Od “Blagajnice” do “Zvizdana”, Daliboru Mataniću trebalo je 15 godina da od dečka koji obećava postane zvijezda domaće i regionalne kinematografije. Sada, kad je njegov super-hit, ljubavna priča Hrvata i Srpkinje koja je osvojila Cannes, konačno i u hrvatskim kinima, nema povratka. 

Može samo više, jače i bolje od “Zvizdana”, kaže Matanić koji iz svoje radionice ambiciozno najavljuje neku sasvim novu vrstu filma, kazališta pa i televizije, na kojoj također napokon želi raditi. Motivacije i inspiracije ima na bacanje, pogotovo otkako je prije nešto više od mjesec dana s glumicom Helenom Minić dobio kćerkicu Lolu. 

Express: Sve na jednu stranu, a biti otac na drugu. Bojite li se? Imalo? 

Ne, to sam dugo, dugo čekao pa mi ništa nije problem, ni to što ne spavam, što, doduše, ni ranije nisam baš pretjerano prakticirao... Ali, da, u vezi s Lolom sve mi je veselje. Jave se tu i tamo neke sitne, tipične paranoje, ali ništa strašno. 

Express: Uz to veselje, još i veselje zbog ‘Zvizdana’, koji se, evo, krenuo premijerno prikazivati u Hrvatskoj. 

Da, imamo malu domaću turneju, što mi je jako važno, da premijeru ne radimo samo u Zagrebu u kojem je uvijek sva elementarna bitnost. Idemo posvuda, a posebno me raduje Knin, u kojem smo bili kad smo snimali ‘Zvizdan’. Želim da ljudi dožive to iz prve ruke, da se podruže s ekipom, da dijelimo energiju koju sam primijetio u svim gradovima izvan Hrvatske, u kojima smo dosad otvarali. Poslije Hrvatske, idemo dalje po Europi, u Austriju, Belgiju, vlakom po Italiji... 

Express: Jeste li imali makar mali predosjećaj da će ‘Zvizdan’ biti velik? 

Ja sam, iskreno, u rad na njemu ušao neopterećen, čist i miran jer mi se nekako sve u životu poklopilo, i privatno i poslovno. 

Express: A sada, kad ste letvicu postavili više, osjećate li pritisak? 

Ni najmanje, a evo i zašto. Prvo, nikad nisam razmišljao o onome što je iza mene u smislu da to treba nadmašiti. U radu me zanima istraživati nova područja i ono što planiram bit će nešto drukčije, sasvim novo, nešto što će mi filmološki biti uzbudljivo stvarati. Nema mjesta pritisku. 

Suprotstavljanje poriva

Express: To nešto što planirate je ‘Zora’, koja je nastavak ‘Zvizdana’. 

Da, a sve skupa je dio trilogije Sunce, čiji će finalni dio biti ‘Suton’. Fimove će, kako će se vidjeti, vezati suprotstavljanje najviših i najnižih ljudskih poriva. U ‘Zvizdanu’ su to ljubav i mržnja, a u ‘Zori’ će, po svoj prilici, to biti materijalno u odnosu prema duhovnom.

To je, zasad, manje-više sve što znam o tom narednom filmu, a gdje ću točno snimati, u Hrvatskoj ili dalje, s kime, istom ili novom ekipom u odnosu prema ‘Zvizdanu’, još ne znam. Bit će tu puno posla, to znam. Mislim, nije da izrađujem svemirski brod, ali komplicirano je jer jednostavno želim stvari postaviti na još višu razinu, raditi neviđeno. Nadam se da ću završiti za dvije-tri godine. 

Express: ‘Zvizdan’, ‘Zora’, ‘Suton’..? 

Da, očigledno sam opsjednut meteorološkim varijantama sunca. Fascinira me taj zvizdan, recimo, sam taj pojam. Na francuskom kažu ‘soleil de plomb’, olovno sunce, onda kad je u najvišoj poziciji, kad je nepodnošljivo vruće i kad ljude izaziva da se ludo ponašaju, što, naravno, može biti i u dobrom i u lošem smjeru. 

Express: Uspjeh ‘Zvizdana’ došao je kao naručen onima koji su nakon prethodnih ‘Majstora’ sumnjali da ste doživjeli fazu kreativne suše. 

Meni je super čitati sva ta mišljenja, a s ‘Majstorima’ je bilo svakakvih, dakako, i u redu su ti razni inputi. Međutim, svatko tko se ikad upustio u izradu filma, zna koliko je to zahtjevan posao. Konkretno, u slučaju ‘Majstora’ bio sam strašno nervozan jer sam ipak radio slapstick komediju što je teško. Zbilja jest. Kod nas to nije toliko ni rađeno. 

Express: A komentari da nemate smisla za humor? 

Pa ne bih rekao s obzirom na kinouspjeh filma, još pogotovo među klincima. To što je njih oduševio mi je najljepše. 

Express: U odnosu prema toj komediji, ‘Zvizdan’ ipak jest nešto turobniji. Pretresa onu za ove krajeve tipičnu podjelu na ‘naši’ i ‘vaši’. Jeste li je vi kad osjetili na vlastitoj koži? 

Cijeli život slušam o ‘našim’ i ‘vašim’, ali su me srećom odgojili da si svijet ne postavljam tako. Ono što me zabrinjavalo i odakle je niknuo ‘Zvizdan’ jest to što se i vrlo dobrim, pristojnim ljudima dogodi da ih povijest zezne i uhvati u taj splet podjela. Stalno se ponavljamo i filmskim sam jezikom htio dati priliku da se u tome zaustavimo i potražimo neki novi put, za Hrvatsku, regiju, svijet. 

Express: Kako u tom smislu komentirate stanje s izbjeglicama u Europi? 

Kao istinski test humanosti na kojemu padnu svi oni koji u priči ističu nečiju religijsku pripadnost. Drago mi je što su zemlje koje se inače smatraju hladnijima, poput Njemačke i Austrije, pokazale ljudskost, dok me Mađarska razočarala.

Zapravo, vidim je kao leglo jada sa svojim dizanjem zidova, Orbanom i onom novinarkom koja je šutirala i podapinjala djeci. Pokazalo se koliko su ljudi nezreli i površni, koliko se izdaju za jedno, a ispadaju drugo. Zato je ‘Zvizdan’ srce, ono što poručuje da nema religije, nacije, samo pozitivna energija ljudi. 

Poigravanje stereotipovima

Express: Baš ta humanistička poruka ‘Zvizdana’ mnogima je poslužila kao povod da upozore kako ste sami u svojim filmovima često koristili stereotipe, počevši od ‘Blagajnice’ u kojoj ste ‘demonizirali Hercegovce’. 

Slična je priča bila i s ‘Kinom Lika’ gdje su ljudi film shvatili kao pljuvanje Like i Ličana. Tako i u ‘Blagajnica hoće ići na more’ nisu shvatili da je kritika uperena Zagrebu i njegovom gubitku identiteta. Zagreb mi je zapravo često na meti, a posebno sam ga secirao u ‘Finim mrtvim djevojkama’, ali to se ignorira i radije se reagira na prvi dojam.

Meni je Lika draga, od tamo mi je oboje staraca, a i Hercegovina mi je bliska. Dvoje mojih najvažnijih suradnika, producentica Ankica Jurić Tilić i pomoćnik režije Dragan Jurić su Hercegovci. Meni to dovoljno govori, ali nekima očito ne. Imaju problem sa shvaćanjem ironije, a i s doživljavanjem uloge filma. On nije tu radi turizma, da nahvali kraj svoj. Što se mene tiče, kad nešto voliš, onda to i kritiziraš i zato ću uvijek napadati sve za što želim da bude bolje. Pritom nema svetih krava, nitko nije zaštićen. 

Express: Znate da vam još lijepe da ste napravili onaj nesretni HSS-ov nazispot ‘Očistimo Zagreb’? 

Ta me notorna laž uporno prati, a dobro se sjećam da sam, kad je spot izašao, rekao kako je to najodvratnija stvar koju sam ikad vidio. Na stranu poruke mržnje koje je slao nego sama izvedba... jako loše. Utvaram si da su moje reklame ipak malo ukusnije. 

Express: A kazalište? Kakav je bio taj prijelaz?

Da mi je prije četiri-pet godina netko rekao da ću raditi kazališne predstave, proglasio bih ga luđakom, ali sad kad s ‘Finim mrtvim djevojkama’ i ‘Thelomom & Louise’ imam to iskustvo, svakom bih redatelju preporučio da se okuša u kazalištu. Ja sam prijelaz iskoristio da u predstavama primijenim neke lekcije iz filma i obratno.

Na ‘Zvizdanu’ sam se, primjerice, služio naučenim iz kazališta. I baš kao davno u film, tako sam i tu ušao kao gledatelj, s namjerom da stvorim ono što bih sam volio gledati. Želim ono poznato interpretirati na nov, drukčiji način, a vrhunac toga mi je projekt koji spremam za pulsko kazalište. Postavit ću tamo ni više ni manje nego horor, i to meni najdraži - ‘Egzorcist’. Istjerivač đavla u teatru, to mi je genijalno. 

Express: Najavljujete i TV serije? 

Ako ikad, onda sad. Spremam dva projekta, prema mom mišljenju, u najbolje vrijeme jer je televizija u svijetu sada užasno jaka. Holivudske joj se face masovno okreću i imamo te zbilja fantastične serije koje se premijerno prikazuju u kinima.

U Hrvatskoj me uglavnom sram onoga što se dosad nudilo. Rado bih i našim glumcima dao priliku da rade nešto kvalitetno jer ih iznimno cijenim. Uvijek sam na strani glumca, on nikad nije kriv. 

Express: A što je s ovdašnjim filmskim festivalima? Imamo li ih previše ili taman? 

Navala jest, ali to je i dobro jer za razliku od ostatka Europe, imamo cijeli niz specijaliziranih festivala koji čuvaju interes za film. S druge strane, to rađa i tu event-publiku koja se pojavljuje na festivalskoj premijeri filma, a u kinima ih nikad nigdje. Trebamo poraditi na pravilnijoj distribuciji, to svakako.