mnoštvo točno onakvih iskušenja pred kakvima je zagrebački inspektor savršeno nesposoban othrvati se.

Lokvarsko jezero, umjetna akumulacija vode koja se savršeno uklopila u idiličnu prirodu Gorskog kotara, okruženo je vikendicama i turističkim sadržajima. Lokalni ljudi su u pravilu jednostavni, pristupačni, relativno otvoreni, no Kokot već u prvim satima bijega iz Zagreba u Lokve oko ubojstva mlade medicinske sestre Ane Proprat, poznate kao Sestrica, otkriva i lokalnu priču s kokainom, i agenciju koja siromašne mlade djevojke šalje na poslove medicinskog osoblja u Njemačku, što jako smrdi na prostituciju u jednom od gorih oblika i još štošta što potpuno iskače iz prirodnog akvarela kojim je Tribuson oslikao pomalo mističan dojam prekrasne prirode oko Lokvarskog jezera. 

Za razliku od “Divlje plaže” iz 2008. u kojoj opisuje malo prigradsko naselje Plinara, uništeno kriminalom i svim zamislivim užasima posrnulog društva u privatizaciji, u “Sestrici s jezera” Tribuson oslikava tranzicijsko stradavanje do jučer tradicionalnog raja koji se na prvi pogled još uvijek čini opušten i pošteđen društvenog posrtanja.

Takav dojam se, međutim, vrlo brzo pokazuje kao potpuno pogrešan. Ovime je Tribuson donekle obrnuo ustaljeni doživljaj hrvatskog društva u kojem su u pravilu gradovi ti čije je društveno tkivo razoreno modernim barbarizmom do razine droge, neoubuzdanih kriminalaca i ubojstava. 

Zagrepčani inspektor Kokot i njegov kolega Vrabec, koji se ne podnose taman u onoj mjeri da su ipak još uvijek u stanju zajedno raditi na slučaju, u Gorskom kotaru se isprva doimaju kao dvojac izraubanih umjetnika preživljavanja na asfaltu koji je iz megaurbanog zvjerinjaka uletio u harmonično mjestašce od niti tisuću stanovnika.

Ubrzo, međutim, postaje jasno da ništa nije kakvim se čini. Doznaju da je djevojku pored jezera ubojica dovezao u crnom Audiju A6, da je posrijedi seksualni manijak ili nekakav šef lanca prostitucije ili lokalni tajkun, s osobnom poviješću kakva se mogla ispisati samo u Hrvatskoj ranih 90-ih.

I taman kad su već mislili da nešto imaju, pronalaze još jednu djevojku ubijenu na isti način. Golu djevojku je ubojica klamfama pribio za stablo, preko lica joj je zalijepio ljepljivu traku, vezao ju je konopcem, da bi joj naposljetku rukama otrgnuo uši, zadavio i takvu ostavio u jezeru. 

Jedino što ubojica nije napravio bilo je silovanje. Istražiteljima je sada potpuno jasno da pred sobom imaju serijskog ubojicu, pri ubojstvu opsjednutog brutalnim ritualom kojim zamjenjuje neki svoj nepoznati nedostatak zbog kojega je seksualno osujećen. 

Kokotov život se u međuvremenu toliko raspao da mu je čak i rad na izrazito mučnom ubojstvu i potraga za poremećenim ubojicom bolja vijest od povratka svojoj obitelji. 

Na povratak u Zagreb muka mu je i pomisliti, pa usporedo s istragom među lokalcima počinje funkcionirati poput seksualnog predatora. I pritom savršeno funkcionira.

U jednom trenutku i najgori zamislivi raspleti zagonetke iza ubojstava počinju se činiti mogućima, a inspektorima nimalo ne pomaže to što uviđaju da svi oko njih imaju svoje demone ili grijehe, da pozitivci oko njih ne postoje, nego samo loši i oni još gori. 

Naravno da će naposljetku uspjeti riješiti slučaj. Na nekoj kozmičkoj razini bit će zadovoljena čak i pravda, no ona će iskrsnuti u, čisto ljudski gledano, možda u najgorem mogućem trenutku.