Britanska tajna služba 20 godina špijunirala poznatu nobelovku
Prisluškivali su joj telefonske razgovore, otvarali poštu, pratili svaki njezin pokret, špijunirali njezine prijatelje i suradnike... Više od 20 godina, nobelovku Doris Lessing, pratila je tajna policija, poznatija kao MI5.
Zabrinjavalo ih je njezino oprečno mišljenje o kolonijalizmu, što je nedavno otkriveno otvaranjem njezina tajnog dosjea.
Udala se, kako je jednom opisala, zbog „revolucionarne dužnosti“. No prezime bivšeg supruga zadržala je i nakon završetka braka, kada je napustila Južnu Rodeziju, današnji Zimbave, u kojem je odrasla, te se 1949. godine preselila u Veliku Britaniju.
Špijuniranje je pojačano kad se njezino ime pojavilo u jednom razgovoru tijekom stalnog prisluškivanja sjedišta britanske komunističke partije, koja je bila smještena u King Streetu u Covent Gardenu.
U njezinom dosjeu piše: „Njezine komunističke simpatije raspršile su se gotovo do točke fanatizma zahvaljujući odgoju u Rodeziji koji je iz nje izvukao duboku mržnju“. Tajne službe su dodale kako je „njezina omiljena tema kolonijalno iskorištavanje te da je postala gotovo neodgovorna u svojim izjavama... rekavši da je sve crno super te da su svi bijeli ljudi i stvari začarane“.
Lessingova se 1956. godine preselila u stan u Warwick Roadu u Londonu gdje su ju često posjećivale osobe, kako su tada zapisale tajne službe, različitih nacionalnosti, uključujući Amerikance, Indijce, Kineze i Nigerijce, a sumnjali su i da se stan koristi u „nemoralne svrhe“.
Razočaranje u komuniste i napuštanje partije
Upravo ta godina za ovu je spisateljicu bila burna jer joj je bio zabranjen povratak u Južnu Afriku i Rodeziju, a uskoro je uslijedilo moskovsko nasilno potiskivanje mađarskog ustanka.
Lessing se tad pristala potpisati u pismu koje je otkrivalo, kako su zabilježili tajni agenti, „teške zločine i zlouporabe SSSR-a te nedavnu pobunu radnika i intelektualaca protiv pseudo-komunističkih birokrata i policijskog sustava“.
Pismo je trebalo biti objavljeno u stranačkim novinama Daily Worker, no odbili su ga tiskati, pa je kasnije izišlo u ljevičarskom tjedniku Tribuneu. To je presudilo da je Lessing odlučila istupiti iz komunističke partije te je odbila molbu stranačkih dužnosnika da se predomisli.
Početkom 1957. godine tajne službe dodale su u njezin dosje da je „zgrožena ruskom akcijom u Mađarskoj“ i opisali je kao „atraktivnu, nasilnu, opasnu ženu, koja je prema potrebi i nemilosrdna“.
I dalje su ju nastavili pratiti, a šest godina nakon što je napustila komunističku partiju, u studenom 1962. godine, među „tajne i osobne podatke“ dodali su da je „poznata po tome što je zadržala ljevičarski pogled te pokazala interes za afričke poslove oko rasne diskriminacije, dok se u novije vrijeme povezala s kampanjom za nuklearno naoružanje“.
To je i posljednji zapis unesen u njezinu datoteku. Umrla je u 94. godini života, u studenom 2013. godine, a šest godina ranije postala je u 88-oj najstarijom dobitnicom Nobelove nagrade za književnost, piše Guardian.