Američki redatelj Paul Thomas Anderson, rođen 1970., čiji je film "Jedna bitka za drugom" trijumfirao na ovogodišnjoj dodjeli Oscara, osvojivši šest nagrada, uključujući nagrade za najbolji film, najboljeg redatelja i najbolju glumačku postavu, spada u red najistaknutijih filmaša svoje generacije, koji je osvojio nagrade za najboljeg redatelja na sva tri najveća filmska festivala: u Berlinu, Cannesu i Veneciji. Film se labavo temelji na romanu "Vineland" Thomasa Pynchona. Glumačku postavu predvode Leonardo DiCaprio, Sean Penn i Benicio del Toro. Priča prati bivšeg revolucionara Boba (Leonardo DiCaprio) koji je prisiljen vratiti se starom načinu života kada postane meta korumpiranog pukovnika Stevena J. Lockjawa (Sean Penn). Film je imao budžet između 130 i 175 milijuna dolara, a zaradio je oko 210 milijuna, te tako postao najskuplje i komercijalno najuspješnije Andersonovo ostvarenje. 

Anderson, koji je samo dva dana pohađao filmsku školu, izjavio je da je o filmu najviše naučio gledajući filmove glasovitih redateljskih imena. Kao uzore naveo je brojne redatelje, među kojima su i neka od najvećih redateljskih imena u povijesti filmske industrije, poput Roberta Altmana, Alfreda Hitchcocka, Johna Hustona, Stanleyja Kubricka, Akiru Kurosawu, Martina Scorsesea, Stevena Spielberga, Orsona Wellesa... Iz ove niske treba izdvojiti dva imena, Roberta Altmana i Johna Hustona, koji su vidno utjecali na Andersona, na njegova, po mojemu mišljenju, dva najbolja filma: "Magnoliju" (1999) i kultni "Bit će krvi" (2007) kojega mnogi smatraju jednim od najboljih filmova 21. stoljeća. 

Debitirao je filmom "Hard Eight" (1996), nakon čega je uslijedio komercijalni uspjeh s filmom "Boogie Nights" (1997). Svoj prvi scenarij, na osnovu kojega je nastao tridesetominutni film "Priča o Dirku Diggleru" (1988), napisao je kao maturant srednje škole. Snimio ga je novcem koji je koji je zaradio čisteći kaveze u trgovini za kućne ljubimce. Riječ je o priči o porno zvijezdi Dirku Diggleru, koju je napisao prema životnoj priči Johna Holmesa, jedne od najvećih zvijezda porno industrije iz osamdesetih, koju je kasnije razradio u svom drugom dugometražnom filmu "Boogie Nights", koji je, među ostalim, ostao upamćen i po tome što je revitalizirao karijeru Burta Reynolds, koji je u filmu igrao porno redatelja Jacka Hornera. Film je premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. Imao je tri nominacije za Oscara, za najbolji originalni scenarij, najbolju sporednu glumicu (Julianne Moore) i najboljeg sporednog glumca (Burt Reynolds). Pored pohvala kritike, film je bio i komercijalni uspjeh. S budžetom od 15 milijuna ostvario je zaradu od oko 45 milijuna dolara. 

Nakon uspjeha filma "Boogie Nights", producent New Line dao je Andersonu odriješene ruke za njegov sljedeći projekt, prepustivši mu punu kreativnu kontrolu na filmu, što se u Hollywoodu ne događa često. Anderson je namjeravao snimiti "mali, intimni film", međutim scenarij se "oteo kontroli", te je nastao film "Magnolia" koji ima više narativnih linija, manje ili više međusobno povezanih. Radnja se odvija u Kaliforniji, u dolini San Fernando, u kojoj je Anderson odrastao. "Magnolia" je strukturirana po uzoru na sveobuhvatnu socijalnu dramu "Kratki rezovi" (1993) Roberta Altmana, jednog od najutjecajnijih filmova 1990-ih, koji je nastao prema pričama Raymonda Carvera. ("Kratki rezovi" su utjecali i na neke filmove s ovih prostora, od koji su najpoznatiji filmovi "Bure baruta" (1998) Gorana Paskaljevića, u kojem je, preko više narativnih linija, dočarana atmosfera Beograda u noći uoči potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, i film "Tu" (2003) Zrinka Ogreste, na kojem sam i sâm radio, kao suradnik na scenariju.  Film donosi društvenu i socijalnu sliku ratnog Zagreba, a jedna narativna linija preuzeta je iz mojega romana "Kad magle stanu".) "Magnolia" je nominirana za tri nagrade, uključujući nagradu za najboljeg sporednog glumca (Tom Cruise) i najbolji originalni scenarij. Film je ostao upamćen i po dojmljivoj vizualnoj sceni kiše žaba u samoj završnici filma. Anderson je, nekoliko godina nakon premijernog prikazivanja "Magnolije", u intervjuu koji je dao za Guardian, izjavio kako je to "najbolji film koji će ikada snimiti", dok je Ingmar Bergman u jednom intervjuu iz 2000-ih spomenuo "Magnoliju" kao primjer "snage američke kinematografije". 

Peti, ujedno i najbolji Andersonov film, "Bit će krvi", premijerno je prikazan 2007. godine. Labavo se zasniva na romanu "Nafta" Uptona Sinclaira iz 1927. Uz budžet od 25 milijuna dolara, film je zaradio više od 75 milijuna dolara diljem svijeta. Na 80. dodjeli Oscara imao je osam nominacija, izjednačivši se s filmom "Ovo nije zemlja za starce" braće Coen, koji je osvojio većinu najvažnijih nagrada, dok je "Bit će krvi" osvojio nagradu za najboljeg glumca (Daniel Day-Lewis). Neki su kritičari proglasili Andersonov film jednim od najuspješnijih američkih filmova modernog doba. Godine 2017., filmski kritičari New York Timesa proglasili su "Bit će krvi" najboljim filmom 21. stoljeća do te godine. "Bit će krvi" ostat će, vjerujem, upamćen kao najoštrija i najuvjerljivija filmska kritika kapitalizma i pohlepe, kao njegove pogonske snage. 

Kao izravan uzor, Andersonu je poslužio film "Blago Sierra Madre" Johna Hustona. Glavnom glumcu, Danielu Day-Lewisu, poslao je uoči snimanja Hustonov film, koji je Anderson nazvao filmom o pohlepi, ambiciji i paranoji, koji iz ljudi izvlače ono najgore. U oba filma glavni glumci, Humphrey Bogart u Hustonovu i Day-Lewis u Andersonovu, ostvarili su antologijske uloge. Filmu su pripisivane i biblijske konotacije. Filmski kritičar The Timesa smatrao je Andersonov film "biblijskom parabolom o američkom neuspjehu u suočavanju s religijom i pohlepom". Anderson se, u svom pozivanju na Bibliju, uglavnom koristi "Knjigom Izlaska". Kišu žaba iz "Magnolije" kritičari povezuju s "Knjigom izlaska", kao "pošast žaba", dok u "Bit će krvi" koristi fraze iz iste Knjige, koje detaljno opisuju "pošast krvi". Glavni junak filma je nemilosrdni i dijabolični naftaš Daniel Plainview (Day-Lewis), koji se upušta u potragu za bogatstvom tijekom kalifornijskog naftnog procvata krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Plainview 1902. otkriva naftu u Kaliforniji. Nakon smrti jednog od radnika, Daniel posvaja njegova sina kako bi se potencijalnim investitorima predstavljao kao obiteljski čovjek. Zaplet filma započinje desetak godina kasnije, kada Daniel upoznaje mladog Paula Sundaya, koji mu govori o nalazištu nafte u Little Bostonu. Daniel posjećuje imanje Sundayevih u Little Bostonu i i tamo upoznaje Paulovog brata blizanca Elija, propovjednika. 

Posljednji Andersonov film, "Jedna bitka za drugom", koji po mojemu mišljenju, bez obzira na vizualnu raskoš i majstorsku Andersonovu kameru, spada u lošije Andersonove filmove. Kao što sam već spomenuo, labavo se temelji na romanu "Vineland" Thomasa Pynchona. Ovo nije prvi put da se Anderson oslanja na Pynchonova djela: Andersonov film "Urođeni porok" iz 2014. nastao je prema istoimenom romanu Thomasa Pynchona, kojega književni kritičari smatraju jednim od najpristupačnijih Pynchonovih djela. Prvi put se dogodilo da je Pynchon dopustio adaptaciju nekog svog djela. Tko je čitao Pynchonove romane zna da se njihova radnja uglavnom odvija u pomaknutoj stvarnosti, u nekom distopijskom prostoru bez jasne i čvrste unutarnje logike, što u književnosti, kao kod Pynchona, uglavnom savršeno funkcionira, dok je to na filmu često mač s dvije oštrice, pogotovo u slučaju kada sam redatelj, kao što je to slučaj s Andersonom, ne uspostavi vlastitu unutarnju logiku. Film ima brojne nedostatke. Tu prvenstveno mislim na uvodni dio filma, u kojem ljubavnici "Ghetto" Pat Calhoun, odnosno Bob (Leonardo DiCaprio)  i Perfidia Beverly Hills (Teyana Taylor), članovi lijeve revolucionarne skupine French 75 oslobađaju pritvorene imigrante iz pritvorskog centra Otay Mesa. Dok je lik kojega igra Leonardo DiCaprio poprilično dobro razrađen, dotle Perfidia ostaje na razini karikature, te već u prvom dijelu, nakon rođenja kćerke, nestaje iz filma. Drugi, najveći problem koji imam s ovim filmom je lik pukovnika kojega igra Sean Penn, koji je za ovu ulogu, po mojemu mišljenju potpuno nezasluženo, osvojio Oscara za sporednu ulogu. Riječ je, također, o neuvjerljivoj karikaturi, o liku koji je, čini mi se, nastao po uzora na lik kapetana Vidala (Sergi Lopez) iz crne bajke "Panov labirint" Guillerma del Tora, ali se nije niti približio svom nedostižnom idealu. DiCaprio je, kao i svaki put, maestralno odigrao svoju ulogu, kao i Benicio del Toro, te njih dvojica, po mojemu mišljenju, predstavljaju najveću vrijednost ovog filma.